Baumkuhen (nem. Baumkuchen) je kolač od lisnatog testa pečenog na ražnju (engl. spit cake), poreklom iz Nemačke. Poslastica se vrlo brzo porošila i postala tradicionalno pecivo u mnogim evropskim zemljama, a takođe je popularan desert i u Japanu. Zbog karakterističnih prstenova koji se vide kada se iseče na kriške, koji podsećaju na godove drveta, daju ovom kolač je dobio nemačko ime Baumkuhen, što u prevodu doslovno znači "kolač od drveta" ili "drveni kolač".[1][2]

Baumkuhen (Baumkuchen)
Jedna kriška baumkuhena
Vrsta jelaPecivo
Regije ili država Nemačka
Glavni sastojciputer, jaja, šećer, vanilija, so i brašno
VarijacijeBaumkuhenšpicen, Šihtorta
  Mediji: Baumkuhen (Baumkuchen)
Karakteristični slojevi testa raznih boja na preseku kolača liče na godove presečenog stabla drveta
Red ispred pekare u kojoj se prodaje baumkuhen, u vreme ujedinjenja dve nemačke (Istočna Nemačka, 1990)

Istorija uredi

Kada je i gde ovaj kolač nastao nije precizno utvrđeno. U Bavarskoj tvrde da je nastao baš tamo, najkasnije u 19. veku,[3] Dok drugi izvori tvrde da je nastao kao varijacija mađarskog svadbenog kolača, odnosno najstarijeg mađarskog peciva kurtoš kolača (mađ. kürtőskalács, poznat u Srbiji i kao dimnjak-kolač). Recept za baumkuhen pojavljuje se u prvom kuvaru za profesionalne kuvare Ein new Kochbuch (doslovno prevedeno Nova kuvarska knjiga), koju je 1581. godine objavio kuvar kneza-izbornika u Majncu, Marks Rumpolt (Marx Rumpolt).[4] On je prethodno radio kao kuvar u Mađarskoj i Bohemiji.[5] Zabeleženo je da je 1682. jedan seoski lekar u Frankfurtu na Odri pripremio sličan desert.

Veruje se da je sličan kolač bio poznat u Staroj Grčkoj i Rimu, a da su ovaj način pravljenja kolača - okretanjem na štapu iznad otvorene vatre na teritoriju današnje Nemačke i okolnih zemalja donele rimski osvajači.[2][6]

Karakteristike uredi

 
Demonstracija pečenja baumkuhena u Nemačkoj, u konkretnom slučaju sa prelivom od čokolade
 
U Francuskoj se sličan kolač naziva Gâteau à la broche (kolač sa ražnja)
 
U Poljskoj se na sličan način priprema tradicionalni kolač sekač (sękacz)
 
Litvanski šakotis na ražnju

Izrada ovog slatkiša je prilično zahtevna, pa je samim tim i prilično skup. Pravi na ražnju, ravnomernim nanošenjem tankih slojeva testa na šipku ražnja, koja se zatim rotira iznad izvora toplote, tradicionalno iznad otvorene vatre. Tokom nanošenja testa svaki sloj se ostavi da se osuši pre nego što se nanese sledeći.[7] Kada se kolač skine sa šipke i iseče na kriške, svaki sloj testa je upadljivo razdvojen od sledećeg zlatastom linijom, što podseća na godove na preseku stabla. Tipični baumkuhen sastoji se od 15 do 20 slojeva testa.[6] Poznati su majstori kuvari koji pripremaju ovu poslasticu sa 25 slojeva, a koja, pre nego što se iseče, teži preko 100 kilograma. Zavisno od dužine šipke na ražnju, baumkuhen može biti visok, odnosno dugačak tri do četiri metra.[3]

Sastojci uredi

Osnovni sastojci od kojih se pravi baumkuhen su puter, jaja, šećer, vanilija, so i brašno. Prašak za pecivo ne smatra se tradicionalnim sastojkom. Odnos brašna, putera i jaja je obično 1: 1: 2, odnosno 100 grama brašna, 100 grama putera i 200 grama jaja (3-4 jajeta, zavisi od veličine[8]). Recept se može menjati dodavanjem drugih sastojaka, kao što su mleveni orasi, med, marcipan, nugat i rum ili brendi, u testo ili u fil.[2] Gotov baumkuhen može se preliti šećernom ili čokoladnom glazurom. Prema nekim receptima, pečen i ohlađen baumkuhen prvo se premaže marmeladom ili džemom, a potom preliva čokoladom.

Nutritivne vrednosti uredi

jedna kriška - oko 133 g
Energetska vrednost 427 cal
Masti 23 g
Holesterol 278 mg
So 0.8 g
Kalijum 110 mg
Ugljeni hidrati 45 g
Proteini 9.7 g[9]

Varijacije uredi

Baumkuhenšpicen uredi

 
Pekara u kojoj se prodaje baumkuhen u Zalcvedel

Baumkuhenšpicen, (doslovno "vrhovi za tortu od drveta", su mali komadi baumkuhena koji se dobijaju kada se kriške kolača iseku na manje komade. Ovi komadi su obično preliveni čokoladom i prodaju se pojedinačno.

Šihtorta uredi

Jednostavnija, horizontalno slojevita je verzija u obliku torte - šihtorta (schichttorte). Peče se na horizontalnoj podlozi, što rezultira horizontalnim slojevima umesto kružnih. Oblikom više podseća na tortu i može se peći u običnoj rerni, dok tradicionalna verzija zahteva specijalnu opremu koja najčešće nije dostupna u prosečnom domaćinstvu. U poređenju sa tradicionalnim oblikom, presek šihtorte manje podseća na godove drveta.

U Japanu uredi

 
Baumkuhen u Japanu

Baumkuhen je jedno od najpopularnijih peciva i u Japanu, gde se naziva bāmukūhen (jap. バームクーヘン). Predstavlja popularni poklon za svatove, zbog svog oblika koji podseća na burmu.[10]

U Japan ga je prvi uveo Nemac Karl Jozef Vilhelm Juhaim (Karl Joseph Wilhelm Juchheim). On i njegova žena su boravili u kineskom gradu Ćingdao, za vreme opsade ovog grada od strane Britanaca i Japanaca, tokom Prvog svetskog rata. Bračni par je internirani na Okinavu.[11] Juhaim je počeo da pravi i prodaje tradicionalnu poslasticu na Nemačkoj izložbi u Hirošimi 1919. Posle rata, odlučio je da ostane u Japanu. Popularnost koju je ova poslastica stekla omogućila mu je da se preseli u Jokohamu i otvori pekaru, ali je ona srušena u velikom Kanto zemljotresu 1923. godine. Zbog toga je morao da se preseli u Kobe, gde je ostao do smrti, neposredno pred kraj Drugog svetskog rata. Nekoliko godina kasnije, njegova supruga vratila se da pomogne japanskoj kompaniji da otvori lanac pekara pod imenom Juhaim, što je dodatno pomoglo širenju popularnosti baumkuhena u Japanu.

Druge regionalne varijacije uredi

 
Varijante peciva pripremanog na ražnju u različitim zemljama Evrope
  • U Austriji je ova poslastica poznata kao poznati kao Prügelkrapfen
  • U Luksemburgu se, pod nazivom Baamkuch kao tradicionalno jelo služi u posebnim prilikama, poput venčanja, krštenja itd.
  • U Francuskoj se može naći kao Gâteau à la broche
  • U Slovačkoj je slično pecivo poznato kao Skalický trdelník i zaštićeno je Oznakom geografskog porekla, registrovanom od strane EU
  • U Češkoj je sličan kolač popularan pod imenom Trdelnik
  • U Poljskoj je slična poslastica poznata kao Sękacz
  • U Litvaniji se takođe priprema slično pecivo, poznato pod imenom - Šakotis, Raguolis ili Bankuchenas i takođe se priprema na ražnju, obično iznad otvorenog plamena
  • U Švedskoj je slična poslastica, poznata kao - Spettekaka, takođe zaštićena Oznakom geografskog porekla, registrovanom od strane EU
  • U Mađarskoj je poznato jedno od najstarijih mađarskih peciva - kurtoš kolač (kürtőskalács). Poslednjih godina u Srbiji se može naći pod nazivom dimnjak-kolač, najčešće na vašarima
  • U Turskoj se takođe sprema slično pecivo, pečeno na ražnju i zove se Makara tatlısı
  • U Indoneziji se priprema pecivo pod nazivom Spekkoek, kue lapis legit ili spekuk. U taj deo sveta je stigao tokom kolonijalnih vremena, najpre u Holandsku Indiju
  • U Srbiji je poslastica slična ovoj poznata kao šam rolne. razlika je u metodu pravljenja testa, koji je dosta pojednostavljen, ali ni rezultat nije istovetan baumkuhenu

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Sheraton, Mimi (23. 11. 2009). „Spit Cake”. The New Yorker. Pristupljeno 9. 2. 2015. 
  2. ^ a b v Cauvain, Stanley; Young, Linda (2001). Baking problems solved. Woodhead Pub Ltd. str. 261. ISBN 0849312213. 
  3. ^ a b Mimi Sheraton (November 23, 2009) How to bake spit cake. The New Yorker. Retrieved on 2013-02-04.
  4. ^ Davidson, Alan; Jaine, Tom (2006). The Oxford companion to food. Oxford University Press, USA, 2006. str. 805. ISBN 0192806815. 
  5. ^ Rumpolt, Marx (1581). Ein new Kochbuch. Frankfurt. ISBN 3-487-08112-1. 
  6. ^ a b Baumkuchen (Pyramid cake). corsoela.de
  7. ^ Baumkuchen – the King of Cakes!. Germanculture.com.ua (2007-11-28). Retrieved on 2013-02-04.
  8. ^ „Znate li koliko teži kokošje jaje?”. Punto marinero. 23. 4. 2019. Pristupljeno 30. 3. 2021. 
  9. ^ „Baumkuchen”. nutritionix. Pristupljeno 30. 3. 2021. 
  10. ^ Hankel, Anja (novembar 2009). „Loanwords in Japanese” (PDF). Awa Life. TOPIA. 232: 6. Arhivirano iz originala (PDF) 2011-07-22. g. 
  11. ^ Origins of baumkuchen, cheap onsen trips and this week’s CM: Final Fantasy XIII | The Japan Times Online. Search.japantimes.co.jp (January 10, 2010). Retrieved on 2013-02-04.