Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić (Drinovci, 18. novembar 1898 — Zagreb, 2. maj 1925) bio je hrvatski pesnik, esejista, kritičar i prevodilac.
Antun Branko Šimić | |
---|---|
Puno ime | Antun Branko Šimić |
Datum rođenja | 18. novembar 1898. |
Mesto rođenja | Drinovci, Austrougarska |
Datum smrti | 2. maj 1925.26 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Kraljevina SHS |
Biografija
urediOsnovnu školu pohađa u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Bregu. Nakon Širokoga Brega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj Donjogradskoj klasičnoj gimnaziji. U osmom razredu, 1917. godine, napušta školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokreće 1919. godine pod uticajem ekspresionističkog lista Der šturm. Godine 1923. pokreće i treći časopis, Književnik.
Nakon teške upale pluća 1924. godine oboleo je od tuberkuloze i pokušao se lečiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb.
Umro je od tuberkuloze pluća, u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu 2. maja 1925. godine. Sahranjen je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[1]
Književno stvaralaštvo
urediAntuna Branko Šimić počeo je pisati pesme još kao srednjoškolac. Njegove pesme su u početku bile pejzažne i impresionističke, veoma slične Matoševim. Nakon što je Šimić napustio školovanje kako bi radio na svom časopisu, promenilo se i njegovo pesništvo. Pesme je počeo pisati na ekavici i impresionističku formu zamenio ekspresionističkom, na šta ga je podstaknuo časopis Der Strum koji je Šimića upoznao s tim novim, svežim književnim pravcem. U svom pesništvu Šimić je počeo negirati tradiciju i sponu između stvarnosti i pesništva. Ovaj zaokret u njegovom pesništvu podstakao ga je da osnuje svoj časopis Vijavica. Ovo je značilo drugu fazu Šimićevog pesništva, onu ekspresionističku ili, često nazivanu “anarhističkom”. U pesmama nastalim u ovoj fazi Šimić spominje motive i obrađuje teme koje odišu nemirom i očajem čoveka u gradskoj sredini. U svome novom stilu, on pojednostavljuje gramatiku stihova, u njima izostavlja interpunkcijske znake i postiže ekspresivan ritam jezičnom jednostavnošću. Ipak, svojim pesmama još uvek želi stvoriti pomalo impresionističku senzaciju.
1919. godine Šimić je sa Gustavom Krklecom i Nikom Milićevićem osnovao svoj drugi časopis Juriš, koji je i prestao s izdavanjem te iste godine. Sledeće godine objavio je svoju najznačajniju zbirku pesama “Preobraženja”, koja su označila njegovu treću fazu pesništva.
1923. godine Šimić je neko vreme radio s Milanom Begovićem i uređivao časopis Savremenik, a te iste godine pokrenuo je časopis Književnik. Književnik je bio oštrija verzija Juriša, u kojem je Šimić izražavao protest protiv tadašnjeg stanja duha među ljudima i umetnicima, te stanja u kulturi. Jedini izlaz video je u rušenju dotadašnjih vrednosti i stvaranju novih, gotovo utopijskih modela življenja i stvaranja.
Šimić je bio veoma upućen u sva nova zbivanja i preokrete na pjesničkoj i umjetničkoj sceni Evrope. Bio je veoma oštar književni kritičar, pa čak i prema piscima koje danas smatramo velikim umjetnicima svog vremena. Ali on se nije osvrtao samo na domaće pisce, već i na Njemačke i Austrijske ekspresioniste, te se zanimao i za francusku i skandinavsku književnu scenu. Šimić se bavio i prevodom, pa je preveo roman “Blagoslov zemlje” Kunta Hamsuna, ali on je bio tiskan tek šezdeset godina kasnije. Šimić je preveo i jednu dramu te nekoliko djela kratke proze svjetskih modernista.[2]
Dela
uredi- Preobraženja, Zagreb, 1920. naziva se kamenom temeljacem modernog hrvatskog pesništva.
- Pesnici (lirska minijatura)
- Opomena
- Moja preobraženja
- Hercegovina
- Smrt i ja
Posthumno
uredi- Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1933. Priredio Ivo Hergešić.
- Izabrane pjesme, Zora, Zagreb, 1950. Priredio Dragutin Tadijanović.
- Sabrana djela, Znanje, Zagreb, 1960. U tri sveska, priredio Stanislav Šimić.
- Pjesme i proza, Matica hrvatska: Zora, Zagreb, 1963. Priredio Jure Kaštelan. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 99.
- Pjesme i eseji, Matica hrvatska, Zagreb, 1964. Priredila i pogovor napisala Vesna Krmpotić.
- Stihovi i proza, Svjetlost: Naprijed, Sarajevo, 1967. Srpski i hrvatski pisci XX veka. Kolo 3, Antun Branko Šimić, sv. 24.
- Pjesme i kritike, Mladost, Zagreb, 1973.
- Prazno nebo: odabrane pjesme, Prva književna komuna, Mostar, 1973. Izbor pjesama Ivan Kordić.
- Sabrana djela, August Cesarec, Zagreb - Svjetlost, Sarajevo, 1988. U dva sveska, priredili Neđeljko Mihanović (I. svezak) i Dubravko Jelčić (II. svezak). Drugo izdanje u nakladi Dom i svijet, 1998., urednici Mile Pešorda i Božidar Petrač.
- Izabrane pjesme, Erasmus naklada, Zagreb, 1996. Priredio i predgovor napisao Mile Pešorda.
- Tijelo i mi: izbor iz djela, Riječ, Vinkovci, 1999. Priredio Delimir Rešicki.
- Preobraženja i izabrane druge pjesme, Profil International, Zagreb, 2005. Priredio Vlado Pandžić.
- Preobrazbe - Preobraženja, slovensko-hrvatsko izdanje, prevela Ines Cergol, pogovor Mile Pešorda, Koper-Zagreb,2006.
- Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 2008. Priredio Ante Stamać.
- Pjesme, Matica hrvatska u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Priredio Vlado Pandžić.
- Proza I, Matica hrvatska u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Priredio Vlado Pandžić.
- Proza II, Matica hrvatska u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Priredio Vlado Pandžić.
- Rane pjesme, Redak, Split, 2011. Priredila Mila Pandžić.
- Izabrane pjesme, Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, knj. br. 113, uredio Ante Stamać, Matica hrvatska, Zagreb, 2012.
Reference
uredi- ^ „Gradska groblja Zagreb - Š”. www.gradskagroblja.hr. Pristupljeno 2018-12-22.
- ^ „Antun Branko Šimić biografija | Biografija.com”. www.biografija.com. Pristupljeno 2018-12-22.