Azem Bejta (alb. Azem Bejta), poznatiji kao Azem Galica (alb. Azem Galica; Srbica, 1889Junik, 1924), je bio vođa albanskih kačaka iz okoline Drenice, koji su pružali oružani otpor srpskoj vlasti na Kosovu i Metohiji.[1] Nadimak „Galica“ je dobio po istoimenom dreničkom selu iz kog je potekao.

Azem Galica
Azem i Šota Galica, vođe kačaka iz Drenice.
Puno imeAzem Bejta
Datum rođenja1889.
Mesto rođenjaSrbicaOsmansko carstvo
Datum smrti1924.
Mesto smrtiJunikKraljevina SHS

Kada je srpska vojska krenula u rat protiv Osmanskog carstva i započela zauzimanje Kosova u Prvom balkanskom ratu 1912. godine, susrela se sa žestokim otporom albanskog stanovništva[2], organizovanim u čete kačaka, među kojima je bio i Azem Galica.[1] Kada su u Prvom svetskom ratu Austrougarska i Bugarska porazile srpsku vojsku i zauzele Kosovo, Galica je sa kačacima nastavio oružani otpor protiv okupatora.[1] Po završetku rata 1918. godine srpska vojska se vratila, a Kosovo je ušlo u sastav Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Iste godine u Tirani je osnovan Komitet narodne odbrane Kosova, poznatiji kao Kosovski komitet, koji se borio za izdvajanje teritorija naseljenih Albancima (Kosova, Metohije, zapadne Makedonije i delova Sandžaka) iz novoformiranog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i za njihovo pripajanje Albaniji.[3] Ideje Kosovskog komiteta imale su velikog uticaja na kačake.

Godine 1919. Azem Galica, zajedno sa svojom ženom Šotom Galicom, diže pobunu Albanaca na zapadu Kosova. Kačaci su u oblasti Drenice (u selu Junik) čak uspeli da oforme tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između 1921. i 1923. godine.[1] Ovu „oslobođenu“ oblast su neformalno nazivali Mala Albanija (alb. Arbëria e Vogel).[4] (u stvari, Neutralna zona, širine 4-6 km, bila je područje koje je formirala Konferencija ambasadora pre konačnog razgraničenja između KSHS i Albanije[5]).

Predao se vlastima KSHS 23. juna 1923. sa ženom i družinom – učestvovao je u pobuni na severu Albanije, pa se posle njenog gušenja morao skloniti na drugu stranu,[6] nekoliko dana kasnije je pušten da se brani sa slobode, što je bio deo dogovora.[7] U aprilu 1924. piše se da sakuplja rekvizicije od seljaka za svoju "gardu" od 21 pripadnika, u pratnji jednog državnog službenika, kako ga žandarmi ne bi ometali.[8]

Krajem septembra 1924. godine jugoslovenska vojska je u velikoj akciji uz opsežnu upotrebu artiljerije razbila većinu kačačkih bandi i likvidirala njihove vođe.[9] U celodnevnom okršaju u Drenici stradalo je 14 vojnika i žandarma, dok je na strani kačaka bilo 125 mrtvih. Azem Galica je u ovoj borbi smrtno ranjen i ubrzo je preminuo u obližnjoj pećini, koja se danas zove Pećina Azema Galice.[10]

Njegova supruga je i nakon njegove smrti nastavila da se bori, preuzevši vođstvo nad muževljevim četama.

Književnik Rastko Petrović i arhitekta Aleksandar Deroko su prilikom obilaska Kosova 1924. planirali da urade intervju sa Azemom, ali do toga nije došlo, o čemu je Deroko pisao u svojim biografskim delima.[11]

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

}