Avgustinov red
Ovom članku je potrebna lektura teksta. To podrazumeva ispravku gramatičkih, pravopisnih i interpunkcijskih grešaka ili tona. |
Avgustinski red, avgustinci ( lat. augustiniani ) je neformalni naziv za pripadnike nekoliko monaških redova i kongregacija Katoličke crkve, vođene „Obredom svetog Avgustina“, koji je napisan mnogo vijekova nakon Avgustinove smrti, 430. godine i koristilo ga je sveštenstvo koje je željelo da živi po pravilima koja su bliska monaškim.
Kanoni, braća i drugi
urediAvgustinci su podijeljeni u dvije glavne grane:
- avgustinovski kanoni ( redovni kanoni, obredni kanoni Sv. Avgustina, Regularni kanoni Svetog Avgustina, CRSA).
Avgustinski kanoni su sveštenici čiji život karakterišu neke odlike monaškog načina života, na primjer, zajednički način života i zajedničko pjevanje na bogosluženjima. Trenutno postoji nekoliko takvih zajednica, od kojih je najveća Lateranska . U srednjem vijeku avgustinsko središte je bio Sen-Viktorski manastir, koji se nalazio u Parizu. Dijele se na: statutarne (ili crne – prema boji odežde) avgustinske kanone i bijele kanone (ili premonstrante).
- avgustinska braća (Red pustinjaka Svetog Avgustina, avgustinci eremiti, Red fratara pustinjaka Svetog Avgustina, OSA). Postoje još dijve skupštine koje su se odvojile od avgustinske eremitske braće:
- avgustinci-sjećanja (Ordo Recollectorum Sancti Augustini, OAR, ORSA).
- bosonogi avgustinci (Ordo Eremitarium Discalceatorum, OAD, OEDSA).
Istorija
urediAvgustinska braća su prosjački red koji je 1257. godine stvorio papa Aleksandar IV,, koji je u jednu kongregaciju ujedinio nekoliko malih pustinjskih zajednica u Italiji (Jovanboniti, Toskanski eremiti, Britinci, i tako dalje.), uključujući i duhovnu zajednicu koju je osnovao Sveti Avgustin 388. godine u Tagastu. Njegovi reformisani ogranci su redovi bosonoge braće pustinjaka (osnovani oko 1620. godine) i braće kontemplativca, takozvani sjećanja (od 1912. godine).
Povelja nije stroga, ali su pored običnih postova propisani i posebni. Papa Pij V svrstao je avgustince ( 1567.) među četiri prosjačka reda
( dominikanci, franjevci, karmelićani i avgustinci).
Pod Aleksandrom IV 1256. godine izabrani su prior general i četiri provincijala za Italiju, Španiju, Francusku i Nemačku, red je povučen iz redovne jurisdikcije i dobio je privilegiju da sakristan papske kapele bude izabran iz njegove sredine. Godine 1580. njegova povelja je proširena: na čelu reda je prior general koji živi u Rimu, pomažu mu uticajni definitori (savjetnici), svakih 6 godina se sastaje glavni kaptol, koji ima pravo da smjenjuje priora i bira ga ponovo.
U 14. vijeku, slabljenjem prvobitne strogosti statuta, formiraju se brojne nove kongregacije, između ostalog i Saksonska (1493.), kojoj su pripadali Štaupic i Luter.
Tome de Hesus u Portugaliji (umro 1582. ili 1583. godine) pokušao je da reformiše red diskalciranih avgustinijanaca, koji se odlikovao strogim pravilima i položajima i dobio je poseban uređaj od pape Grgura XV 1622. godine. Posebno su se proširili na Japan, Peru, Filipinska ostrva i tako dalje.
Monahinje Avgustinskog reda okupile su se u Hiponu oko Perpetue, sestre Svetog Avgustina. Papa Aleksandar III osnovao je manastir u Veneciji 1177. godine, prva igumanija bila je ćerka cara Fridriha I Barbarose, Julija.
U doba svog najvećeg procvata, početkom 16. vijeka, avgustinski red, koji se više bavio spasenjem duša nego naučnim ili crkvenim poslovima, imao je do 30 hiljada članova i oko 2000 muških i 300 ženskih manastira. . Kada je reformacija nastupila, pridružili su joj se mnogi avgustinci u Njemačkoj, ali su u 18. vijeku postojale još 42 provincije, ne računajući kongregacije i vikarijate u Češkoj i Moravskoj. Od Francuske revolucije ovaj poredak je djelimično uništen u Francuskoj, Španiji, Portugalu i Njemačkoj, dok je u Austrougarskoj i Italiji bio ozbiljno ograničen.
Modernost
urediPrema podacima iz 2014. godine, eremitski avgustinci (OSA) broje 2785 ljudi [1], redovni kanoni (CRSA) – 638 ljudi [2] bosonogi avgustinci (OEDSA) – 220 ljudi [3], augustinci sjećanja (OAR) – 1130 osoba. Ukupan broj avgustinaca tako premašuje 4.700.
Avgustinci rade u parohijama, školama, fakultetima, misijama. Njihovi glavni ciljevi su pastirski rad i širenje znanja.
Odežda - bijela vunena mantija sa podmetačem, crna mantija sa dugim širokim rukavima, kapuljačom i kožnim pojasom.
Značajni avgustinci
uredi- Sveti Fabije Fulgentije (468-533)
- Sveti Nikola Tolentinski (1245-1305)
- Sveti Klara od Montefalka (1268-1308)
- Sveti Rita Kašiskaja (1381-1457)
- Sveti Jovan Sahagunski (1419-1479)
- Sveti Toma od Viljanueva (1488-1555)
- Sveti Džon (Džon) Stoun (um. 1539)
- Sveti Alonso de Orosko (1500-1591)
- Ostalo
- Avgustin Trijumf (1243-1328) bio je istaknuti apologeta papstva.
- Jakov od Viterba († 1308), teolog.
- Rejmond Jordani je pisac poznat pod pseudonimom „Idiota“.
- Toma iz Kempisa (oko 1379−1471) - avgustinski kanon.
- Luis de Leon (1528-1591) španski pisac.
- Migel Balboa Kabelo (1535-1608), španski sveštenik i hroničar u Južnoj Americi; Pisac zlatnog doba španske književnosti.
- Martin Luter (1483-1546) - osnivač reformacije, prvobitno je bio monah avgustinac (monaško ime - Avgustin).
- Andres de Urdaneta (1498-1568) - napravio drugo putovanje oko sveta, otkrio morski put do Filipina.
- Ludoviko Zakoni (1555–1627) je bio italijanski kompozitor i muzički teoretičar.
- Otac Anselm (1625-1694) je osnivač rodoslovlja kao naučne discipline.
- Gregor Mendel (1822-1884), osnivač genetike .
Reference
uredi- ^ „Order of St. Augustine”. Arhivirano iz originala 2014-02-22. g. Pristupljeno 2014-02-14.
- ^ „Confederation of Canons Regular of St. Augustine”. Arhivirano iz originala 2014-02-22. g. Pristupljeno 2014-02-14.
- ^ „Agostiniani Scalzi”. Arhivirano iz originala 2014-02-22. g. Pristupljeno 2014-02-14.
Literatura
uredi- Avgustinskiй orden // Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona : v 86 t. (82 t. i 4 dop.). — SPb., 1890—1907.
- Avgustincы / Ovsienko F. G. // A — Anketirovanie. — M. : Bolьšaя rossiйskaя эnciklopediя, 2005. — S. 67. — (Bolьšaя rossiйskaя эnciklopediя : [v 35 t.] / gl. red. Ю. S. Osipov ; 2004—2017, t. 1). — ISBN 5-85270-329-X.
- Stojkovski, Boris (2013). „Avgustinci i dominikanci u srednjovekovnom Sremu” (PDF). Srednjovekovna naselja na tlu Vojvodine: Istorijski događaji i procesi. Sremska Mitrovica: Istorijski arhiv Srem. str. 149—161.