Rade Jovanović (narodni heroj)

Rade Jovanović Radovan (Parcani, kod Sopota, 1904Slatina, kod Sopota, 25. septembar 1941) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

rade jovanović
Rade Jovanović Radovan
Lični podaci
Datum rođenja1904
Mesto rođenjaParcani, kod Sopota, Kraljevina Srbija
Datum smrti25. septembar 1941.(1941-09-25) (36/37 god.)
Mesto smrtiSlatina, kod Sopota, Srbija
Profesijazemljoradnik
Delovanje
Član KPJ od1938.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Biografija uredi

Rođen je 1904. godine u selu Parcani, kod Sopota. Poticao je iz zemljoradničke porodice, a nakon završene osnovne škole posvetio se seoskim polovima i obrađivanju zemlje. Nakon odsluženog vojnog roka u Jugoslovenskoj vojsci, vratio se u selo i nastavio sa zemljoradničkom poslovima. Iako je živeo na selu, zanimao se za politiku. Družio se sa demokratski opredeljenim ljudima i bio veliki protivnik vladajućeg režima Kraljevine Jugoslavije. Posećivao je opozicione skupove i aktivno učestvovao na sastancima.[1][2]

Nakon 1935. u kosmajski selima je počeo da se oseća uticaj tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a tokom 1939. su stvorene i prve partijske organizacije u Parcanima, Popoviću, Dučini, Rogači i dr. Jednu od prvih partijskih ćelija u kosmajskom srezu, formirao je Mirko Tomić u selu Popoviću. Iste godine Tomić je u članstvo KPJ primio Radeta Jovanovića. On je najpre pripadao partijskoj organizaciji u Popoviću, a nakon prijema u partiju još nekoliko ljudi iz sela, januara 1941. formirana je u Parcanima partijska ćelija čiji je bio sekretar.[3] Krajem 1940. formiran je Sreski komiteta KPJ za kosmajski srez, a njegovi članovi su bili — Aleksandra Cana Marjanović, Milorad Marković, Velika Banić i Rade Jovanović, koji je postavljen za sekretara. Marta 1941. u Sreski komitet je primljena i Jelica Milovanović. Izborom za sekretara Sreskog komiteta, Rade je postao člana Okružnog komiteta KPJ za beogradski okrug.[4][2]

Posle Aprilskog rata i okupacije Jugoslavije, 1941. kao član Okružnog komiteta KPJ aktivno je radio na organizovanju Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i pokretanju ustanka na Kosmaju. Početkom jula 1941, kao sekretar Sreskog komiteta, prisustvovao je sastanku na kome je doneta odluka o formiranju Kosmajsko-posavskog partizanskog odreda. Tada je za komandanta odred određen španski borac Koča Popović, za političkog komesara Bora Marković, a za zamenika komandanta Rade Jovanović. Odred je formiran u noći 1/2. jula 1941. na Kosmaju i imao je tri čete — dve kosmajske i jednu posavske, sa oko sto naoružanih boraca.[5][2]

 
Spomen-bista Radeta Jovanovića u Parcanima

Prve akcije odreda vršene početkom jula sastojale su se iz sečenja telefonskih žica pored železničkih pruga na sektoru RaljaRipanj. Jedna od prvih značajnijih akcija Kosmajskog odred bila je rušenje mostova kod Ralje i Belog Potoka. Odluka za ovu akciju doneta je u dogovoru članova Štaba odreda sa Filipom Kljajićem i Rodoljubom Čolakovićem, članovima Glavnog štaba NOP odreda Srbije, 23. jula 1941. godine. Za rušenje mosta kod Belog Potoka bili su zaduženi Kljajić i komesar odreda Bora Marković, a za rušenje mosta kod Ralje, na kome je već ranije bila izvršena neuspešna diverzija, Čolaković i komandant i zamenik komandanta odreda Koča Popović i Rade Jovanović.[6][2]

Pripremajući se za ovu akciju, Žika Anaf je osmotrio most i utvrdio debljinu traverzi i odredio mesto za postavljanje eksploziva. Pošto u odredu niko nije bio vičan miniranju, Rade je doveo jednog seljaka, koji je u vojsci naučio miniranje. On je borcima objasnio kako se minira, pa je njih 12 uveče krenulo u akciju. Podelili su se u tri grupe, koje su predvodili Anaf, Koča Popović i Draža Marković. Eksploziv je postavljen na tri mesta ispod mosta, ali su eksplodirala samo dva, zbog čega je most bio samo pomeren, a ne i srušen.[7][2]

Kako bi pokrenuli seljake da stupe u partizane, Fića Kljajić, Koča Popović i Rade Jovanović, obilazili su sela i sa grupama seljaka održavali konferencije. Usled priliva novih boraca, ali i različitog dejstva njegovih četa — posavske čete bile su usmerene na područje Posavine, a kosmajske čete na Podunavlje i okolinu Mladenovca — krajem jula 1941. Glavni štab NOP odred Srbije doneo je odluku da se od posavskih četa formira Posavski odred, a od kosmajskih četa Kosmajski odred. Odluka o podeli odred izvršena je sredinom avgusta 1941. godine. Tada je dopunjen Štab Kosmajskog odreda, pošto su komandant i komesar dotadašnjeg odreda prešli u Posavski odred. Komandant novog odreda postao je Milutin Todorović, politički komesar Jovan Jerković, načelnik Štaba Branko Poljanac, dok je zamenik komandanta ostao Rade Jovanović.[8]

 
Spomen-bista Radeta Jovanovića u Sopotu

Tokom avgusta 1941. Kosmajski odred izvršio je više oružanih akcija — razoružane su žandarmerijske stanice na Trešnji i u Beljini, paljene su opštinske arhive u Dučini, Raniloviću, Drlupi, Babama, Guberevcu, Rogači, Parcanima i dr. Jedna od najznačajnijih akcija bio je napad na žandarmerijsku stanicu u Sopotu, koja je izvršena noću 23. avgusta 1941. godine. Partizani su vodili borbu sa žandarmima, ali nisu mogli likvidirati stanicu, pa su se nakon paljenja opštinske arhive, pred zoru povukli. Ova akcija imala je snažan moralno-politički efekat, kako bi narodu pokazala da odred nije uništen nakon blokade Kosmaja.[9]

Krajem avgusta, Štab odreda je pripremio diverziju na železničkoj pruzi Beograd—Mladenovac. U vezi sa ovom akcijom, održan je sastanak sa komandantom Posavskog odreda Kočom Popovićem, kome je prisustvovao Rade. Usled jakih kiša, akcija je bila odlagana, a izvršena je početkom septembra 1941. godine. Tada su na železničkim stanicama Ripanj tunel, Ralja i Đurinci razorene skretnice, onesposobljeni stanični uređaji, a delimično i pruga.[10] Nakon ove akcije Kosmajski odred je nastavio sa akcijama — paljene su opštinske arhive u Popoviću i Parcanima, razorena je pruga kod železničke stanice Đurinci i dr.[11]

Do tada najtežu borbu, odred je vodio u Slatini, kod Sopota, 25. septembra 1941. protiv oko 150 pripadnika Devetog srpskog oružanog odreda Srpske državne straže (nedićevci), pod komandom majora Milana Kalabića. Kosmajski odred je tog dana krenuo iz Rožanaca prema Slatini, a u blizini šume Zoroljin sukobili su se sa nedićevcima. Kako su oni prvi uočili partizanski prethodnicu, zauzeli su položaje za borbu i iznenadili partizane. Iako iznenađeni, partizani su prihvatili borbi koja je trajala čitav sat. Akcijom jednog partizanskog voda, koji se zavukao iza leđa neprijatelju, nedićevci su bili razbijeni i potom gonjeni do Dučine. Tokom ove borbe, ubijeno je oko deset nedićevaca, u jurišu na njih, poginuo je zamenik komandanta Rade Jovanović. Među partizanima je bilo pet-šest ranjenih boraca, od kojih je Ivan Trifunović, učitelj iz Lisovića preminuo i član Sreskog komiteta KPJ.[12][13][14]

Nakon pogibije, borci Kosmajskog odreda su u znak sećanja na njega svom odredu dali naziv Kosmajski partizanski odred Rade Jovanović Radovan.[15][14]

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašen je za narodnog heroja.[15][14]

Njegovo ime nose četiri ulice u Sopotu, Parcanima, Ralji i Slatini.[16] Spomen-biste su mu podignute u rodnom selu Parcani i Sopotu.[17]

Reference uredi

  1. ^ Dimitrijević 1972, str. 336.
  2. ^ a b v g d Narodni heroji 1 1982, str. 343.
  3. ^ Dimitrijević 1972, str. 64.
  4. ^ Dimitrijević 1972, str. 65.
  5. ^ Dimitrijević 1972, str. 84.
  6. ^ Dimitrijević 1972, str. 88.
  7. ^ Dimitrijević 1972, str. 89.
  8. ^ Dimitrijević 1972, str. 98.
  9. ^ Dimitrijević 1972, str. 101.
  10. ^ Dimitrijević 1972, str. 105.
  11. ^ Dimitrijević 1972, str. 106.
  12. ^ Dimitrijević 1972, str. 107.
  13. ^ Dimitrijević 1972, str. 108.
  14. ^ a b v Narodni heroji 1 1982, str. 344.
  15. ^ a b Dimitrijević 1972, str. 337.
  16. ^ „Pretraga ulica — Rada Jovanovića”. www.planplus.rs. n.d. 
  17. ^ Popović 1981, str. 43.

Literatura uredi