Beli čaj potiče od biljke čaja (lat. Camellia sinensis). Za razliku od drugih čajeva, kod belog čaja listovi se beru pre nego što se u potpunosti otvore, dok su pupoljci i dalje prekriveni sitnim, belim dlačicama, kao bela kosa. Otuda i ime ovom čaju. Beli čaj je ređi od drugih tradicionalnih čajeva, i iz tog razloga malo skuplji.

Beli čaj

Beli čaj je slično kao i zeleni čaj, prošao kroz vrlo malo obrade i bez fermentacije, ali postoji primetna razlika u ukusu. Većini zelenih čajeva je svojstven karakterističan travnati ukus, ali belom čaju ne. Ukus je slatkast i svetao. On sadrži znatno manje kofeina od ostalih sorti (5 mg po serviranju, u odnosu na 40-50 mg za crni čaj, i 20-30 mg za zeleni). Neke studije su takođe pokazale da je beli čaj sadrži više antioksidanata od zelenog čaja.

Beli čaj je postao poštovan tokom vladavine kineske dinastije Song (960-1279). Ovaj čaj je bio izbor dvora i dobijen je kao priznanje za cara. Listovi i pupoljci belog čaja su samleveni u srebrni prah, koji se potom mutio u posudama u toku čajne ceremonije. Ovo je bila inspiracija za čuvenu japansku ceremoniju čaja. Car dinastije Song je bio poznat po svojoj privrženosti belom čaju. Beli čaj je pronašao put kroz svoju dugu istoriju, donedavno je bio nepoznat van Kine i Orijenta. Danas je situacija potpuno drugačija, i beli čaj je zbog svih svojih karakteristika pronašao put do potrošača širom sveta. Kao i kod svih čajeva, postoji mnogo varijeteta belog čaja, sa poetskim nazivima kao što su: Beli Božur, Zlatni Mesec, Srebrna Igla i Beli Oblak. Beli čajevi se uglavnom proizvode u Kini i Japanu, ali proizvode se i u Dardžiling regionu u Indiji.[1]

Eksluzivnost belog čaja skriva se u procesu njegove pripreme jer najfinije listove i vrhove biljke Camellia sinensis beru ručno. Beli čaj dok ne dođe u šolju za čaj ne dolazi nikad u dodir sa ljudskom kožom. Pupoljke odmah posle žetve izlože pari i suše na suncu a to im daje trajnu svežinu. Suše ga tek nekoliko časova što omogućava da dođe do prirodne fermentacije kada se listovi omekšaju. Listiće beru pre nego što se do kraja otvore i kada su pupoljci još prekriveni finim belim vlasima - odatle i potiče ime beli čaj.

Lekoviti efekti belog čaja uredi

Sadrži aminokiselinu teanin koja relaksira telo. Kao i ostali pravi čajevi poboljšava nivo holesterola i šećera u krvi. Snižava krvni pritisak i pozitivno utiče na krvne sudove. Tri šoljice belog čaja dnevno navodno sprečavaju srčani infarkt. Beli čaj sadrži aktivne antioksidanse koji su borci protiv raka. Uz to što podstiče jake i zdrave krvne sudove, beli čaj štiti od razornog moždanog udara. Štiti od virusa i bakterije jer sprečava nastanak novih masnih ćelija i ubrzava otklanjanje masti iz zrelih masnih ćelija. Studije otkrivaju da su ljudi koji su redovno pili čaj imali veću gustinu kostiju, od onih koji ga nisu pili. Beli čaj takođe može imati pozitivne efekte kod obolelih od artritisa i osteoporoze. Šolja belog čaja pre jela (obroka) smanjuje apetit.

Spremanje belog čaja uredi

Ima blag, nežan i skoro sladak ukus. Za pripremu dobrog belog čaja najbitnija je prava temperature vode. Kod visokih temperature čaj dobija gorak ukus. Idealna temperatura vode je 75-80 °C. Kašičicu čajnih listića prelijemo sa dva decilitra vode i ostavimo 2-3 minuta. Ako upotrebljavate čaj u filter vrećicama morate paziti jer prekoračenje minutaže čini čaj gorkim i bez ukusa.

Bolje vrste čaja imaju punu aromu i nisu gorki a sa onima lošijeg kvaliteta nije tako. Listiće možemo preliti i više puta vodom ali onda treba svaki put produžavati minutažu (četvrti put i do 15 minuta). Neki ljubitelji preliju čaj i hladnijom vodom ali onda ga ostave prelivenog i do pet minuta. Čaj sadrži kofein zato ga ne treba piti pred spavanje.[2]

Reference uredi

  1. ^ O belom čaju
  2. ^ „Beli čaj - kralj svih čajeva”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2014. g. Pristupljeno 24. 04. 2014. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi