Južni povratnik ili jarčeva obratnica je jedna od pet osnovnih paralela koje se označavaju na mapi Zemlje. To je najjužnija paralela na kojoj se Sunce u podne pojavljuje u zenitu. Ova pojava se dešava na dan zimske kratkodnevice, kada je južna hemisfera pod najvećim uglom u odnosu na Sunce.

Mapa sveta sa označenim južnim povratnikom

Južni povratnik se nalazi na 23° 26′ 22″ južne geografske širine. Južno od njega su područja suptropske i južne umerene klimatske zone. Njoj odgovara slična paralela na severnoj polulopti pod imenom severni povratnik ili rakova obratnica. Prostor između ove dve paralele poznat je pod nazivom tropska zona.[1]

Ime jarčeva potiče od činjenica da se Sunce u vreme zimske kratkodnevice, pre 2000 godina, nalazilo u sazvežđu jarca (posmatrano s Zemlje). Usled precesije Zemlje, po savremenim astronomskim opažanjima Sunce se u tom trenutku nalazi u sazvežđu strelca. Položaj povratnika se istorijski menjao na složen način.

Kada se govori o rekordima u obilasku Zemlje, u pravilu se traži da dužina puta ne bude manja od dužine povratnika, i da putanja od starta do cilja preseče sve meridijane. Ova dužina je 36787,559 kilometara.

Geografija i okolina uredi

Tropik Jarca je linija razdvajanja između južnog umerenog pojasa na jugu i tropa na severu. Ekvivalent severne hemisfere tropiku Jarca je tropik Raka.

Položaj Tropika Jarca nije fiksan, već se stalno menja zbog blagog kolebanja u uzdužnom poravnanju Zemlje u odnosu na njenu orbitu oko Sunca. Aksijalni nagib Zemlje varira tokom perioda od 41.000 godina od 22,1 do 24,5 stepeni i trenutno se nalazi na oko 23,4 stepena. Ovo kolebanje znači da tropik Jarca trenutno pluta ka severu brzinom od skoro pola lučne sekunde (0,468″) geografske širine, ili 15 metara, godišnje (bio je na tačno 23° 27′ J 1917. i biće na 23 ° 26'S u 2045). Stoga je rastojanje između arktičkog kruga i tropika Jarca u suštini konstantno kretanje u tandemu. Za informacije pogledajte pod krugovima geografske širine.

Postoji otprilike 10 sati i 41 minut dnevne svetlosti tokom junskog solsticija (zima na južnoj hemisferi). Tokom decembarskog solsticija (leto na južnoj hemisferi), dnevno svetlo traje 13 sati i 35 minuta. Dužina tropika Jarca na 23°26′11,7″ J je 36.788 km (22.859 mi).[2]

Afrika uredi

U većem delu ovog pojasa južne Afrike, minimalna količina sezonskih padavina je pouzdana i poljoprivreda je moguća, iako se prinosi teško mogu takmičiti sa, na primer, basenom Misisipija, čak i sa sličnim đubrivima za zemljište. Uspešno su pregrađene reke koje teku iz reljefnih oblasti padavina (visoke eminencije) i onih sa ivice Velike rasedne doline, kao što je Zambezi, duboko unutar tropskih krajeva. Ovo, sa aluvijalnim ili obogaćenim zemljištem, omogućava značajan prinos žitarica u područjima sa dobrim zemljištem. Širom ovog velikog regiona široko je rasprostranjeno uzgajanje pašnjaka, gde intenzivni, kratkotrajni i rotacioni pristup pomaže u đubrenju i stabilizaciji zemljišta, sprečavajući oticanje i dezertifikaciju.[3] Ovaj pristup je tradicionalan za mnoga plemena i romovišu ga vladini savetnici kao što je Alan Sejvori, biolog rođen u Zimbabveu, farmer, rančer, političar i međunarodni konsultant i saosnivač Sejvori instituta. Prema distribuciji Univerziteta Ujedinjenih nacija Naš svet, on je zaslužan za razvoj „holističkog upravljanja“ 1960-ih i decenijama je vodio napore protiv dezertifikacije u Africi koristeći kontraintuitivni pristup većini razvijenih ekonomija povećavanjem broja stoke na travnjacima, umesto ograđivanja radi očuvanja. Takve prakse u ovoj oblasti su bile uspešne i osvojile velikodušne nagrade; održao je glavni govor na UNCCD-ovom Danu zemljišta 2018. godine, a kasnije te godine i TED konferencijski govor, koji je više puta ponovo emitovan.[3]

Australija uredi

U Australiji, oblasti oko Tropika imaju neke od najpromenljivijih padavina na svetu.[4] Na istoku napredne biljke kao što su cvetajuće grmlje i eukaliptus, a u većini bioregiona trave su se prilagodile da se nose sa uslovim životne sredine koristeći duboko korenje i nisku transpiraciju. Vlažnija područja, sezonski zalivana, široko se koriste kao pašnjaci. Što se tiče životinja, ptica i torbara, oni su dobro prilagođeni. Prirodno teška obradiva poljoprivreda je specijalizovana za suvo voće, orašaste plodove i proizvode sa skromnom potrošnjom vode. Drugi tipovi su mogući ako su dostupni pouzdani izvori navodnjavanja i, idealno, obogaćena ili aluvijalna zemljišta koja zadržavaju vodu, posebno pšenica; plitki izvori za navodnjavanje u znatnoj meri presušuju tokom i nakon sušnih godina. Veliki razdelni lanac sa više grebena pospešuje padavine u dovoljnoj meri da stotine kilometara sa obe strane budu obradive, a njegove reke su široko ispregrađivane radi skladištenja neophodne vode; ovo je od koristi naseljenim oblastima Novog Južnog Velsa i Kvinslenda.

Iza kraja zelenih brda, daleko od Pacifika, koji je podložan toplim, negativnim fazama El Ninjo-Južne oscilacije (kolokvijalno ovo je „El Ninjo godina/sezona“) nalazi se beli, crveni i žuti pejzaž 2.800 do 3.300 kilometara kišne senke koja ide ka zapadu, zauzvrat karakteriše normalno suva stočarska područja Kanalske zemlje, beli nacionalni park Kati Tanda - jezero Er, uglavnom crveni Mamungarski konzervacioni park, zatim pustinja Gibson, nakon drugih, naselje sa suvim pejzažima Kalbari na zapadnoj obali i njenom ostatku, severno. Zemlju kanala karakteriše suv pejzaž sa nizom drevnih poplavnih ravnica reka koje tek povremeno teku. Glavne reke su reka Džordžina, Kuper krik i reka Dijamantina. U većini godina, njihove vode se apsorbuju u zemlju ili isparavaju, ali kada ima dovoljno padavina u njihovom slivnom području, ove reke se ulivaju u jezero Er u Južnoj Australiji. Jedna od najznačajnijih padavina se dogodila 2010. godine kada je monsunski minimum od bivšeg ciklona Olga stvorio period izuzetnih padavina.[5]

El Ninjo nepovoljne faze izazivaju promenu atmosferske cirkulacije; padavine se smanjuju u Indoneziji i Australiji, padavine i formiranje tropskih ciklona se povećavaju u tropskom Pacifiku.[6] Prizemni vetrovi niskog nivoa, koji obično duvaju od istoka ka zapadu duž ekvatora, ili slabe ili počinju da duvaju iz drugog pravca.[6]

Južna Amerika uredi

U Južnoj Americi, dok su tla u kontinentalnim kratonima stara skoro kao u Australiji i Južnoj Africi, prisustvo geološki mladih Anda u razvoju znači da se ovaj region nalazi na zapadnoj strani suptropskih anticiklona i stoga prima topao i vlažan vazduh sa Atlantskog okeana. Kao rezultat toga, oblasti u Brazilu pored Tropika su impresivno produktivne poljoprivredne regije, koje proizvode velike količine useva kao što je šećerna trska, a prirodna vegetacija prašume je skoro u potpunosti očišćena, osim nekoliko preostalih delova Atlantske šume. Dalje južnije u Argentini, umereni travnjaci u regionu Pampas su podjednako uticajni na pšenicu, soju, kukuruz i govedinu, što ovu zemlju čini jednim od najvećih svetskih poljoprivrednih izvoznika, slično ulozi koju igra region Prerije u Kanadi.

Zapadno od Anda, koji stvaraju kišnu senku, vazduh se dalje hladi i suši hladnom Humboltovom strujom koja ga čini veoma sušnim, stvarajući pustinju Atakama, jednu od najsušnijih na svetu, tako da nema glečera između vulkana Sajama na 18˚30' J i Kero Tres Krusis na 27˚ J.[7] Vegetacija ovde skoro da i ne postoji, iako su na istočnim padinama Anda padavine adekvatne za poljoprivredu zavisnu od kiše.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ obliquity of the ecliptic (Eps Mean). Arhivirano iz originala 12. 6. 2017. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  2. ^ RhumbSolve online rhumb line calculator Arhivirano 3 decembar 2016 na sajtu Wayback Machine.
  3. ^ a b „Reversing Desertification with Livestock – Our World”. Arhivirano iz originala 8. 4. 2019. g. Pristupljeno 7. 9. 2019. 
  4. ^ http://journals.ametsoc.org/doi/pdf/10.1175/1520-0442(1999)012%3C3457%3AGPOIRV%3E2.0.CO%3B2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)Geographical Patterning of Interannual Rainfall Variability in the Tropics and Near Tropics]
  5. ^ „Channel Country rain will boost cattle feed”. ABC Rural. Australian Broadcasting Corporation. 3. 2. 2010. Arhivirano iz originala 11. 11. 2012. g. Pristupljeno 18. 5. 2010. 
  6. ^ a b „What is El Niño and what might it mean for Australia?”. Australian Bureau of Meteorology. Arhivirano iz originala 18. 3. 2016. g. Pristupljeno 10. 4. 2016. 
  7. ^ „Exposure dating of Late Glacial and pre-LGM moraines in the Cordon de Doña Rosa, Northern/Central Chile (~31°S)” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 28. 7. 2014. g. Pristupljeno 16. 1. 2012. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi