Zvučni zubni frikativ

Zvučni zubni ili dentalni frikativ jeste suglasnik koji se koristi u pojedinim govornim jezicima. Simbol u Međunarodnom fonetskom alfabetu koji predstavlja ovaj zvuk je /ð/. Ovaj glas se može povremeno ponašati kao i aproksimant, koji se obeležava sa /ð̞/.

Zubni frikativi se često nazivaju i međuzubnm frikativima, jer su često izgovoreni pomoću jezika postavljenog između gornjih i donjih zuba, za razliku od ostalih alveolarnih/zubnih suglasnika, pri čijem se izgovoru jezik oslanja iza gornjih zuba. Ovaj suglasnik, kao i njegov bezvučni parnjak, spadaju među ređe rasprostranjene glasove u ljudskim jezicima. Neki od najvećih evropskih i azijskih jezika, poput nemačkog, francuskog, ruskog, kineskog i japanskog, uopšte ne poseduju ove foneme.

Govornici jezika ili dijalekata gde je ovaj glas odsutan vrlo često imaju problema sa izgovorom ovog glasa ili sa razlikovanjem od njemu bliskih glasova (pogotovo ako izgovor ovog glasa nije usvojen u detinjstvu), te ga zamenjuju glasovima kao što su /z/, /d/ ili /v/.

Što se tiče evropskog kontinenta, većina jezika unutar Evrope ne poznaje ovu fonemu. Ova fonema ili alofon uglavnom postoji u jezicima koji se nalaze na periferiji Starog kontinenta, kao što su gaskonski, engleski, velški, danski, islandski, marijski, severnolaponski, grčki, albanski, sardinijski, pojedini dijalekti baskijskog jezika, kao i romanski jezici Pirinejskog poluostrva.

Unutar turkijskih jezika, baškirski i turkmenski poseduju ovaj suglasnik i njegov bezvučni parnjak, a unutar semitskih jezika se javlja u standardnom arapskom jeziku.

Karakteristike uredi

Karakteristike bezvučnog dentalnog frikativa:

  • Način artikulacije je frikativni, što znači da je proizveden usmeravanjem protoka vazdušne struje iz pluća niz jezik do mesta artikulacije, na kome je usredsređena na oštre ivice skoro stisnutih zuba, uzrokujući turbulenciju, koja nije visokoturbulentna kao kod sibilanata.
  • Mesto artikulacije je zubno što znači da vrh jezika dodiruje zube.
  • Fonacija je zvučna, što znači da glasne žice trepere tokom artikulacije.

Pojava uredi

Primeri jezika gde se javlja ova fonema:

Jezik Reč IPA Značenje Napomene
albanski idhull [iðuɫ] 'idol'
aleutski atkanski dijalekt dax̂ [ðɑχ] 'oko'
arapski standardna varijanta [1] ذهب [ˈðahab] 'zlato'
baškirski ҡыҙ [qɯð́] 'devojka'
baskijski [2] adar [að̞ar] 'rog' Alofon foneme /d/.
berberski kabilski uḇ [ðuβ] 'biti iscrpljen'
berta [fɛ̀ːðɑ̀nɑ́] 'počistiti'
katalonski [3] fada [ˈfað̞ə] 'vila' Alofon foneme /d/.
danski hvid [ˈʋið̞ˀ] 'beo' Alofon foneme /d/ na kraju sloga.
elfdalski baiða [ˈbaɪða] 'čekati'
engleski this [ðɪs] 'ovo'
fidžijski ciwa [ðiwa] 'devet'
grčki δάφνη dháfni [ˈðafni] 'lovor'
gvičinski niidhàn [niːðân] 'želiš'
harsusi [ðebeːr] 'pčela'
han ë̀dhä̀ [ə̂ðɑ̂] 'sakriti'
hebrejski irački אדוני   [ʔaðoˈnaj]  'Gospod' Obično izgovarano kao [d].
islandski bróðir [ˈproːðir] 'brat' Češće kao aproksimant.
kagajanenski [4] ? [kað̞aɡ] 'duh'
marijski istočni dijalekt šodo [ʃoðo] 'pluća'
severnolaponski dieđa [d̥ieðɑ] 'nauka'
oksitanski gaskonski que divi [ke ˈð̞iwi] 'šta mi je potrebno' Alofon foneme /d/.
portugalski evropski portugalski [5] nada [ˈnaðɐ] 'ništa' Samo na severu i unutar Portugalije. Alofon foneme /d/, uglavnom posle nenazalnog vokala. [6]
Rio de Žaneiro compadre [kũˈpaðɾi] 'prijatelj' Alofon postvokalnog /d/ u suglasničkim grupama koje sadrže fonemu /ɾ/ u običnom govoru
siju lakota ? [ˈðaptã] 'pet'
sardinijski nidu [ˈnið̞u] 'gnezdo' Alofon foneme /d/.
španski Većina dijalekata [7] dedo [ˈd̪e̞ð̞o̞] 'prst' Alofon foneme /d/.
pirinejski španski [8] jazmín [xäðˈmĩn] 'jasmin' Alofon foneme /θ/ pre zvučnih suglasnika.
svahili dhambi [ðɑmbi] 'greh'
sirijski zapadni novoaramejski ܐܚܕ [aħːeð] 'uzeti'
tamilski ஒன்பது [onbʌðɯ] 'devet'
tanakroški dhet [ðet] 'jetra'
turkmenski gaz [ɡäːð] 'guska'
tutčonski severnotutčonski edhó [eðǒ] 'sakriti'
južnotutčonski adhǜ [aðɨ̂]
velški bardd [barð] 'bard'

Reference uredi

  1. ^ Thelwall 1990, str. 37
  2. ^ Hualde 1991, str. 99–100
  3. ^ Carbonell & Llisterri 1992, str. 55
  4. ^ Olson et al. 2010, str. 206–207
  5. ^ Cruz-Ferreira 1995, str. 92
  6. ^ Mateus & d'Andrade 2000, str. 11
  7. ^ Martínez-Celdrán, Fernández-Planas & Carrera-Sabaté 2003, str. 255
  8. ^ Cotton & Sharp 1988, str. 19

Literatura uredi