Impregnacija je proces natapanja čvrstih materijala rastvorljivim solima, voskom, uljima i drugim supstancama kako bi se učinili otpornim na vlagu, truljenje, insekte i dr.[1]

Impregnacija drveta uredi

Jedan od najčešćih postupaka je impregnacija u parnom kotlu katranskim uljem kamenog uglja koje se proizvodi industrijski i koje duboko prodire u strukturu drva, pa se tako postiže izvanredno zaštitno delovanje. Tako impregnirano drvo se može upotrebiti kao materijal za ograde, grede i neke konstrukcije. Veoma je otporno na vodu (kišnicu) i može se izložiti direktnom kontaktu sa zemljom. Ipak, drvo impregnirano katranskim uljem kamenog uglja ili supstancama koje sadrže hrom se ne upotrebljava u prostorijama ili na dečjim igralištima.[2]

Impregnacija sa hromom (zelene je boje) je neotrovna za ljude, ali može izazvati alergijske reakcije kod dužeg neposrednog dodira kože i impregniranog drveta.

Ukoliko se impregnirani drveni elementi naknadno menjaju (buše se ili režu, na primer) onda se ta mesta moraju zaštititi prikladnom debeloslojnom bojom ili specijalnom plastičnom folijom. Na taj način se postiže trajna zaštita od atmosferskih uicaja i napada gljivica. Pre korišćenja zaštitnih sredstava drvo mora biti suvo i bez trulih delova, a poželjno je i da bude glatko izbrušeno. Treba ukloniti i siva mesta. Ivice moraju biti zaobljene kako bi se i na ovim mestima postigla potrebna debljina sloja. Nakon toga treba brižljivo ukloniti piljevinu, zemlju i slične nečistoće jer one mogu sadržavati spore gljivica.[2]

Protiv štetočina koje se hrane drvetom delotvorne su hemikalije, ali je dovoljno i to da se napadnuti komad nameštaja postavi blizu grejnog tela. Tako će larve insekata, kao što je mrtvačka glava uginuti, jer im ne odgovaraju suvi uslovi. Postoji i mogućnost termičke obrade drveta koju kao usluge pružaju specijalizovana preduzeća. Najveća prednost ove metode je što se ne koriste otrovne supstance. Za manje predmete moguća su razna rešenja: zagrevanje u pećnici na 55 °C, zagrevanje na suncu tako što se predmet umota u crnu foliju, pa čak i zagrevanje u sauni. Za zatvaranje rupa koje su napravili insekti, može da posluži specijalan vosak u različitim bojama, pa pravi izbor boje neće poremetiti dizajn nameštaja. Ova metoda osim što omogućava trajno zatvaranje, doprinosi i učvršćivanju drveta. Koriste se i razne paste i supstance na bazi voska. Vosak za drvo zatvara i razne ogrebotine, što je preventivna zaštita drvenih površina od nečistoća i daljih mehaničkih uticaja. Za ovo se koriste i lakovi, kako u boji, tako i bezbojni.[2]

Vrlo često ova sredstva imaju etikete koje upozoravaju na opasnosti, kao što su: otrovno, zapaljivo, iritirajuće itd. Zato je pri radu potrebna zaštitna odeća i naočari, kao i gumene rukavice. Ukoliko uprkos tome supstanca dođe u dodir sa kožom ili očima, potrebno je ta mesta isprati, a potom potražiti lekarsku pomoć. Pri tome je neophodno lekaru pokazati pakovanje ili etiketu (videti S-oznake i R-oznake). Deca ne smeju da imaju pristup sredstvima za impregnaciju drveta.[2]

Izvori uredi

  1. ^ Grupa autora, 1976. Popularna enciklopedija. BIGZ: Beograd.
  2. ^ a b v g Gradimo•hr: Preventivna impregnacija drveta Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2008), datum: 29.9.2007.

Spoljašnje veze uredi