Protoplast je živi deo ćelija biljaka, gljiva i bakterija.[1][2] Do njega se dolazi uklanjanjem ćelijskog zida mehaničkim ili enzimskim putem. Ćelijska membrana je njegov omotač. Unutar protoplasta su citoplazma i jedro.[3][2]

Protoplasti iz ćelija petunijina lista.
Protoplasti mahovine Physcomitrella patens

Do odvajanja zida od protoplasta može doći prirodnim putem. U procesu plazmolize vakuola se smanjuje, a zid se odvaja od protoplasta. Razlog je što voda izlazi iz vakuole u okolni rastvor koji je hipertoničan (rastvor soli, šećera i sl.). Budući da je u vakuoli voda koncentrovanija, ona izlazi u okolinu i povlači protoplast.[4]

Protoplast kod biljaka pogodan je za genetičko menjanje koje se sprovodi unošenjem odabranih stranih gena koji se ugrađuju u njegov genom. Kad se tako genski preinači protoplast, u kulturi tkiva može se obnoviti cela biljka s novim osobinama.[2]

Protoplasti se koriste u istraživanju prolaženja materija kroz ćelijsku membranu.[2] Kod biljaka postoji mogućnost da se stapanjem protoplasta može dobiti ukrštanje biljaka znatno brže nego klasičnim putem.[2]

Protoplast se dobija kad je ćelijski zid u potpunosti uklonjen, npr. kod gram-pozitivnih bakterija.Sferoplast je ćelija sa delimično uklonjenim ćelijskim zidom.

Reference уреди

  1. ^ Sharp, L. W. (1921). Introduction To Cytology. New York: McGraw Hill, p. 24.
  2. ^ а б в г д „protoplast, Hrvatska enciklopedija”. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Приступљено 2015-06-18. 
  3. ^ Hanstein, J. 1880. Das Protoplasma. Heidelberg.
  4. ^ Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne Архивирано на сајту Wayback Machine (21. септембар 2016) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 109