Emina
Emina je pjesma srpskog pjesnika Alekse Šantića koja je postala popularna sevdalinka, koju su obradili mnogi ugledni pjevači iz Bosne i Hercegovine i drugih dijelova bivše Jugoslavije. Prvi put je objavljena u srpskom književnom časopisu Kolo.[1] Pjesma je posvijećena Šantićevoj susjetkinji, muslimanki Emini Sefić.[2] To je jedna od najpoznatijih sevdalinki svih vremena.
Glavni likovi uredi
Emina Sefić (kasnije Koluder; 1884—1967) rođena je u muslimanskoj porodici u Mostaru.[3] Njen otac bio je ugledni imam, a porodica je živjela u blizini Starog mosta; bili su susjedi pjesnika Alekse Šantića. Njena unuka Alma Ferović je sopran i nastupala je sa Eltonom Džonom i A. R. Rahmanom.[4]
Statua uredi
Bronzana statua Emine je otkrivena u Mostaru 27. maja 2010. godine. Otkrivena je na Šantićev 142. rođendan, ma da javnosti nije poznato da li je to urađeno namjerno ili slučajno.[5] Emininu statuu izradio je Zlatko Dizdarević u razdoblju od tri mjeseca i nije zasnovana na njenim fotografijama, već na umjetničkoj viziji. Statua je izrađena sa odjećom koju su nosile muslimanke na prelazu iz 19. u 20. vijek.
Prvobitni tekst uredi
Sinoć, kad se vratih iz topla amama,
Prođoh pokraj bašte Abdula imama;
Kad u bašti, tamo, gdje miriše igda,
Gdje 'no bulbul-pjesma ne prestaje nigda,
Gdje šedrvan prska u hladu jasmina,
S kondirom u ruci stojaše Emina.
Jâ, kakva je pusta! Tako mi amána,
Stid je ne bi bilo da je kod Sultana!
Ta, kad bi Sultan za Eminu znao,
Bi, valahi, za nju sto robinja dao!
Ta ljepša je, bolan, od svih Šamskih bulâ,
A bjelja je, bé̀li, od bijelih đula!
Pa još kada šeće i plećima kreće....
— Ni hodžin mi zapis više pomoć’ neće!...
Ja joj nazvah selam, al’, moga mi dina,
Nešće ni da čuje lijepa Emina,
No u zlatan kondir uhitila vode
Pa po bašti šeboj zaljevati ode;
Gornjak vjetar duhnu, pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa, zamirisa bašta,
A ja se od derta s dunjalukom prašta', —
Malo ne posrnuh, tako mi mog dina,
Al' meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko’!...
Verzija teksta uredi
Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
prođoh pokraj bašče staroga imama.
Kad tamo u bašči, u hladu jasmina
s ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je pusta! Tako mi imana,
stid je ne bi bilo da je kod sultana.
Pa još kada šeće i plećima kreće,
ni hodžin mi zapis više pomoć’ neće!
Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
ne šće ni da čuje lijepa Emina,
već u srebrn ibrik zahvatila vode,
pa niz bašču đule zaljevati ode.
S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste
rasplete joj njene pletenice guste.
Zamirisa kosa, k’o zumbuli plavi,
a meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
al' meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
niti haje, alčak, što za njome crko’!
Novi stihovi u interpretaciji Himze Polovine uredi
Pjesmu su obradili mnogi izvođači, ali verzija Himze Polovine ostala je najpopularnija.[6] Kada je čuo za Emininu smrt, Polovina je otišao u dom pjesnikinje Sevde Katice u mostarskoj četvrti Donja Mahala. Sevdu je našao u dvorištu porodične kuće, obavijestio o Emininoj smrti, a ona je vidno uznemirena izrekla stihove:
Umro stari pjesnik, umrla Emina
ostala je pusta bašća od jasmina
salomljen je ibrik
uvelo je cvijeće
pjesma o Emini, nikad umrijet neće
Himzo Polovona je snimio pjesmu i dodao Sevdine nove stihove.
Nasljeđe uredi
Bilo je prijedloga se riječi Emine dodaju himni Bosne i Hercegovine koja je bez teksta, zbog povezanosti sa sva tri konstitutivna naroda.[7]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Aleksa, Šantić (1902). Živaljević, Danilo A., ur. „Emina”. Kolo (na jeziku: srpski). Beograd: Štamparija Petra Ćurčića. 4 (3–4): 134.
- ^ Stanišić, Božidar (1. 8. 2013). „Il volto di Šantić”. Osservatorio Balcani e Caucaso (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 4. 7. 2020. „... poesia che Aleksa Šantić dedicò ad una ragazza musulmana...”
- ^ Car, Ivo (20. 11. 2006). „Unuk "Lijepe Emine": Moja nena bila je uvijek vedrog duha”. Lupiga (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 4. 7. 2020.
- ^ Đugum, Aida (2. 1. 2012). „"Emina" mi je uvijek donosila sreću”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 4. 7. 2020.
- ^ Copf, Andrijana (28. 5. 2010). „Dobro došla kući, lijepa Emina”. Dnevni list (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 17. 12. 2013. g. Pristupljeno 4. 7. 2020.
- ^ „Zaboravljeni junaci jednog vremena”. doznajemo. 22. 11. 2012. Arhivirano iz originala 11. 4. 2013. g. Pristupljeno 28. 12. 2012.
- ^ Kovacevic, Danijel (7. 2. 2018). „Bosnia’s National Anthem Remains Lost for Words”. Balkan Insight (na jeziku: engleski). Pristupljeno 4. 7. 2020.