Lunjevica je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 498 stanovnika. Selo je u severnoj podgorini planine Vujna.

Lunjevica
Stari hrast na imanju porodice Trifunović
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 498
Geografske karakteristike
Koordinate44° 00′ 00″ S; 20° 29′ 16″ I / 44.0000° S; 20.4878° I / 44.0000; 20.4878
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina409 m
Lunjevica na karti Srbije
Lunjevica
Lunjevica
Lunjevica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Selo je razbijenog tipa i ima nekoliko zaselaka, sa svega 151 domaćinstvom. Kroz selo prolazi drum Gornji Milanovac-Mrčajevci i ivicom zapadne strane sela prolazi Ibarska magistrala.

Ovde se nalaze Kuća narodnog heroja Tihomira Matijevića, Stari nadgrobni spomenici u Lunjevici (opština Gornji Milanovac) i Nadgrobni spomenik Rajku Petkoviću u Lunjevici (†1921).

Istorija uredi

Selo Lunjevica prvi put se pominje u turskom popisu 1476. godine pod imenom Leskovica. Tada je imalo 5 domova. Ime je dobilo po leskovom drvetu - šumi kojeg bilo mnogo u ataru sela. Što se tiče nastanka imena Lunjevica, postoje dva predanja. Po prvom, ime je dobilo po pticama lunja, koje su u velikom broju živele na području ovog sela. Na osnovu drugog, ime selu dali su doseljenici iz Velestova u Crnoj Gori.[1]

Selo je prvobitno pripadalo opštini Brusnica. Selo pripada crkvenoj parohiji manastira Vujan.[1] Zapisa u selu ima sedam. Krstonoše su išle na Belu Subotu.

Rodom iz Lunjevica su bili braća Nikola i Joksim Karamarkovići. Nikola, zet Karađorđev, bio je vojvoda Crnogorske knežine, pa komandant užičkog grada. Umro je u Hotinu 1816. godine. Joksim je bio najpre skeledžija, pa je 1813. postao užički vojvoda i poginuo iste godine na Ravnju.

Iz sela je i Nikola Milićević Lunjevica, trgovac, finansijer Prvog i Drugog srpskog ustanka, ktitor manastira Vujan, pobratim kneza Miloša i deda kraljice Drage Obrenović.[1] Njegova kuća sagrađena je u 18. veku i nalazi se pod zaštitom države. U njoj je 1815. godine održan jedan od sastanaka za pripremu Drugog srpskog ustanka. Prva škola otvorena je 1807. godine u njegovoj kući, i to kao jedna od prvih u Srbiji. Godine 1813. prestala je da radi. Rad je nastavila u novosagrađenoj zgradi škole 1854. godine. U ovom selu rođen je i Panta Lunjevica, Nikolin sin, otac kraljice Drage. Bio je komandant Šabačke nahije i upravnik grada Beograda.[1]

Dolaskom Turaka meštani su se iselili. Naselilo ga je stanovništvo iz Crne Gore, Starog Vlaha i užičkog kraja.[1]

U selu je podignut spomenik borcima iz sela koji su poginuli u ratu od 1941 do 1944. godine. Od 1949. u selu postoji seljačka radna zadruga.

Zapadnom stranom sela je do 1. decembra 1969, kada je uklonjena zbog procene nadležnih da nije ekonomski isplativa, postojala železnička pruga uzanog koloseka Beograd - Gornji Milanovac - Sarajevo.

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 118 ratnika. Poginulo ih je 39 a 79 je preživelo.[1]

Geografija uredi

Lunjevica se nalazi na južnoj periferiji varoši Gornji Milanovac, na levoj obali reke Despotovica i padinama planine Vujan. Nadmorska visina je od 280 do 480 m, a površina je 1.392 ha.[1] Udaljena je 22 kilometra od Čačka, 44 od Kragujevca i 122 od Beograda.

Naselja koja okružuju Lunjevicu su dosta stara, osim Gornjeg Milanovca koji je osnovan tek 1853. godine. Sa severoistočne strane nalazi se selo Brusnica, koje se pominje još u 15. veku. Sa zapada se selo graniči sa Mlakovcem, koje je dobilo ime po izvoru mineralne i lekovite vode. Sa južne strane Lunjevice nalazi se naselje Prislonica koje pripada opštini Čačak. Sa jugozapadne strane ispod Malog Vujna (745 metara) nalazi se manastir Vujan. Sa istočne strane je selo Jablanica, sa severoistočne strane Grabovica, a severno od Lunjevice na nekadašnjem „Divljem polju” nalazi se Gornji Milanovac, a budući da se grad proširio i na deo Lunjevice, jedan deo sela postao je predgrađe.

Klima uredi

Klima je umerenokontinentalna ali sa veoma toplim letima i vrlo hladnim zimama. Najhladniji mesec je januar sa najnižom temperaturom od -20 °C, a najtopliji je juli kada temperatura prelazi 31 °C. Sunčano vreme u junu traje 295 časova, a oblačnost je najveća u zimskim mesecima.

Galerija uredi

Demografija uredi

U popisima selo je 1910. godine imalo 778 stanovnika, 1921. godine 622 , a 2002. godine taj broj je spao na 530.[1]

U naselju Lunjevica živi 407 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (40,8 kod muškaraca i 43,4 kod žena). U naselju ima 165 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,10.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 823
1953. 815
1961. 925
1971. 684
1981. 555
1991. 541 535
2002. 512 524
2011. 498
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
511 99,80%
Rumuni
  
1 0,19%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 283. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.

Spoljašnje veze uredi