Dobri članci

Danas je ponedeljak, 20. maj 2024

Dobri članci u oktobru
uredi

IČ-Izbori u Republici Srpskoj

 
Izbori u Republici Srpskoj

Izbori u Republici Srpskoj se održavaju u skladu sa ustavima i izbornim zakonima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Građani tajnim glasanjem na direktnim izborima biraju srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, jednu trećinu poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske, narodne poslanike Narodne skupštine Republike Srpske, odbornike skupština gradova ili opština, načelnike opština ili gradonačelnike, te članove savjeta mjesnih zajednica. Delegati Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH iz Republike Srpske, delegati Vijeća naroda RS, odbornici Skupštine grada Istočnog Sarajeva, gradonačelnici Istočnog Sarajeva i Brčko Distrikta biraju se indirektno od strane izabranih narodnih poslanika ili odbornika.

Prvi izbori na prostoru današnje Republike Srpske i BiH održani su za vrijeme austrougarske vlasti 1910. godine za Zemaljski sabor Bosne i Hercegovine. Prvi višestranački izbori nakon Drugog svjetskog rata održani su tek 1990. godine. Tada su birani članovi predsjedništva i skupštine na republičkom nivou, te odbornici skupština opština i grada Sarajeva. Nakon rata (1992—1995) u Bosni i Hercegovini, 1996. godine su održani prvi izbori na kojima su građani Republike Srpske direktno birali svoje predstavnike za institucije ovog entiteta.


{{IČ-Izbori u Republici Srpskoj}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-JSD Partizan

 
Grb Partizana

Jugoslovensko sportsko društvo Partizan je osnovano 4. oktobra 1945. godine u Beogradu, pod nazivom Fiskulturno društvo Centralnog doma Jugoslovenske armije Partizan. Godine 1950. Partizan se reorganizuje i postaje sportsko društvo, a njegove sekcije prerastaju u klubove i okupljaju pored pripadnika JNA, i ostale građane svih uzrasta, osnivajući omladinske, a u nekim klubovima i ženske ekipe. Na godišnjoj skupštini 1960. dopunjuje naziv društva u Jugoslovensko sportsko društvo Partizan.

Među prvim njegovim sekcijama su fudbalska i atletska, košarkaška, biciklistička i teniska. Poslednji su osnovani tekvondo (1996), florbol (2007) i ženski vaterpolo klub (2009). Sportsko društvo je asocijacija dvadeset i sedam klubova u dvadeset i četiri sporta. Partizan je najtrofejnije sportsko društvo u Srbiji.

Predsednik sportskog društva Partizan je Ostoja Mijailović a potpredsednik je Andrea Arsović.


{{IČ-JSD Partizan}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Boško Palkovljević Pinki

 
Boško Palkovljević Pinki

Boško Palkovljević Pinki (Manđelos kod Sremske Mitrovice, 14. decembar 1920Mala Remeta kod Iriga, 10. jun 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Kao učenik Državne srednje tehničke škole u Novom Sadu, 1940. godine je postao član SKOJ-a. Decembra iste godine je bio jedan od organizatora štrajka učenika ove škole. Početkom 1941. godine bio je uhapšen i isključen iz škole, pod optužbom za komunističko delovanje. U toku Aprilskog rata, kao dobrovoljac se priključio vojsci, ali je ubrzo bio zarobljen. Uspeo je da pobegne iz sabirnog logora za zarobljenike i vratio se u rodno mesto gde se uključio u pripreme za organizovanje ustanka. U leto 1941. godine bio je jedan od prvih sremskih partizana, a avgusta 1941. je učestvovao u organizaciji bekstva zatvorenika-komunista iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Krajem 1941. godine bio je poslat kao kurir u istočnu Bosnu, gde je januara 1942. godine na Romaniji uspeo da pronađe Vrhovni štab i Centralni komitet KPJ. Tada je vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu preneo informacije o Narodnooslobodilačkoj borbi u Vojvodini. Bio je jedan od prvih diverzanata u Vojvodini. Izvršio je više smelih akcija i diverzija na železničkim prugama u Sremu. Više puta se isticao u borbama sa ustašama i Nemcima i još za života je među sremskim partizanima postao legendarna ličnost. Poginuo je juna 1942. godine u borbama s Nemcima na Fruškoj gori.


{{IČ-Boško Palkovljević Pinki}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-ANTK Antonov

 
ANTK Antonov

Državno preduzeće Antonov (ukr. Держа́вне підприє́мство «Анто́нов»), ranije Avijacijski naučno-tehnički kompleks Olega Konstantinoviča Antonova (ukr. Авіаційний науково-технічний комплекс імені Олега Костянтиновича Антонова) ili ANTK Antonov, organizacija je za naučno-istraživački rad i proizvodnju aviona u Ukrajini, osnovana 1946. godine pod nazivom OKB-153 (rus. опытно-конструкторское бюро). Nakon smrti osnivača i dugogodišnjeg glavnog konstruktora Olega Antonova 1984, organizacija je dobila ime po njemu. Ukupno je razvijeno i proizvedeno više od sto tipova i varijanti aviona različitih klasa i namena. Među najpoznatijima su An-2 „Kukuruznik”, sa 18 000 proizvedenih primeraka, An-22 „Antej”, An-124 „Ruslan” i An-225 „Mrija”.

Danas ANTK Antonov čini iskusan kolektiv, konstrukcioni biro, laboratorija za razne oblasti, verifikaciona i operativna ispitivanjima u letu, operativno-eksplaticionom podrškom, za sve tipove aviona. Kao kompaniju pod upravom države, ukrajinska vlada pokušala je nekoliko puta da neuspešno restrukturira. Razdvojena su preduzeća Konstrukcioni biro Antonova, fabrika aviona „Aviant” iz Kijeva i Harkovska fabrika aviona. 26. januara 2016. godine pojavila se zvanična informacija Ministarstva privrede Ukrajine da je koncern ANTK Antonov raspušten, a sva proizvodnja prebačena „Ukroboronpromu” (Namenskoj industriji Ministarstva odbrane Ukrajine).


{{IČ-ANTK Antonov}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Pskovsko-pečerski manastir

 
Pskovsko-pečerski manastir

Pskovsko-pečerski manastir Uspenja Presvete Bogorodice (rus. Свя́то-Успе́нский Пско́во-Пече́рский монасты́рь) pravoslavni je muški manastir Ruske pravoslavne crkve, i jedan od najstarijih i najvažnijih manastirskih kompleksa RPC. Manastir je osnovan 1473. godine na malenom peščarskom uzvišenju prepunom pećina (na staroruskom pečori), nedaleko od grada Pečorija, na krajnjem zapadu današnje Pskovske oblasti Ruske Federacije. Centralni deo uzvišenja na kome se nalaze Uspenjska crkva i podzemne pećine u narodu se naziva i Pskovskom Svetom gorom.

Godine 2013. manastir je zvanično obeležio 540. godišnjicu od osnivanja. Jedan je od retkih pravoslavnih manastira na tlu Rusije koji nikada nije zatvaran, čak ni u periodu komunističke vlasti. Od februara 1920. do januara 1945. manastir se nalazio u granicama tadašnje nezavisne Estonije, i u tom periodu slovio je za najvažniji religijski centar pravoslavnih Seta (etničke grupe Estonaca). Manastir se nalazi na listi kulturnog nasleđa Ruske Federacije i zavedenn je pod brojem 6010185000.


{{IČ-Pskovsko-pečerski manastir}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Igor Rakočević

 
Igor Rakočević

Igor Rakočević (Beograd, 29. mart 1978) bivši je srpski košarkaš. Igrao je na poziciji beka.

U početku karijere je bio poznat sa nadprosečnim odrazom i zakucavanjima, da bi se kroz karijeru proslavio kao izuzetni košgeter. U karijeri je igrao za Crvenu zvezdu (u tri navrata), Budućnost, Minesota timbervulvse, Pamesu, Real Madrid, Taukeramiku, Efes Pilsen i Montepaski Sijenu. Prošao je sve mlađe kategorije Crvene zvezde i kao veliki talenat kluba zaigrao je za prvi tim u sezoni 1994/95. U svojoj prvoj sezoni bio je u sastavu na 33 utakmice u kojima je postigao 66 poena u svim takmičenjima i to sa svega 16 godina. Jedini je košarkaš koji je tri puta bio najbolji strelac Evrolige, i tako zaslužio nagradu Alfonsa Forda. Sa košarkaškom reprezentacijom SR Jugoslavije osvojio je zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 2001. u Turskoj i na Svetskom prvenstvu 2002. u Indijanapolisu.


{{IČ-Igor Rakočević}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Stara slovenska vera

 
Hrast, sveto indoevropsko i slovensko drvo.

Stara slovenska vera označava narodnu religiju i mitologiju Starih Slovena čiji koreni sežu u III milenijum pre naše ere i koja je postojala sve do pokrštavanja Slovena u srednjem veku.

Slovensku mitologiju je, na osnovu danas raspoloživih izvora, teško rekonstruisati u celosti. Smatra se da je verovanje u život posle smrti bilo zajedničko svim Slovenima. Najznačajnija božanstva su Perun, Svetovid, Svarog i Dabog, ali je nemoguće, sa sigurnošću, zaključiti ko je bio vrhovni bog slovenskog panteona. Postojanje svetih kipova, odnosno kumira, među kojima je najpoznatiji Zbručki stub, je potvrđeno na celokupnom slovenskom prostoru, ali njihov oblik, izgled i materijal izrade variraju od podneblja do podneblja. Usled različitih istorijskih prilika, verovanja Starih Slovena su se zasebno razvijala, zbog čega se danas obično prikazuju i izučavaju prema podeli slovenskih naroda na Južne, Istočne, Zapadne i danas skoro iščezle Polapske Slovene (Lužički Srbi).


{{IČ-Stara slovenska vera}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Marija Antoaneta

 
Marija Antoaneta

Marija Antoaneta (franc. Marie Antoinette, nem. Maria Antonia Josepha Johanna; Beč, 2. novembar 1755Pariz, 16. oktobar 1793) bila je ćerka carice Marije Terezije, žena Luja XVI.

Brak 14-godišnje Marije Antoanete i 15-godišnjeg Luja XVI, unuka francuskog kralja je sklopljen 16. maja 1770. godine. To je bilo spajanje dve najveće evropske porodice Habzburga i Burbona. Po dolasku u Pariz 1773. godine Marija Antoaneta je primljena sa velikim simpatijama od građana prestonice. Ipak posle nekog vremena postala je sinonim za rasipništvo što je izazvalo veliko nezadovoljstvo u narodu koji ju je optuživao za finansijsku krizu države. Prvih godina Francuske revolucije tražila je pomoć Austrije za njeno gušenje. Uhapšena je 1792. godine posle neuspešnog bekstva sa kraljem u Belgiju i optužena za izdaju, pa joj je odrubljena glava.


{{IČ-Marija Antoaneta}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Masakr u Kragujevcu

 
Nemački oficir pokazuje koga treba dokrajčiti.

Kragujevački oktobar ili Kragujevački masakr predstavlja masakr kojeg su nad civilnim stanovništvom Kragujevca i okolnih sela počinile jedinice nacističke Nemačke 19, 20. i 21. oktobra 1941. godine. U ovom zločinu je stradalo oko 3.000 stanovnika Kragujevca i okolnih mesta, a među njima je bilo i 300 kragujevačkih učenika i petnaestoro dece starosti između 8 i 15 godina. Nakon Drugog svetskog rata vladalo je mišljenje da je stradalo 7.000 civila. Prema podacima istoričara i nekadašnjeg kustosa muzeja u Šumaricama Staniše Brkića, tog dana je streljano 2.796 lica.

Streljanje je izvršeno kao odmazda za 10 ubijenih i 26 ranjenih nemačkih vojnika nakon sukoba sa pripadnicima partizanima i četnicima na pola puta između Bara i Ljuljaka. Nemački komandant Franc Beme 10. oktobra je izdao naredbu da se za jednog ubijenog nemačkog vojnika strelja 100 ljudi, a za jednog ranjenog pedeset. Po toj računici kao odmazdu trebalo je ubiti 2.300 ljudi. Naredbu je doneo komandant 749. puka čije je sedište bilo u Kraljevu major Oto Deš, a naredbu je prosledio komandantu 724. puka u Kragujevcu majoru Paulu Kenigu. Zločin su izvršile jedinice I bataljona 724. pešadijskog puka i III bataljona 749. pešadijskog puka.

U spomen na žrtve streljanja čitav prostor Šumarica je pretvoren u spomen-park. Memorijalni kompleks obuhvata površinu od 352 hektara, a oko njega vodi kružni put dužine 7 kilometara koji ide ka dolinama Erdoglijskog i Sušičkog potoka gde su se streljanja i odvijala. U okviru kompleksa nalazi se 10 spomenika.


{{IČ-Masakr u Kragujevcu}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Boban Marjanović

 
Boban Marjanović

Boban Marjanović (Zaječar, 15. avgust 1988) srpski je košarkaš. Igra na poziciji centra, a trenutno je član Hjuston roketsa. Sa 222 cm visine jedan je od najviših košarkaša u svim takmičenjima u kojima nastupa.

Pored velike visine odlikuje ga izuzetna snaga, ali i meka ruka prilikom šuta, te su mu procenti šuta spolja kao slobodnih bacanja veoma dobri sa obzirom da igra na poziciji centra. U dosadašnjoj karijeri nastupao je za: Hemofarm, CSKA Moskvu, Žalgiris, Nižnji Novgorod, Radnički Kragujevac, Mega Vizuru, Crvenu zvezdu i San Antonio sparse. Tri puta je bio najkorisniji igrač Košarkaške lige Srbije. Dvostruki je član idealne petorke Jadranske lige. Četiri puta je bio MVP kola Evrolige, a proglašen je i za najkorisnijeg igrača prve faze Evrolige kao i član idealne petorke u sezoni 2014/15. U toj sezoni uspeo je da obori tri rekorda u istoriji Evrolige i to: broj ostvarenih dabl-dablova u jednoj sezoni (16), ukupan broj skokova u jednoj sezoni (256) kao i ukupan indeks korisnosti u jednoj sezoni i to 616. Bio je deo najuspešnije generacije u istoriji Crvene zvezde koja je uspela da osvoji triplu krunu u sezoni 2014/15.adranske lige. Tri puta je bio MVP kola Evrolige, a proglašen je i za najkorisnijeg igrača prve faze Evrolige u sezoni 2014/15.


{{IČ-Boban Marjanović}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Srednjovekovna filozofija

 
Srednjovekovna filozofija

Srednjovekovna filozofija je filozofija koja se razvijala u oblastima Sredozemlja, Evrope i Bliskog istoka tokom srednjovekovnog perioda (približno od 5. do 15. veka). Ovaj pojam obuhvata hrišćansku, islamsku i judejsku filozofiju.

Srednjovekovna filozofija se razvila iz potrebe tumačenja objavljenih verskih dogmi, s jedne strane, te pod uticajem ponovno otkrivene antičke filozofije, s druge strane. Filozofija se u srednjem veku uglavnom smatrala „sluškinjom teologije” (lat. ancilla theologiae), a filozofi su mahom bili teolozi i sveštenici. Preovlađujuće teme srednjovekovne filozofije bile su odnos vere i razuma, predodređenja i slobode volje, dometi i ograničenja ljudske spoznaje, problem univerzalija, kao i dokazi o postojanju Boga.


{{IČ-Srednjovekovna filozofija}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Homer Džej Simpson

 
Homer Simpson

Homer Džej Simpson (engl. Homer Jay Simpson) izmišljeni je lik u crtanoj televizijskoj seriji Simpsonovi. Glas mu je posudio Den Kastelaneta, a prvi put se pojavio na televiziji u Šouu Trejsija Almana pod nazivom Good night (srp. Лаку ноћ).

Jedan je od pet članova porodice i postao je najpopularniji i najuticajniji lik u seriji, naročito nakon dugometražnog filma. Homer oslikava nekoliko stereotipova američke radničke klase: on je prost, predebeo, nesposoban, trapav, nepromišljen i na granici alkoholizma. Uprkos rutini njegovog predradskog života, imao je nekoliko neverovatnih iskustava. Povremeno je pokazivao veliki intelekt i spremnost kad god bi to situacija zahtevala, kao i integritet koji oslikava njegove vrednosti — uključujući surovu odanost i zaštitnički odnos prema porodici. Kastelaneta ga opisuje kao „psa zarobljenog u telu čoveka”; takođe kaže da je „neverovatno odan — ne potpuno čist — ali morate ga voleti”.


{{IČ-Homer Džej Simpson}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Prostitucija u antičkoj Grčkoj

 
Hetera i zvanice na banketu sede na klupi, grčke statuice od terakote iz Mirine, oko 25. godine p. n. e.; muzej Luvr

Prostitucija je bila sastavni deo svakodnevnog života starih Grka počev od arhajskog perioda. U najznačajnijim grčkim polisima, a naročito u lukama, upošljavala je pozamašan deo stanovništva i predstavljala stoga prvorazrednu ekonomsku aktivnost.

Bila je daleko od nedozvoljene radnje: polisi je nisu osuđivali, a javne kuće su postojale naočigled svih. U staroj Atini čak se i legendarnom zakonodavcu Solonu pripisivalo otvaranje bordelâ sa umerenim cenama pod državnom kontrolom. Prostitucija se različito odražavala na polove: prostitucijom su se bavile žene svih životnih doba i mlađi muškarci, dok su klijentelu činili gotovo isključivo muškarci.

Sasvim je izvesno da Grci nisu osećali nikakvu moralnu nelagodu u vezi sa korišćenjem usluga prostitutki. Istovremeno, zakoni su predviđali oštre kazne za vanbračne seksualne odnose sa slobodnom ženom — u slučaju preljube, prevareni muž imao je pravo da ubije uvredioca uhvaćenog na delu — u istoj meri kao i za silovanje. Muškarci su u proseku sa 30 godina stupali u brak, tako da mladi Atinjanin, ukoliko je želeo heteroseksualne odnose, nije imao drugoga izbora nego da posegne ili za svojim robinjama ili za prostitutkama.


{{IČ-Prostitucija u antičkoj Grčkoj}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



IČ-Bitka kod ostrva Savo

 
Američka krstarica Kvinsi u plamenu tone od posledica mnogobrojnih artiljerijskih i torpednih pogodaka, ispaljenih sa japanskih krstarica. Plamen koji se vidi levo od krstarice Kvinsi, verovatno potiče od američke krstarice Vinsenz, koja je takođe pogođena sa više topovskih projektila i torpeda

Bitka kod ostrva Savo, poznata i kao Prva bitka kod ostrva Savo, ili u japanskim izvorima kao Prva bitka u Solomonovom moru (japanski 第一次ソロモン海戦), dogodila se u noći 8. na 9. avgust 1942. godine. Bila je to mornarička bitka na Pacifiku za vreme Drugog svetskog rata, vođena između japanske carske mornarice i savezničkih mornaričkih snaga. Ova bitka je prva od pet velikih mornaričkih bitaka tokom Gvadalkanalske kampanje.

U bici, grupa japanskih ratnih brodova je iznenadila i porazila savezničke mornaričke snage, potopivši jednu australijsku i tri američke teške krstarice, dok su u isto vreme sami pretrpeli malo štete. Japanske snage su se sastojale od sedam krstarica i jednog razarača pod komandom viceadmirala Mikave. Kao odgovor na savezničko amfibijsko iskrcavanje na istočna Solomonova ostrva, Mikava je sa svojim brodovima plovio niz „prolaz Nova Džordžija“ (poznatim kao „Prorez“) da napadne savezničku desantnu flotu i njihove zaštitne snage. Zaštitne snage su se sastojale od osam krstarica i petnaest razarača pod komandom britanskog kontraadmirala Viktora Kračlija, ali samo pet krstarica i sedam razarača bilo je stvarno angažovano u borbi. Kao rezultat poraza, ostaci savezničkih ratnih brodova i neiskrcanih desantnih snaga se povlače od Solomonovih ostrva.


{{IČ-Bitka kod ostrva Savo}} (razgovor, poveznice, osveži, istorija, uredi)



Dobri članci