Osmansko-persijski rat (1532–1555)

Osmansko-persijski rat (1532–1555) bio je rat između Turskog carstva Sulejmana Veličanstvenog i šiitske persijske države Safavida. Vođen je u dve faze (1533-1536. i 1548-1555) i završen je turskom pobedom, iako teritorijalni dobici nisu bili srazmerni uloženim naporima.[1]

Osmansko-persijski rat (1532–1555)
Deo Tursko-persijski ratovi

Sulejman Veličanstveni ulazi u Nahičevan.
Vreme1532-1555.
Mesto
Mesopotamija, severozapadni Iran
Ishod Osmanska pobeda.
Teritorijalne
promene
Osmanlije zauzele Bagdad.
Sukobljene strane
 Osmansko carstvo Safavidi
Komandanti i vođe
Sulejman Veličanstveni Tahmasp I
Jačina
140.000[1] 80.000[1]

Pozadina uredi

Persijski šah Ismail Safavi, osnivač dinastije Safavida (1501-1722), obnavljajući Persijsko Carstvo, osvojio je 1510. Iran, Fars, Kereman, Hamadan i Horasan, i time ugrozio interese Turaka Osmanlija koji su na te oblasti vršili pritisak sa zapada. Pošto je učvrstio vlast u Turskoj, sultan Selim Prvi (1512-1520) odlučio se da zaustavi ekspanziju Persije. Persijski šah Ismail Prvi, da bi ga preduhitrio, koristeći se kao neposrednim povodom progonom islamske sekte Šiita u Turskoj, upao je 1514. u Malu Aziju, ali je 23. avgusta potučen u bici kod Čaldirana, zahvaljujući turskoj pešadiji i artiljeriji. Turci su 5. septembra ušli u Tabriz, glavni grad Safavida. Zbog oskudice u hrani i neposlušnosti janičara, Selim Prvi napustio je Tabriz i uputio se na severozapad. Ušao je u Kars, gde mu se pokoravaju Gruzijci, a zatim zauzeo tvrđavu Kema na Eufratu.[1]

Za to vreme Ismail Prvi povratio je deo Kurdistana, ali je u Dijarbakiru naišao na otpor. Mirom iz 1515. Turci su napustili istočni deo Jermenije i Erzerum, a zadržali zapadni Kurdistan i i severni deo Mesopotamije do Mosula. Dalje prodiranje Osmanlija na istok zaustavljeno je zbog rata Turske protiv Mameluka u Siriji i Egiptu.[1]

Rat uredi

Pohod 1533-1536. uredi

Turska vojska pod velikim vezirom Ibrahim-pašom u proleće 1533. zauzela je persijske utvrđene gradove oko jezera Van. Pošto nisu naišli na jači otpor, Turci su 13. jula ušli u napušteni Tabriz, a zatim su preko Hamadana krenuli na Bagdad. Persijski šah Tahmasp Prvi (1524-1576) nije pružio otpor, pa je Ibrahim-paša 31. decembra 1534. zauzeo grad bez borbe. Međutim, početkom 1535. Persijanci su uspeli da povrate veći deo osvojenih oblasti, te su Turci iste godine ponovo napali Tabriz preko Irbila i Marahea (Maragheh). Januara 1536. zaključeno je primirje; Turskoj je priključen samo Bagdad.[1]

Pohod 1548-1555. uredi

U pohodu 1548-1549. protiv Persije sultan Sulejman Veličanstveni uputio se u Erzerum, a zatim u Tabriz, ali se zbog oskudice u hrani i gubitaka povukao u Dijarbakir. Ometen pohodom protiv Mađarske, dinastičkom borbom i bolešću, Sulejman je ponovo krenuo na Persiju tek 1554. preko Erzeruma i Karsa. Zauzeo je Jerevan, Nahičevan i prodro do Tabriza i Hamadana. Mirom od 29. maja 1555. persijsko-turska granica ostala je nepromenjena.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 6), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1973), str. 635

Literatura uredi