Krvarenje
Krvarenje, takođe poznat kao hemoragija ili jednostavno gubitak krvi, predstavlja isticanje krvi iz organizma prilikom povrede krvnog suda.[1] Krvarenje se može javiti iznutra ili spolja kroz prirodni otvor kao što su usta, nos, uvo, uretra, vagina ili anus, ili kroz ranu na koži.
Krvarenje | |
---|---|
Sinonimi | Hemoragija |
Krvarenje iz prsta | |
Specijalnosti | Hitna medicinska pomoć, hematologija |
Komplikacije | Eksangvinacija, hipovolemijski šok, koma, šok |
Hipovolemija je masivno smanjenje zapremine krvi, a smrt usled prekomernog gubitka krvi se naziva iskrvavljenjem.[2] Tipično, zdrava osoba može da izdrži gubitak od 10–15% ukupne zapremine krvi bez ozbiljnih medicinskih poteškoća (poređenja radi, davanjem krvi obično se uzima 8–10% zapremine krvi davaoca).[3] Zaustavljanje ili kontrola krvarenja naziva se hemostaza i važan je deo prve pomoći i operacije. Upotreba cijanoakrilatnog lepka za sprečavanje krvarenja i zaptivanje bojnih rana je dizajnirana i prvi put korišćena u Vijetnamskom ratu. Danas mnogi medicinski tretmani koriste medicinsku verziju „super lepka” umesto tradicionalnih šavova koji se koriste za male rane koje treba zatvoriti na nivou kože.
Dijagnoza/imidžing uredi
Hemija dioksaborolana omogućava obeležavanje crvenih krvnih zrnaca radioaktivnim fluoridom (18F), što omogućava snimanje intracerebralnih krvarenja pomoću pozitronske emisione tomografije (PET).[4]
Klasifikacija uredi
U zavisnosti od toga da li krv ističe u spoljašnju sredinu ili u unutrašnjost organizma, razlikuju se:[5]
- spoljašnje krvarenje,
- unutrašnje krvarenje
Unutrašnja krvarenja-krv se izbacuje preko telesnih otvora. hematurija-postojanje krvi u mokraći hemaptoa-postojanje krvi u ispljuvku hemaptizija-postojanje krvi u ispljuvku, ali u vidu žilica melena-postojanje krvi u stolici(stolica je crna kao talog od kafe) hematemeza-postojanje krvi u povraćenoj masi
Postoji i podela krvarenja prema tipu konkretnog krvnog suda, pa se razlikuju:
- arterijsko krvarenje -krv izlazi u jakom mlazu i svetlocrvene je boje jer je obogaćena kiseonikom
- vensko krvarenje -krv se sliva niz ranu i tamnocrvene je boje jer je ugljen-dioksid u većoj količini
- kapilarno krvarenje -javlja se u vidu krvave rose
- parenhimatozno -krvarenje unutrašnjih organa
Masivno krvarenje uredi
Iako ne postoji univerzalno prihvaćena definicija masivnog krvarenja, sledeće se može koristiti za identifikaciju stanja: „(i) gubitak krvi veći od zapremine cirkulišuće krvi u periodu od 24 sata, (ii) gubitak krvi od 50% zapremine cirkulišuće krvi u periodu od 3 sata, (iii) gubitak krvi veći od 150 ml/min, ili (iv) gubitak krvi koji zahteva transfuziju plazme i trombocita."[6]
Svetska Zdravstvena Organizacija uredi
Svetska zdravstvena organizacija je napravila standardizovanu skalu za merenje težine krvarenja.[7]
Etiologija uredi
Najčešći uzroci krvarenja su: prskanje i razjedanje zida krvnog suda i dijapedezno krvarenje.
Prskanje zida krvnog suda je jedan od najčešćih uzroka krvarenja. Ovo se dešava kod sudova koji su zahvaćeni aterosklerozom, a naročito ukoliko je istovremeno povišen krvni pritisak. Osim toga, prskanje se javlja i kod aneurizmi aorte, krvnih sudova mozga, srčanih komora itd.
Razjedanje zida krvnog suda nastaje zbog širenja raznih zapaljenjskih procesa (tuberkuloze, gnojnih zapaljenja, tifusa itd) i malignih tumora koji najčešće pokazuju tendenciju da infiltruju i destruišu okolna zdrava tkiva.
Dijapedezna krvarenja su uglavnom mala krvarenja, ali su često mnogobrojna (javlja se veliki broj pojedinačnih malih krvarenja) i nastaju kao rezultat prolaska crvenih krvnih zrnaca kroz zid krvnog suda. Ovo se može javiti kod hemofilije (kod koje postoji sklonost ka krvarenju), hipoprotrombinemije i hipofibrinogenemije (poremećaja koji se odlikuju nedostatkom protrombina i fibrinogena - belančevina koje su važne u procesu zgrušavanja krvi), trombotične trombocitopenične purpure (gde se zbog neadekvatne funkcije trombocita javljaju brojna tačkasta krvarenja, hemolitička anemija i dr), primarne i sekundarne trombocitopenije (oboljenja kod kojih je smanjen broj krvnih pločica), urođene hemoragijske telangiektazije (nasledne bolesti kod koje se javljaju arteriovenske malforacije u raznim delovima organizma), alergija, nedostatka vitamina C, delovanja toksičnih supstanci, hipoksije (nedovoljnog dotoka kiseonika u određeno područje, što utiče i na endotelne ćelije koje oblažu unutrašnjost krvnog suda i njihovu propustljivost) itd.
Posledice i značaj uredi
Nakon prestanka krvarenja, sudbina krvi izlivene u unutrašnjost organizma uglavnom zavisi od njene količine. Manje količine krvi bivaju lizirane i fagocitovane, dok se u slučaju veće količine krvi stvara vezivna kapsula i nastaje pseudocistična formacija. Značaj krvarenja zavisi od njegove lokalizacije i količine izlivene krvi, a najopasnija su ona koja nastaju u predelu vitalnih zona - srca i mozga.
Sistemski efekti nastaju kod obilnih krvarenja i podrazumevaju: pad krvnog pritiska, perifernu vazokonstrikciju (sužavanje krvnih sudova na periferiji organizma), centralizaciju krvi (preusmeravanje krvi u vitalne zone - glavu i grudni koš), pojačano delovanje antidiuretskog hormona (koji utiče na količinu tečnosti koja se izlučuje preko bubrega), pojačano delovanje adrenalina i noradrenalina i sl. Ukoliko ovi mehanizmi nisu u stanju da obezbede priliv dovoljne količine krvi u vitalne zone i odgovarajuću vrednost krvnog pritiska, dolazi do nastanka šoka i moguć je i smrtni ishod.
Menadžment uredi
Akutno krvarenje od povrede kože često se tretira primenom direktnog pritiska.[8] Za teško povređene pacijente, podvezi su od pomoći u sprečavanju komplikacija šoka.[9] Neophodno je da se prestane sa primenom antikoagulanasa i eventualno može postojati potreba da se poništi njihov efekat kod pacijenata sa klinički značajnim krvarenjem.[10] Pacijentima koji su izgubili prevelike količine krvi može biti potrebna transfuzija krvi.[11]
Refernce uredi
- ^ „Bleeding Health Article”. Healthline. Arhivirano iz originala 2011-02-10. g. Pristupljeno 2007-06-18.
- ^ „Dictionary Definitions of Exsanguination”. Reference.com. Arhivirano iz originala 2007-07-11. g. Pristupljeno 2007-06-18.
- ^ „Blood Donation Information”. UK National Blood Service. Arhivirano iz originala 2007-09-28. g. Pristupljeno 2007-06-18.
- ^ Wang, Ye; An, Fei-Fei; Chan, Mark; Friedman, Beth; Rodriguez, Erik A; Tsien, Roger Y; Aras, Omer; Ting, Richard (2017-01-05). „18F-positron-emitting/fluorescent labeled erythrocytes allow imaging of internal hemorrhage in a murine intracranial hemorrhage model”. Journal of Cerebral Blood Flow & Metabolism (na jeziku: engleski). 37 (3): 776—786. PMC 5363488 . PMID 28054494. doi:10.1177/0271678x16682510.
- ^ Manning JE (2003-11-04). „Fluid and Blood Resuscitation”. Ur.: Tintinalli JE, Kelen GD, Stapczynski JS. Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide, Sixth edition. McGraw Hill Professional. str. 227. ISBN 978-0-07-150091-3.
- ^ Irita K (mart 2011). „Risk and crisis management in intraoperative hemorrhage: Human factors in hemorrhagic critical events”. Korean J Anesthesiol. 60 (3): 151—60. PMC 3071477 . PMID 21490815. doi:10.4097/kjae.2011.60.3.151.
- ^ Webert K, Cook RJ, Sigouin CS, Rebulla P, Heddle NM (novembar 2006). „The risk of bleeding in thrombocytopenic patients with acute myeloid leukemia”. Haematologica. 91 (11): 1530—37. PMID 17043016.
- ^ „Severe bleeding: First aid”. Mayo Clinic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 15. 6. 2020.
- ^ Scerbo, MH; Holcomb, JB; Taub, E; Gates, K; Love, JD; Wade, CE; Cotton, BA (decembar 2017). „The Trauma Center Is Too Late: Major Limb Trauma Without a Pre-hospital Tourniquet Has Increased Death From Hemorrhagic Shock”. J Trauma Acute Care Surg. 83 (6): 1165—1172. PMID 29190257. S2CID 19121937. doi:10.1097/TA.0000000000001666.
- ^ Hanigan, Sarah; Barnes, Geoffrey D. „Managing Anticoagulant-related Bleeding in Patients with Venous Thromboembolism”. American College of Cardiology. Pristupljeno 15. 6. 2020.
- ^ Nunez, TC; Cotton, BA (decembar 2009). „Transfusion Therapy in Hemorrhagic Shock”. Curr Opin Crit Care. 15 (6): 536—41. PMC 3139329 . PMID 19730099. doi:10.1097/MCC.0b013e328331575b.
Literatura uredi
- Pavle Budakov i saradnici: Patologija za studente stomatologije, Medicinski fakultet Novi Sad. 2008. ISBN 978-86-7197-290-1. str. 37—40.
- Schultz, GS; Sibbald, RG; Falanga, V; Ayello, EA; Dowsett, C; Harding, K; Romanelli, M; Stacey, MC; Teot, L; Vanscheidt, W (mart 2003). „Wound bed preparation: a systematic approach to wound management”. Wound Repair and Regeneration. 11 (s1): S1—28. PMID 12654015. doi:10.1046/j.1524-475X.11.s2.1.x.
- Fletcher, J (2007). „Wound assessment and the TIME framework”. British Journal of Nursing. 16 (8): 462—4, 446. PMID 17551428. doi:10.12968/bjon.2007.16.8.23415.
- Dowsett, C; Gronemann, M; Harding, K (2015). „Taking wound assessment beyond the edge”. Wounds International. 6 (1). Arhivirano iz originala 04. 05. 2018. g. Pristupljeno 26. 12. 2021.
- Dowsett, C; Protz, K; Drouard, M; Harding, K (maj 2015). „Triangle of wound assessment made easy” (PDF). Wounds International.[mrtva veza]
- Lawton, S; Langøen, A (oktobar 2009). „Assessing and managing vulnerable periwound skin”. World Wide Wounds. SMTL. Pristupljeno 9. 5. 2017.
- Cornforth, A (decembar 2013). „Holistic wound assessment in primary care”. British Journal of Community Nursing. 18 (12): S28, S30, S32—4. PMID 24796082. doi:10.12968/bjcn.2013.18.Sup12.S28.
- Ackermann, PW; Hart, DA (oktobar 2013). „Influence of Comorbidities: Neuropathy, Vasculopathy, and Diabetes on Healing Response Quality”. Advances in Wound Care. 2 (8): 410—421. PMC 3842870 . PMID 24688829. doi:10.1089/wound.2012.0437.
- Anderson, K; Hamm, R (decembar 2012). „Factors That Impair Wound Healing”. Advances in Wound Care. 4 (4): 84—91. PMC 4495737 . PMID 26199879. doi:10.1016/j.jccw.2014.03.001.
- Guo, S; Dipietro, LA (mart 2010). „Factors affecting wound healing”. Journal of Dental Research. 89 (3): 219—29. PMC 2903966 . PMID 20139336. doi:10.1177/0022034509359125.
- Gosain, A; Dipietro, L (mart 2004). „Aging and wound healing”. World Journal of Surgery. 28 (3): 321—6. PMID 14961191. doi:10.1007/s00268-003-7397-6.
- Wilson, JA; Clark, JJ (2003). „Obesity: impediment to wound healing”. Critical Care Nursing Quarterly. 26 (2): 119—32. PMID 12744592. doi:10.1097/00002727-200304000-00006.
- Arnold, M; Barbul, A (jun 2006). „Nutrition and wound healing”. Plastic & Reconstructive Surgery. 117 (7S): 42S—58S. PMID 16799374. doi:10.1097/01.prs.0000225432.17501.6c.
- Russell, L (mart 2001). „The importance of patients' nutritional status in wound healing”. British Journal of Nursing. 10 (6S): S42, S44—9. PMID 12070399. doi:10.12968/bjon.2001.10.Sup1.5336.
- „Drugs that delay wound healing”. Prescrire International. 22 (137): 94—8. april 2013. PMID 23662318.
- Frykberg, RG; Banks, J (septembar 2015). „Challenges in the treatment of chronic wounds”. Advances in Wound Care. 4 (9): 560—582. PMC 4528992 . PMID 26339534. doi:10.1089/wound.2015.0635.
- Nicks, BA; Ayello, EA; Woo, K; Nitzki-George, D; Sibbald, RG (decembar 2010). „Acute wound management: revisiting the approach to assessment, irrigation, and closure considerations”. International Journal of Emergency Medicine. 3 (4): 399—407. PMC 3047833 . PMID 21373312. doi:10.1007/s12245-010-0217-5.
- Hollinworth, H (oktobar 2009). „Challenges in protecting peri-wound skin”. Nursing Standard. 24 (7): 53—4, 56, 58 passim. PMID 19927560. doi:10.7748/ns2009.10.24.7.53.c7330.
- Woo, KY; Ayello, EA; Sibbald, G. (2009). „The skin and periwound skin disorders and management”. Wound Healing Southern Africa. 2 (2).
Spoljašnje veze uredi
Klasifikacija | |
---|---|
Spoljašnji resursi |
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |