Bitka na Šumatovcu
Bitka na Šumatovcu (tur. Aleksinaç Muharebesi) se desila 1876. godine na teritoriji Kneževine Srbije tokom Prvog srpsko-turskog rata.
Bitka na Šumatovcu | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Prvog srpskog-turskog rata | |||||||
Bitka za Moravac | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Kneževina Srbija |
Osmansko carstvo | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Kosta Protić Milojko Lešjanin Đura Horvatović Mihail Černjajev |
Gazi Osman-paša Sulejman-paša Abdilkerim Nadir-paša Adil-paša | ||||||
Jačina | |||||||
58.000 vojnika | 93.000 vojnika | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
135 poginulih i 1436 ranjenih | 500 ubijenih i 1500 ranjenih i zarobljenih |
Nakon neuspeha ofanzive srpske vojske u julu i avgustu, turska vojska je krenula u napad. Malobrojnija srpska vojska, koju je predvodio Kosta Protić, uspela je da izbori taktičku pobedu: turska vojska je ceo dan frontalno napadala dobro utvrđene srpske položaje u obliku reduta petougaonog oblika koje su branila dva bataljona potpomognuta sa 6 topova i 40 dodatnih artiljerijskih oruđa raspoređenih na okolnim brdima.
Otomanska vojska se na kraju povukla sa gubicima od 500 ljudi i 1500 ranjenih i zarobljenih. Srpska vojska nije iskoristila trenutak da izvrši kontranapad.[1]
Utvrđivanje Šumatovca uredi
Aleksinac i Deligrad su bili izuzetno dobro utvrđeni, da spreče prodor turske vojske dolinom Morave. Aleksinac i položaji oko njega bili su utvrđeni čitavim nizom utvrđenja sa obe strane Morave od Žitkovca na zapadu do Leskovika na istoku.[2] Najbolje je bio utvrđen središnji deo na liniji Glogovačka kosa-Šumatovac-Strči krak.[2] Od Morave do Ozrena na desnoj obali Morave izgrađeno je 18 reduta sa 40 pozicijskih topova.[2] Srpski položaji nadvisivali su dolinu, kojom je trebalo da priđe turska vojska.[2] Omogućavali su dobru organizaciju obrane. Plato Rujevice je predstavljao glavni oslonac odbrane Aleksinca i sa 14 pozicionih topova mogao je da pomogne bilo kojem drugom ugroženom položaju.[2] Šumatovački vis u prvo vreme nije bio utvrđen, jer su ranije smatrali da se posadi Šumatovca ne bi mogla pružiti pravovremena pomoć zbog njegove odvojenosti dubokom jarugom potoka.[3] Pukovnik Kosta Protić je kao inženjerski oficir shvatio da bi neprijatelj sa toga visa mogao da gađa ostale aleksinačke položaje, pa je nagovorio glavnokomandujućeg generala Mihaila Černjajeva da se Šumatovac utvrdi.[3] Sa utvrđivanjem Šumatovca završilo se kad su Turci bili pred Aleksincem.[4]
Posada i topovi uredi
Šumatovac je imao petougaoni oblik. Njegovu posadu činile su dve čete Lepeničkog bataljona pod komandom Jevrema Markovića i beogradska četa pod komandom Petra Hadži-Janjića.[3] U utvrđenju su se nalazila 4 poljska topa i 2 merzera, a bili su i pod zaštitom pozicijskih topova sa Rujevice.[5] Utvrđenjem Šumatovac komandovao je kapetan Živan Protić, brat Koste Protića.[4] Na Rujevici se nalazio štab Koste Protića i štab generala Mihaila Černjajeva.[6]
Planovi dve strane uredi
Turci su pod komandom Kerim-paše napadali Aleksinac sa obe obale Morave. Na levoj obali bio je korpus Saib paše, u centru je bio korpus Ahmed Ejub paše na liniji Bujmirsko brdo-Bujmirski breg-Prugovac.[4] Unutar toga korpusa Sulejman-pašina divizija bila je na levom krilu i centru, a Sabijeva divizija na desnom krilu.[4] Divizija Fazli-paše upućena je prema severoistočnim srpskim šančevima.[6] Kerim paša je odlučio da napad započne na oba krila sa dve strane Morave, pa je Saibov korpus prvi trebalo da napadne i da pokuša zaobilaženje srpskog desnog krila.[4] Fazlijeva divizija trebalo je da zaume šančeve na Šumatovcu i Strčem kraku i da tako obuhvati srpsko levo krilo.[6] Po planu tek nakon toga Ejubov korpus je trebalo da započne proboj.[4] Černjajev je planirao da protivnapadom na desnom krilu preduhitri Turke.[3] Pored toga nastojao je da odgađa turski napad dok ne dođe Đura Horvatović sa svojim korpusom.[4]
Neuspešan turski centralni napad uredi
Turski napad započeo je u zoru 23. avgusta 1876.[6] Turci su na početku napada imali inicijativu na celom frontu.[6] Na srpskom desnom krilu pukovnik Nikolaj Rajevski nije sproveo Černjajev plan da se Turci preduhitre protivnapadom. Ipak srpska vojska je uspela da na svom desnom krilu spreči prodor Turaka levom obalom Morave u pozadinu Aleksinca.[6] Pošto turska vojska nije uspela na krilima nakon dvočasovne artiljerijske pripreme započela je frontalni napad od 10 sati.[7] Gusti redovi turske vojske približavali su se Rujevici, ali imali su velike gubitke jer su bili izloženi vatri sa od napred i sa strane.[8] Kada se pokazalo da protiv dobro utvrđene srpske vojske nema šanse na širokom frontu Ejub-paša je naredio Fazli-paši da zauzme Šumatovac.[6] Fazli-paša je pre toga zauzeo Prugovac kraj Šumatovca.[6]
Napad na Šumatovac uredi
Fazli paša je dve trećine divizije rasporedio da napadaju sa leve strane Šumatovca, što dalje od ostalih srpskih utvrđenja.[8] Kada je Mihail Černjajev uočio tursku nameru da zauzmu Šumatovac poslao je pojačanja prema Prugovcu i Šumatovcu.[8] Pojačanja su se rasporedila oko Šumatovca i između Prugovca i Šumatovca. U bici oko Šumatovca učestvovalo je oko 20 srpskih bataljona, a Turci su napadali sa 42 bataljona i 30 eskadrona.[8] Turci su prvi krenuli u napad frontalno. Nakon toga glavna vojska od 10.000 do 14.000 vojnika krenula je u napad od Prugovca.[8] Za vreme napada sva srpska poziciona artiljerija pomagala je odbranu Šumatovca.[9] Turska vojska je bila izložena vatri sa Šumatovca, od srpske pešadije severno od Šumatovca i od mnogobrojne artiljerije. Zbog unakrsne vatre i velikih gubitaka turska vojska se povukla.[9] U drugom jurišu glavni napad su usmerili na severnu stranu šanca.[10] Turci su imali velike gubitke, ali i Srbi su trpeli dosta gubitaka, pa je u tom napadu poginuo Živan Protić.[11] U drugom napadu Turci su došli do ispod grudobrana. Posle toga sledila su još dva neupešna turska napada, ali oba su odbijena. Sledeće jutro, na srpsko iznenađenje Turci su se povukli od Šumatovca.
Rezultat uredi
U Šumatovačkoj bici turski gubici su bili između 2.400 i 3.200 vojnika izbačenih iz stroja. Srpska vojska imala je 135 poginulih, 1.436 ranjenih i 11 nestalih vojnika. Srpska vojska je pobedila u Šumatovačkoj bici, koja je odlučila i višednevnu bitku za Aleksinac.
Uniforme srpske i turske vojske uredi
Srpska vojska tokom Šumatovačke bitke nosila je tamno plave šajkače i braonkastu unifromu sa plavim pantalonama. Od obuće imali su opanke. Oficiri su imali tamno plavu uniformu, crvene pantalone i kapu po uzoru na francuske tamnoplave boje. Turska regularna vojska nizami nosili su crvene fesove i tamnoplave uniforme i pantalone.
Zanimljivosti uredi
Pera Todorović u Dnevniku jednog doborvoljca piše da su turski nizami spevali pesmu o Šumatovačkoj bici rečima :„Po Šumatovcu se izvila jedna žuta guja-Ako pitaš za ime-Černjajev general-Po vazdan dugi iz topova tuče, noću bombardira-Ne daj care(pomagaj)propade ti sirotinja-Po Šumatovcu ozgo dim se poklopio-Za po sata iljadu topova pukne-Ne daj care propadosmo ti mi-narod tvoj.”[12]
Reference uredi
- ^ MacKenzie 1967, str. 135–136.
- ^ a b v g d Opačić & Skoko 1981, str. 116.
- ^ a b v g Opačić & Skoko 1981, str. 117.
- ^ a b v g d đ e Opačić & Skoko 1981, str. 118.
- ^ Opačić & Skoko 1981, str. 115.
- ^ a b v g d đ e ž Opačić & Skoko 1981, str. 119.
- ^ Opačić & Skoko 1981, str. 113.
- ^ a b v g d Opačić & Skoko 1981, str. 120.
- ^ a b Opačić & Skoko 1981, str. 121.
- ^ Opačić & Skoko 1981, str. 122.
- ^ Opačić & Skoko 1981, str. 123.
- ^ Pera Todorović, Dnevnik jednog dobrovoljca, str.114
Literatura uredi
- Opačić, Dr Petar; Skoko, Dr Savo (1981). Srpsko-turski ratovi 1876 - 1878. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod. str. 339.
- Opačić, Petar; Skoko, Savo; Vukčević, Slavko i Ratković-Kostić, Slavica (1998). Bitke i bojevi u Srpsko-turskom i Crnogorsko-turskom ratu 1876 - 1878. i Srpsko-bugarskom ratu 1885. [Znamenite bitke i bojevi srpske i crnogorske vojske: od Careva Laza 1712. do Dobropoljske bitke 1918.], Knj. 2. Novi Sad: Pravoslavna reč; Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 622. ISBN 86-335-0038-8.
- Đorđević, Dr Vladan (2021). Srpsko-turski rat: uspomene i beleške iz 1876, 1877. i 1878. godine - Na granici, Knj. 1. Niš: Talija izdavaštvo. str. 599. ISBN 978-86-81800-95-9.
- Đorđević, Dr Vladan (2021). Srpsko-turski rat: uspomene i beleške iz 1876, 1877. i 1878. godine - Preko granice, Knj. 2. Niš: Talija izdavaštvo. str. 441. ISBN 978-86-81800-95-9.
- Babac, Dušan M. (2011). Srpska vojska u ratovima za nezavisnost 1876 - 1878. Beograd: Medija centar "Odbrana". str. 247. ISBN 978-86-335-0325-9.
- MacKenzie, David (1967). The Serbs and Russian Pan-Slavism, 1875-1878. Cornell University Press. str. 135–136. OCLC 231808.
- http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-l/1998/08/article-03.html
- [1]Ilustrovana knjiga o srpsko turskom ratu