Lazar Branković (oko 142120. februar 1458.) bio je srpski despot i vladar (14561458.), sin Đurđa Brankovića.

Lazar Branković
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1421.
Mesto rođenjaBeograd, Srpska despotovina
Datum smrti20. januar 1458.(1458-01-20) (36/37 god.)
Mesto smrtiSmederevski grad, Srpska despotovina
Grobnepoznato
Porodica
SupružnikJelena Paleolog Branković
PotomstvoJelena Branković,
Milica Branković,
Jerina Branković
RoditeljiĐurađ Branković
Jerina Branković
DinastijaBrankovići
despot Srbije
Period14561458.
PrethodnikĐurađ Branković
NaslednikStefan Branković
Srpska despotovina između 1455. i 1459. godine

Biografija uredi

Posle oslepljenja Grgura i Stefana Brankovića 1441. godine, Lazar je, kao preostali zdravi sin Đurđa Brankovića, postao i njegov jedini mogući naslednik. Nosio je titulu despota još od svoje ženidbe sa Jelenom Paleolog 1446. godine. Lazar Branković preuzeo je vlast posle smrti Đurđa Brankovića 24. decembra 1456. godine.[1]

Politika koju je vodio mladi Lazar je bila slična onoj koju je vodio njegov otac za života. Despot Lazar je okončao pregovore sa Turskom, koje je njegov otac počeo. Sklopio je januara 1457. godine ugovor o obnavljanju vazalnih obaveza prema Osmanskom carstvu. Bio je dužan da plaća godišnji harač, nešto manji nego u Đurđevo vreme, jer nije držao Novo Brdo.

Za vreme vladavine mladog despota Lazara, uticajni plemić, Mihailo Anđelović, brat Mahmud-Paše Anđelovića (koji je tokom ranijeg napada na Srbiju zarobljen i odgajen kao musliman, a sa vremenom je u Osmanskom carstvu stekao čin Velikog vezira) je nastavio svoj politički uspon u Srbiji. Mihailo Anđelović je, zbog svojih veza na turskom dvoru, bio glavni posrednik u sklapanju primirja sa Turskom i obnavljanju vazalnih veza Lazara Brankovića i Mehmeda II Osvajača.

Tako je sultan Mehmed II Osvajač sklopio sa despotom Lazarom januara 1457. godine ugovor po kome se obavezao da vrati despotu Lazaru očeve posede.

Pored vezanosti sa Turskom, despot Lazar je bio i ugarski vazal, jer je tako čuvao severnu granicu despotovine. Tako je ugarski kralj Ladislav V Posmrče pomagao despota Lazara. Despot Lazar je, kao plemić i zet ubijenog Ulriha II Celjskog, učestvovao u suđenju na kome je Vladislav Hunjadi osuđen na smrt. Despot je, koristeći sukobe u Ugarskoj, osvojio Kovin i druge dunavske tvrđave sa leve strane reke. Imao je izvesnih uspeha u borbi protiv Hunjadijevog saveznika Mihaila Silađija, ali je ovaj ipak uspeo da zaustavi dalje nastupanje vojske Despota Lazara na sever.

Situacija u despotovini se dodatno zakomplikovala smrću njegove majke, Jerine Kantakuzin (neki strani istoričari tog vremena tvrde da ju je Lazar otrovao[2], međutim, poznato je da se Lazar nalazio u Smederevu u vreme kada je njegova majka umrla u Rudniku). Tada se protiv mladog despota podigla opozicija koju je predvodio Jerinin brat, Toma Kantakuzin. Neposredno posle je Toma Kantakuzin, zajedno sa svojim saveznicima, pobegao iz Srbije. U međuvremenu, Mehmed II se više nije suzdržavao od napada na Srpsku despotovinu.

Prve vesti o gomilanju turske vojske na srpske granice su stigle despotu Lazaru decembra 1457. godine. On je odmah javljao ugarskom kralju Ladislavu da mu pošalje vojsku da bi branio despotovinu.

Međutim, u tim pregovorima, iznenada je umro 20. januara 1458. u Smederevu.[3] Imao je manje od četrdeset godina.

Pošto despot nije imao muške dece, već samo ćerke Mariju, Milicu i Jerinu, posle njegove smrti postavilo se pitanje naslednika.

Od početka februara 1458. godine zemljom je upravljalo namesništvo koje su sačinjavali Mihailo Anđelović, Jelena Paleolog i slepi Stefan Branković.[1]

Čuveni romantičarski pesnik Vojislav Ilić je o smrti despota Lazara napisao pesmu „Pećina na Rudniku“ u kojoj je opisao njegovo kajanje zbog ubistva majke.[4]

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Mladen
 
 
 
 
 
 
 
8. Branko Mladenović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Vuk Branković
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Đurađ Branković
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Pribac Hrebeljanović
 
 
 
 
 
 
 
10. Lazar Hrebeljanović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Mara Lazarević Branković
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Vratko Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
11. Milica Hrebeljanović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Lazar Branković
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Jovan VI Kantakuzin
 
 
 
 
 
 
 
12. Matija Kantakuzin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Irina Asen
 
 
 
 
 
 
 
6. Dimitrije I Kantakuzin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Andronik II Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
13. Irina Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Irina od Monferata
 
 
 
 
 
 
 
3. Jerina Branković
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Euphrosyne Palaiologina
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference uredi

  1. ^ a b Veselinović 1995.
  2. ^ Živadin M. Stevanović: Postanak i razvitak Gornjeg Milanovca, 1968; izdanje pisca.
  3. ^ M. Spremić, Despot Lazar Branković, Zbornik radova Vizantološkog instituta L (2013),899-912.
  4. ^ Pećina na Rudniku

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Despot Srbije
(14561458)