Nikolaus "Klaus" Barbi (Bad Godesberg (današnji Bon), 25. oktobar 191325. septembar 1991), oficir SS-a i Gestapa.[1]

Klaus Barbi
Nikolaus "Klaus" Barbi
Lični podaci
Datum rođenja(1913-10-25)25. oktobar 1913.
Mesto rođenjaBon, Nemačko carstvo
Datum smrti25. septembar 1991.(1991-09-25) (77 god.)
Mesto smrtiLion, Francuska

Rođen je kao vanbračno dete u gradu Bad Godesberg, Severna Rajna-Vestfalija. 1934. priključio se SS-u, a 1937. i Nacističkoj stranci. 1941. poslan je u Amsterdam, a kasnije, u maju 1942, u francuski grad Lion. Tamo će, noseći zelenu uniformu Gestapoa kao šef lokalne jedinice, steći nadimak "kasapin iz Liona".[1] Postao je odgovoran za stravične zločine, posebno smrt čak 26197 osoba. Jedna od tih osoba bio je i Žan Mulen, najviše rangirani član Pokreta otpora ikad uhvaćen od nacista.

Od 1945—1955. radio je za britanske i američke obaveštajne službe.[1] Te službe su ga koristile da pomogne anti-komunističke napore u Evropi. Pošto su Francuzi saznali da radi za Amerikance, apelovali su da ga Amerikanci izruče radi suđenja za zločine.[2] Ovi to nisu učinili, već su mu pomogli da pobegne 1955. godine u Boliviju, preko pacovskih kanala uz pomoć Krunoslava Draganovića, organizatora jednog od tih kanala.[3] U Boliviji se bavio drogom. Od malog dilera postaje narkobos. Prema dokumentarnom filmu "Neprijatelj mog neprijatelja", učestvovao je i u bolivijskom puču, tačnije u ubistvu gerilskog vođe Če Gevare.

Kao nacista identifikovan je 1971, ali je u Lion poslat tek 1983. godine. 11. maja 1987. počelo je suđenje sa porotom koje je i snimano. 4. jula 1987. osuđen je na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovečnosti.[1] Umro je u 77. godini u zatvoru u Lionu od raka.

Reference uredi

  1. ^ a b v g Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 107. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ McFarren & Iglesias 2013, str. 145.
  3. ^ Bower 1984, str. 179–180.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi