Mlada Bosna
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
Mlada Bosna je političko-revolucionarni omladinski pokret kojeg je činilo veći broj omladinskih revolucionarnih organizacija iz Bosne i Hercegovine koje su nastale početkom 20. veka. Cilj pokreta bila je borba protiv okupacije (i potom pripajanja) provincije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske, a za njeno pripajanje Srbiji i drugim južnoslovenskim zemljama. Pojedini članovi ove organizacije su sarađivali sa članovima organizacije Crna ruka.
Njen član Gavrilo Princip je 28. juna 1914. godine u Sarajevu izvršio atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Ovaj događaj, takođe poznat i kao Sarajevski atentat, je Austrougarskoj poslužio kao povod za rat protiv Srbije, koji je prerastao u Prvi svjetski rat.
Istorija uredi
Mlada Bosna je predstavljala početkom 20. vijeka (ne sasvim konstituisanu) organizaciju srpske i druge omladine u austrougarskoj provinciji Bosni i Hercegovini, koja je svoj osnovni cilj vidjela u borbi protiv okupatorske austrougarske vlasti i ujedinjenju Bosne sa Srbijom, odnosno ujedinjenju i oslobođenju srpskog naroda na prostorima na kojim je srpski narod činio većinu. „Mlada Bosna“ je zapravo bio pokret velikog broja omladinskih revolucionarnih organizacija koje su nicale jedna za drugom među gimnazijalcima tog doba u Bosni i Hercegovini, a najviše u Sarajevu i Mostaru. Aktivnost i djelatnost svih tih organizacija mogu se vezati za dva programa koja su sledile sve te organizacije a to su program Vladimira Gaćinovića sa jedne i program Dimitrija Mitrinovića sa druge strane. Gaćinovićev program bi se više okarakterisati kao „velikosrpski,, a Mitrinovićev kao ,,jugoslovenski,, mada su vrlo slični i u to doba velikosrpstvo i jugoslovenstvo nisu oprečne ideje već nadopunjuju jedna drugu. Osnova oba programa bila je zalaganje za nacionalno, političko, socijalno i kulturno oslobođenje Srba koji su na ovim srpskim etničkim prostorima predstavljali većinski narod i koji su živjeli u ropstvu od dolaska Turaka na ove srpske etničke prostore. Posebnu aktivnost ispoljila je poslije aneksije provincije Bosne i Hercegovine 1908. godine, kada su u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjaluci, Trebinju i drugim gradovima grupe mladih svoj otpor okupatoru izražavale demonstracijama, spaljivanjem austrijskih i mađarskih zastava, rasturanjem letaka i brošura. U svojoj revolucionarnosti, članovi „Mlade Bosne“ često su dolazili u sukob i sa srpskom čaršijom u većim srpskim gradovima ove provincije i, naročito, s hrvatskim šovinistima. Mlada Bosna je preko svojih članova koji su učili i studirali u Beogradu održavala veze i sa drugim srpskim nacionalnim organizacijama u oslobođenoj Srbiji, a posebno za vrijeme balkanskih ratova sa četničkim vojvodama Tankosićem i Vukom. Mnogi mladobosanci bili su dobrovoljci u srpskoj vojsci Srbije.
Mlada Bosna ili njeni članovi su organizovali više atentata na visoke austrijske ličnosti u provinciji Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a u istoriju je ušla prije svega atentatom na austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda, koga je u Sarajevu Gavrilo Princip ubio na Vidovdan 1914. u znak protesta protiv austrougarske osvajačke politike i težnje većinskog srpskog naroda za oslobođenje i ujedinjenje. Desetine članova „Mlade Bosne“ osuđeno je tada na smrt i dugogodišnje tamnovanje.
Među članovima „Mlade Bosne“ moraju se, osim Gavrila Principa, pomenuti i Bogdan Žerajić, Nedeljko Čabrinović, Danilo Ilić, Borivoje Jevtić, Trifko Grabež, Jezdimir Dangić, Veljko Čubrilović i Vaso Čubrilović, Muhamed Mehmedbašić, Ivo Kranjčević, nobelovac Ivo Andrić, Dobrosav Jevđević, Dimitrije Mitrinović, Jakov Milović i posebno, ideolog organizacije Vladimir Gaćinović.
Muzej Mlade Bosne uredi
Muzej „Mlade Bosne" je osnovan za vreme SFRJ u Sarajevu, na mjestu Sarajevskog atentata kao spomen na žrtve koje su za slobodu položili "Vidovdanski heroji". Ispred muzeja se nalazila spomen-ploča na kojoj se nalazio sljedeći natpis: "Sa ovoga mjesta 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip svojim pucnjem izrazi narodni protest protiv tiranije i vjekovnu težnju naših naroda za slobodom".
Spomen-ploču Gavrilu Principu (autor vajar Vojo Dimitrijević) su 1992. godine maljem uništili pripadnici muslimanske vojske BiH, tada su uništili i Principove otiske stopa na mjestu atentata koje se nalazilo ispred muzeja. Spomen-ploča koju su vlasti Kraljevine Jugoslavije (SHS) na istom mjestu podigle je završila na sličan način. Po dolasku njemačkih trupa u Sarajevo 1941. godine, okupatorske njemačke i ustaške snage su zajedno skinule spomen-ploču Gavrilu Principu o čemu postoji i dokumentarni filmski snimak.
Muzeju „Mlada Bosna“ kao prostorno kulturnoistorijskoj cjelini pripadaju: Kapela vidovdanskih heroja, Principov most, stara srpska trgovačka kuća (Despića kuća), stara srpska crkva (Muzej, škola), Saborna crkva u Sarajevu (mitropolija, bogoslovija), Crkva sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila, Hotel „Evropa“ Gligorija Jeftanovića i zgrade srpskih društava Napredka i Prosvete.
Vidovdanski heroji uredi
Za „Vidovdanske heroje“ su nakon Prvog svjetskog rata pored Bogdana Žerajića proglašeni pojedini učesnici Sarajevskog atentata: Gavrilo Princip, Nedeljko Čabrinović, Danilo Ilić, Trifko Grabež, Veljko Čubrilović, Mihajlo-Miško Jovanović, Mitar Kerović, Neđo Kerović, Jakov Milović i Marko Perin. Rodoljubno društvo „Vidovdanski heroji“ je bilo aktivno između Prvog i Drugog svjetskog rata u Sarajevu.
Kapela Vidovdanskih heroja uredi
Posmrtni ostaci „vidovdanskih junaka“ su nakon Prvog svjetskog rata 7. jula 1920. godine preneseni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Sarajevu da bi tek 1939. godine nakon što je završena namjenska kapela Svetog Arhanđela ("Kapela Vidovdanskih heroja" u Starom srpskom pravoslavnom groblju Sv. Mihajlo u Koševu (Sarajevo)), njihove kosti bile konačno položene tu u kapeli „Vidovdanskih heroja“.
Citati uredi
Vidovdanski heroji su se noć uoči atentata zakleli na grobu Bogdana Žerajića, da će oni ostvariti njegovo započeto djelo. Na zatvorskoj limenoj porciji Gavrilo Princip je noktima urezao sljedeće stihove:[1]
Tromo se vreme vuče
I ničeg novog nema,
Danas sve ko juče
Sutra se isto sprema.
I mesto da smo u ratu
Dok bojne trube ječe,
Evo nas u kazamatu,
Na nama lanci zveče.
Svaki dan isti život
Pogažen, zgnječen i strt. Ja nijesam idiot -
Pa to je za mene smrt.
Al' pravo je rekao pre
Žerajić soko sivi:
"Ko hoće da živi nek mre,
Ko hoće da mre nek živi!"— Gavrilo Princip[2]
Reference uredi
Literatura uredi
- Milošević, Borivoje (2021). Aneksija Bosne i Hercegovine. Prometej - Novi Sad. str. 392. ISBN 978-86-515-1739-9.
- Vojinović, Miloš (2015). Političke ideje Mlade Bosne. Filip Višnjić Beograd. str. 388. ISBN 978-86-6309-047-7.
- Ković, Miloš (2014). Gavrilo Princip - dokumenti i sećanja. Prometej Novi Sad. str. 1001. ISBN 978-86-515-0913-4.
- Gaćinović, Radoslav (2018). Mlada Bosna. Evro Book. str. 629. ISBN 978-86-505-3066-5.
- Grupa autora (2014). Sarajevski atentat 1914. Filip Višnjić Beograd. str. 454. ISBN 978-86-6309-047-7.
- Dedijer, Vladimir (2014). Sarajevo 1914. Knjige Obradović - Beograd. str. 1148. ISBN 978-8684441227.
- Mitrović, Andrej (1981). Prodor na Balkan: Srbija u planovima Austro-Ugarske i Nemačke 1908-1918. Beograd: Nolit.
- Mitrović, Andrej (1984). Srbija u Prvom svetskom ratu. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Mitrović, Andrej (2007). Serbia's Great War 1914-1918. West Lafayette: Purdue University Press.
- Radojević, Mira; Dimić, Ljubodrag (2014). Srbija u Velikom ratu 1914-1918: Kratka istorija. Beograd: Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih.
- Ćorović, Vladimir (1920). Crna knjiga: Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme Svetskog Rata 1914-1918 (1. izd.). Beograd-Sarajevo.
- autor Ivo Kranjčević, „Sarajevski atentat“
- autor Leo Pfefer, Istraga u Sarajevskom Atentatu, 1938.
- autor Stevan Žakula, „Od Terazina do Sarajeva: (uspomene povodom desetogodišnjice prenosa kostiju vidovdanskih heroja)", 1930.
Vidi još uredi
- Aneksiona kriza
- Sarajevski atentat
- Veleizdajnički proces (1915—1916)
- Vidovdanski heroji
- Gavrilo Princip
- Bogdan Žerajić
- Vladimir Gaćinović
- Nedeljko Čabrinović
- Danilo Ilić
- Borivoje Jevtić
- Trifko Grabež
- Jezdimir Dangić
- Veljko Čubrilović
- Vaso Čubrilović
- Muhamed Mehmedbašić
- Ivo Kranjčević
- Ivo Andrić
- Dobrosav Jevđević
- Slobodan Princip Seljo
- Anarhizam u Južnih Slovena
- Rudolf Cistler
- Višnja Mosić
Spoljašnje veze uredi
- Muzej Stara srpska crkva, deo Muzeja Mlada Bosna
- Vladimir Gaćinović Smrt jednog heroja, Pijemont, 1912. godine
- Mladost za slobodnu Bosnu, dr Vladimir Gaćinović, magazin Odbrana, specijalni prilog br. 105, 1. jul 2014.
- Sarajevski atentat - obaveštajna enigma, Milan Mijalkovski i Zvonimir Pešić, magazin Odbrana, specijalni prilog br. 110, 1. oktobar 2014.
- Vladimir Gaćinović Onima koji dolaze
- Vladimir Gaćinović Mlada Bosna
- Projekat Rastko: Vladimir Ćorović, Crna knjiga: Patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog rata 1914-1918. godine
- Mnoge tajne odneli u grob („Politika”, 20. januar 2019)