Lajkovac je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Kolubarskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 3.211 stanovnika.[1] Lajkovac je smešten u kotlini srednje Kolubare na nadmorskoj visini od oko 120 m. Grad se nalazi na levoj obali reke, 69 kilometara od Beograda Ibarskom magistralom, a 27 kilometara od Valjeva. Lajkovac je sedište opštine u Kolubarskom okrugu.

Lajkovac
Crkva Svetog Dimitrija
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugKolubarski
OpštinaLajkovac
Stanovništvo
 — 2022.3.211
Geografske karakteristike
Koordinate44° 22′ 06″ S; 20° 09′ 33″ I / 44.368333° S; 20.159166° I / 44.368333; 20.159166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Lajkovac na karti Srbije
Lajkovac
Lajkovac
Lajkovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj14224
Pozivni broj014
Registarska oznakaVA

Geografija uredi

Jedna od važnijih železničkih stanica na pruzi Beograd-Bar, vrlo živim autobuskim saobraćajem povezana sa Beogradom, Valjevom, Čačkom i drugim mestima. Lajkovac je centar istoimene opštine sa nešto manje od 18.000 stanovnika. Ratarstvo, stočarstvo, povrtarstvo i voćarstvo najrazvijenije su privredne grane u ovoj opštini. Pored toga razvijena su i industrijska preduzeća-proizvodnja građevinskog materijala „Dimitrije Tucović“ u Ćelijama, elektromašinski servis „Elmont“, površinski ugljenokop „Tamnava-Zapadno polje“.

Istorija uredi

 
Lokomotiva kao eksponat

Varošica je nastala prolaskom prvog voza-legendarnog „Ćire“ kroz ovo mesto. Bilo je to 1908. godine kada je Lajkovac već bio određen za železničku stanicu uzanog koloseka Obrenovac-Lajkovac. Lajkovac je ubrzo i postao najveća železnička stanica uzane pruge u Srbiji, raskrsnica za Čačak, Užice, Višegrad Sarajevo, Dubrovnik i Zeleniku, Valjevo, Aranđelovac i Beograd. Bio je Jugoslavija u malom, jer je nastanjen železničarima sa svih strana Jugoslavije, pa je i imao katoličku crkvu za železničare te vere. Sa nestankom „Ćire“, Lajkovcu su ostale samo uspomene i pesma u kojoj je ova varošica opevana „Ide Mile lajkovačkom prugom“.[2]

Opština Lajkovac uredi

U sastav opštine Lajkovac pored varošice Lajkovac ulazi i 18 naseljenih mesta: Jabučje, Bogovađa (raniji naziv Prnjavor), Nepričava, Vračević, Donji Lajkovac, Lajkovac (selo), Rubribreza, Markova Crkva, Ratkovac, Pridvorica, Mali Borak, Skobalj, Pepeljevac, Slovac, Stepanje, Strmovo, Bajevac i Ćelije.

Izletišta i znamenitosti uredi

Selo Bogovađa sa nepreglednim šumama, blago zatalasanim terenima, savremeno opremljenim motelom, letovalištem Crvenog krsta iz Beograda. Od objekata kulturno-istorijske baštine posebno se ističe i manastir Bogovađa u istoimenom selu. Još davne 1567. godine pisali su prepisivači knjiga u manastiru, dok se škola u manastiru pominje tek početkom 18. veka. Pred Prvi srpski ustanak perom, knjigom i slikom se u Bogovađi bavi arhimandrit manastira Hadži-Ruvim Nešković. U to vreme manastir Bogovađa raspolaže sa jednom od najvećih biblioteka u Srbiji. Takođe je tu sedište Praviteljstvujušćeg Sovjeta naroda Srpskog (prve srpske vlade) 1805.

U selu Ćelije nalazi se spomen-kosturnica palim borcima u Kolubarskoj bici koja se odigrala novembra i decembra 1914. godine između srpske vojske i dosta jače, opremljenije i brojnije austrougarske vojske. Najžešće borbe vodene su baš na brdima u Ćelijama-Čovci i Vrače brdu. Posle rata, na ostacima mnogo starijeg zdanja podignuta je crkva Svetog Đorđa. Crkvica je podignuta na ruševinama starog manastira iz 13. veka. U središnjem delu crkve, prilikom radova na obnovi manastira, pronađen je kostur nekog srpskog velmože iz srednjeg veka. Veruje se da je Grgur Branković, sin despota Đurđa Brankovića. [traži se izvor]

U selu Markova crkva nalazi se veoma stara crkva koja potiče iz srednjeg veka. Ovde se nalazi i Crkva Svetog Dimitrija u Lajkovcu.

U samom Lajkovcu nalazi se i železnička stanica koja je na mreži uskih pruga u Jugoslaviji posle sarajevske bila najveća te vrste.

Ovde se nalaze OŠ „Mile Dubljević” Lajkovac, Turistička organizacija Lajkovac, Kulturni centar „Hadži Ruvim” Lajkovac i Jolića vodenica.

Demografija uredi

U naselju Lajkovac (varoš) živi 2743 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,5 godina (38,5 kod muškaraca i 40,4 kod žena). U naselju ima 1174 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,93.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.500
1953. 1.683
1961. 2.677
1971. 3.044
1981. 3.188
1991. 3.428 3.388
2002. 3.443 3.519
2011. 3.249
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
3.351 97,32%
Romi
  
25 0,72%
Jugosloveni
  
18 0,52%
Makedonci
  
15 0,43%
Crnogorci
  
3 0,08%
Bunjevci
  
2 0,05%
Hrvati
  
1 0,02%
Ukrajinci
  
1 0,02%
Slovenci
  
1 0,02%
Nemci
  
1 0,02%
nepoznato
  
13 0,37%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ „TUŽNA SUDBINA: Ko je Mile koji ide lajkovačkom prugom?”. Nportal. 11. 2. 2023. Pristupljeno 12. 2. 2023. 
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi