Vladimir Krasić (Salka kod Seksarda, 1851Karlovac, 22. mart 1890) bio je srpski učitelj, istoričar i pedagoški pisac.

Vladimir Krasić
Vladimir Krasić
Datum rođenja(1851-00-{{{day}}})1851.
Mesto rođenjaSalka kod SeksardaAustrijsko carstvo
Datum smrti22. mart 1890.(1890-03-22) (38/39 god.)
Mesto smrtiKarlovacAustrougarska
ZanimanjeUčitelj

Biografija

uredi

Otac Aleksa bio je krojač, majka Eva (rođ. Popović).

Osnovnu školu završio je u Salki. Nastavlja da se obrazuje u obližnjem manastiru Grabovac. Kao darovit đak privatno je pohađao nižu gimnaziju. Uz pomoć vladike Nikanora Grujića upisao je Učiteljsku školu u Pakracu. Zbog svojih političkih stavova (bio je pristalica Srpske narodne slobodoumne stranke) našao se na udaru austrougarskih vlasti. Po završetku Učiteljske škole 1876. uhapšen je sa nekolicinom drugih istaknutih pakračkih Srba pod optužbom za širenje velikosrpske propagande. Usled nedostatka dokaza pušten je iz pritvora nakon tri dana. Preselio se u Karlovac i do smrti je bio učitelj vežbanja u srpskoj učiteljskoj školi.[1]

Naučni i književni rad

uredi

Istoriografija

uredi

Sakupljao je istorijske spomenike i narodne umotvorine, pisao je monografije i članke o srpskim manastirima, prikupljao i objavljivao arhivsku građu. Dokumente koje je pronalazio u manastirskim arhivima često je objavljivao uz konsultacije sa arhimandritom Ilarionom Ruvarcem.

Objavljivao je u Letopisu Matice srpske (1879-1889), Javoru, Stražilovu, Glasu istine, Školskom listu i Bršljanu.

Posebno se posvetio proučavanju ustanka u Bosni i Hercegovini 1875-1878.

Pedagogija

uredi

Prevodio je i pisao radove iz oblasti pedagogije. Za prevod Hercogovih Pripovetki iz istorije svega sveta Matica srpska mu je dodelila novčanu nagradu u iznosu od 80 forinti.

Priredio je knjigu Izabrane priče: darak dobroj deci (Pančevo, 1879).

U Letopisu Matice srpske 1879. objavio je dopune i ispravke Novakovićeve Srpske bibliografije.[1]

Članstvo u naučnim i strukovnim udruženjima

uredi

Redovni član Matice srpske postao je 1880, a za člana njenog Književnog odeljenja izabran je 1885. godine. Bio je i član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora u Zagrebu.[1]

Bibliografija

uredi

Prevodi s nemačkog

uredi
  • A. Keler, Novo vaspitanje (Novi Sad, 1881)
  • J. Nigeler, Gimnastika za mušku i žensku decu u srpskim osnovnim školama (Pančevo, 1881)
  • H. Hercog, Pripovetke iz istorije svega sveta (Novi Sad, 1883)

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v Srpski biografski rečnik knjiga 5, Kv-Mao. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 333.