Realizam (međunarodni odnosi)

Realizam u međunarodnim odnosima je politička teorija prema kojoj se države u svojoj spoljnoj politici ponašaju ili bi trebalo da se ponašaju prvenstveno u skladu s vlastitim nacionalnim interesom. Države prema političkim realistima nisu ograničene nikakvim moralnim načelima, već su ograničene jedino odnosima moći koji vladaju u međunarodnim odnosima.

Politički realizam predstavlja jedan od najstarijih pravaca razmišljanja o politici i filozofiji međunarodnih odnosa. Savremeni realisti svoje uzore nalaze u delima Tukidida, Augustina, Makijavelija i Hobsa. Poseban uticaj na savremeni realizam ostavio je Hobsov prikaz prirodnog stanja, situacije pre nastanka države u kojoj ne postoji garancija da će se iko pridržavati moralnih načela. Stoga je prirodno stanje, stanje nesigurnosti u kojem svako ratuje protiv svakoga.

Dok je starija generacija političkih realista (Rejnhold Nibur, Džordž F. Kenan, Hans Morgento) uzroke rata nalazila u ljudskoj prirodi, novije varijante političkog realizma kao što su neorealizam i strukturni realizam objašnjenja traže u samoj strukturi međunarodnih odnosa. Najvažniji savremeni predstavnici raznih oblika političkog realizma su Kenet Valc (neorealizam), Robert Džervis i Stiven Volt (defanzivni realizam), Džon Mešmajer (ofanzivni realizam), Robert Gilpin (teorija hegemonije).

Teorija političkog realizma ima brojne zagovornike i u političkoj praksi i spoljnoj politici brojnih država. Najpoznatiji predstavnici realizma koji su bili uključeni u procese formiranja i donošenja političkih odluka u novijoj politici su Henri Kisindžer i Zbignjev Bžežinski.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • E. H. Carr, The Twenty Years Crisis, 1919–1939: an Introduction to the Study of International Relations, London: Macmillan, 1939, измењено издање, 1946.
  • John Mearsheimer, The Tragedy of Great Power Politics, New York: W.W. Norton & Company, 2001.
  • Hans Morgenthau, Politics Among Nations: The Struggle for Power and Peace, 5. izdanje, New York: Alfred A. Knopf, 1978.
  • Reinhold Niebuhr, Moral Man and Immoral Society: A Study of Ethics and Politics, Charles Scribner's Sons, 1932.
  • Kenneth Waltz, Theory of International Politics, New York: McGraw Hill, 1979.

Spoljašnje veze uredi