Pavel Osipovič Suhoj (rus. Павел Осипович Сухой, blr. Павел Восіпавіч Сухі; Glubokoe, 10. jul 1895Moskva, 15. septembar 1975) je bio konstruktor aviona koji je za preko četiri decenije konstruisao više od 30 tipova aviona. Posebno poznat po seriji mlaznih lovačkih i jurišnih aviona projektovanih za potrebe Sovjetskog ratnog vazduhoplovstva. Projektant je prvog sovjetskog mlaznog aviona i prvog supersoničnog aviona. Bio je uspešan projektant aviona, u svetskim razmerama.[1] Dvostruki je heroj socijalističkog rada.

Pavel Suhoj
Pavel O. Suhoj poznati konstruktor aviona
Puno imePavel Osipovič Suhoj
Datum rođenja(1895-07-10)10. jul 1895.
Mesto rođenjaGlubokoeRuska Imperija
Datum smrti15. septembar 1975.(1975-09-15) (80 god.)
Mesto smrtiMoskvaSSSR

Biografija uredi

Pavel Osipovič Suhoj je rođen 10. jul 1895. u mestu Glibokaje u Vitepskoj guberniji (danas Belorusija) u učiteljskoj porodici. Završio je osnovnu školu u rodnom mestu, a Gomeljsku gimnaziju 1914. godine sa srebrnom medaljom. Regrutovan je u vojsku 1916. godine da bi 1920. bio otpušten zbog slabog zdravlja. Posle vojske se upisuje na Moskovsku Višu tehničku školu nazvanu po Bauman-u gde diplomira u klasi profesora A. Tupoljeva.[2] 1925. godine. Iste godine se zapošljava u CAGI institutu u birou Tupoljeva gde napreduje od projektanta, šefa brigade do zamenika glavnog projektanta. U to vreme radio je na projektima: ANT-5/(I-4); ANT-31/(I-14); ANT-25/(RD) kao i avionima izvedenim iz njega ANT-36/(DB-1); ANT-37/(DB-2), zatim ANT-29/DIP i na kraju ANT-51 koji je prema njemu dobio ime Suhoj Su-2[3]

Od 1939. godine Suhoj je postavljen za rukovodioca konstrukcionog biroa OKB-51 pri fabrici aviona u Harkovu, međutim to Suhoju nije odgovaralo jer je bio izolovan od naučno tehničkog potencijala koji je pružao CAGI institut u Moskvi. Kopao je i nogama i rukama da ga vrate u Moskvu i u tome uspeva 1940. godine sa svojim saradnikom Jevgenijem Ivanovim[2] (koji je bio u stanju da napravi sve ono što je Suhoj projektovao) vraća se na aerodrom u Podmoskovlju. U to vreme radi na projektu jurišnog aviona Su-6. Za vreme rata je biro bio dislociran iz Moskve zbog opasnosti od prodiranja Nemaca u nju. Završava avion Su-6 za koji dobija 1943. godine Staljinovu nagradu ali avion nije ušao u serijsku proizvodnju i pored svih svojih kvaliteta. Posle rata se vraća u Moskvu za zamenika glavnog projektanta u OKB-156 kod Tupoljeva. Tu radi do 1953. godine, da bi se nakon Staljinove smrti ponovo reaktivirao njegov konstrukcioni biro u kome 1956. godine postaje glavni projektant.

U posleratnom periodu radi na projektu prvog sovjetskog aviona na mlazni pogon Su-9, zatim čitave serije uspešnih aviona, pa S-1 prvi sovjetski supersonični avion, Su-24 avion sa promenljivom geometrijom krila, pa sve do Su-27 koji je započeo ali nije imao sreće da doživi njegov let. Umro je u Moskvi 1975. godine posle duže bolesti koja ga je postepeno odvajala od posla ali nije uspela sasvim, tek ga je smrt odvojila od njegovih aviona kojima je posvetio čitav život.[4][5][6]

Galerija slika uredi

Popis aviona koje je projektovao ili bio vođa projekta P. O. Suhoj uredi

Državne nagrade uredi

  • dvostruki heroj socijalističkog rada 1957 i 1965. godine,
  • sedmostruki dobitnik Staljinove nagrade 1943. godine,
  • dobitnik Lenjinove nagrade 1968. godine,
  • dobitnik Državne nagrade Sovjetskog Saveza 1975. godine (posthumno),

Odlikovanja uredi

  • trostruki nosilac ordena Lenjina 1945, 1957 i 1975. godine,
  • orden Okrobarske revolucije,
  • orden Crvene zastave za rad 1938. godine,
  • nosilac ordena Crvene zvezde 1933. godine

Medalje uredi

  • dvostruki heroj socijalističkog rada 1957. i 1965. godine,
  • dobitnik medalje „Orden časti“ 1936. godine,
  • dobitnik je prve zlatne medalje sa nazivom „A. Tupoljev“ 1975. godine.

Priznanja uredi

  • poslanik vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza od 1958 do 1974. godine,
  • doktor tehničkih nauka od 1940. godine i profesor,
  • jedna ulica u Moskvi je 2004. godine dobila njegovo ime,
  • podignuta su mu dva spomenika u Moskvi (nadgrobni) i u Gomelju bista,
  • Državni tehnički univerzitet u Gomelju je dobio njegovo ime,
  • U državnoj školi No 1 u Gluboku rodnom mestu P. O. Suhoja je 1985. godine otvoren muzej „Suhoj“,
  • Avijaciona holding kompanija za projektovanje i proizvodnju aviona u Moskvi nosi njegovo ime „OAO Suhoj“.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Grečko 1979, str. 603. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFGrečko1979 (help)
  2. ^ a b „Kto estь kto”. www.airforce.ru. 
  3. ^ Duffy & Kandalov 1996.
  4. ^ [1][mrtva veza]
  5. ^ „Su”. www.aviation.ru. Arhivirano iz originala 03. 01. 2006. g. 
  6. ^ „Dvaždы Geroй Soc. Truda Suhoй Pavel Osipovič :: Geroi stranы”. www.warheroes.ru. 

Literatura uredi

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Kramer, Andrew E. (2006). Russian Aircraft Industry Seeks Revival Through Merger. The New York Times (na jeziku: (jezik: engleski)). NY. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden: Falken-Verlag E.Sicker KG. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Enciklopedia of Russian Aircraft from 1875 - 1955. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey Aerospace. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (2000). The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Guston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 
  • Taylor, Michael (1999). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 
  • Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2. 
  • Rzheshevsky, O.A. Who was who in the Great Patriotic War (na jeziku: (jezik: ruski)). ISBN 5-250-02435 Proverite vrednost parametra |isbn=: length (pomoć). 
  • Grečko, Andreй (1979). „SUHOЙ, Pavel Osipovič”. Sovetskaя voennaя эnciklopediя: Radiokontrolь-Tačanka, Tom 7 (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Voennoe izd. Ministerstva oboronы SSSR. str. 603. 
  • Prokhorov, Aleksandr M. (1982). „Sukhoi, Pavel Osipovich”. Great Soviet Encyclopedia, Tom 25 (na jeziku: (jezik: engleski)). Michigen: Macmillan. str. 25. 
  • Books, LLC (2010). Belarusian Engineers: Pavel Sukhoi, Vitaly Lagutenko, Vyacheslav Kebich, Semyon Kosberg, Isaac Shoenberg (na jeziku: (jezik: engleski)). General Books. ISBN 978-11-5834-204-4. 
  • Institut zur Erforschung, UdSSR (1958). „Sukhoi”. Biographic directory of the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). New York: Scarecrow Press Inc. str. 636. 
  • Šavrov, V. B. (1994). Istoriя konstrukciй samoletov v SSSR 1938-1950 gg (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinosroenie. str. 45. 
  • Kuzьmina, Lidija M. (1985). Generalьnый konstruktor Pavel Suhoй (na jeziku: (jezik: ruski)). Minsk, Belorusija: Voennaя literatura. 
  • Antonov, Vladimir (1996). OKB Sukhoi (na jeziku: (jezik: engleski)). Gordon, Yefim & others. Midland: Leicester. ISBN 978-1-85780-012-8. 
  • Duffy, Paul; Kandalov, Andrei (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  • Grečko, Andreй (1979). „SUHOЙ, Pavel Osipovič”. Sovetskaя voennaя эnciklopediя: Radiokontrolь-Tačanka, Tom 7 (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Voennoe izd. Ministerstva oboronы SSSR. str. 603. 

Spoljašnje veze uredi