Saba (engl. Saba) je specijalna opština Holandije koja je u sastavu Karipske Holandije smeštena u Karipskom moru. Ima površinu od 13 km² i po proceni iz 2011. godine oko 2.000 stanovnika. Ostrvo najvećim delom čini vulkan Maunt Sineri, visine 866 m, koji je i najviša tačka Holandije. Glavni grad je Botom (The Bottom), a službeni jezici na ostrvu su holandski, engleski i papijamento (kreolski). Saba je bilo najmanje po površini ostrvo u okviru nekadašnjih Holandskih Antila.

Saba
Saba
Zastava
Zastava
Krilatica: Sa veslima i jedrima
Položaj Sabe
Glavni gradBotom
Službeni jezikholandski, engleski
Vladavina
Oblik državeUstavna monarhija
 — MonarhVilem-Aleksander od Holandije
 — GuvernerDžonatan Džonson
Istorija
Geografija
Površina
 — ukupno13 km2
Stanovništvo
 — 2011.2.000(-)
 — gustina153,85 st./km2
Ekonomija
ValutaAmerički dolar
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC -04
Internet domen.an
Pozivni broj+599

Istorija uredi

Smatra se da su Sabu naselili Siboneji već 1100-ih p. n. e. Kasnije, oko 800. godine nove ere, Aravaci iz Južne Amerike nastanili su se na ostrvu. Navodi se da je Kristifor Kolumbo video ostrvo 13. novembra 1493, međutim, on se nije zadržao na ostrvu, jer su ga odvraćale opasne stenovite obale ostrva.[1]

1632. godine grupa brodolomaca Engleza je pristigla na Sabu. Kasnije, 1635. godine, zalutali Francuz tražio je Sabu za Luja XIII iz Francuske. 1640-ih, holandski guverner susednog ostrva Sveti Eustahije poslao je nekoliko holandskih porodica da kolonizuju ostrvo za holandsku zapadnoindijsku kompaniju. 1664. godine, odbijajući da se zakunu na vernost engleskoj kruni, ovi izvorni holandski naseljenici deložirani su u Sveti Martin. Holandija je na kraju stekla potpunu kontrolu nad ostrvom 1816. godine.

U 17. i 18. veku, glavni prihodi su bili od šećera, indiga i ruma proizvedeni na plantažama Holanđana, a kasnije i ribolov, posebno lov na jastoge. Mnogo crnačkih robova je dovedeno na ostrvo da bi radili na plantažama. Neki od njih su postali pirati, a neki su ostali da rade na Sabi.[1]

Kasnije su legitimna plovidba i trgovina postali važni, a mnogi ljudi sa ostrva odlazili su na more. Za to vreme, čipka Saba, španski oblik ručnog rada koji je uvela časna sestra iz Venecuele, postala je važan proizvod koji su pravile žene sa ostrva. Tokom kasnog 19. i početkom 20. veka, primarni izvor prihoda za ostrvo dolazili su od čipki koje su proizvodile ove žene. Tokom ovog vremenskog perioda, sa većinom ostrvskih muškaraca koji su duže vreme izlazili na more, ostrvo je postalo poznato kao „Ostrvo žena“.[2]

1943. godine Josef 'Lambi' Hasel, samouki inženjer, započeo je izgradnju puta na Sabi, drastično poboljšavajući transport na ostrvu, koji se pre toga obavljao samo peške ili mazgama. Usledio je aerodrom 1963. godine i veće pristanište za turističke brodove 1972. godine. Kao rezultat, turizam se povećavao, postepeno postajući glavni deo sabanske ekonomije.[1]

Referendum o statusu održan je u Sabi 5. novembra 2004.[3] 86,05% stanovništva glasalo je za bliže veze sa Holandijom. To je pravilno postignuto 2010. godine, kada su Holandski Antili raspušteni i Saba je postala posebna opština Holandije.[3]

Geografija i ekologija uredi

Saba je malo ostrvo veličine 13 km² i kružnog oblika.[4] Leži severozapadno od Svetog Evstatija i jugozapadno od Svetog Bartelemija i Sen Martina. Teren je uglavnom planinski, a najviši vrh je Maunt Sineri, koji se nalazi na centru ostrva.[4] Od severne obale leži mnogo manje Zeleno ostrvo. Saba je najsjeverniji potencijalno aktivan vulkan u lancu ostrva Vulkanski luk Malih Antila. Sa svojih 887 m, Maunt Sineri je ujedno i najviša tačka u Kraljevini Holandiji.

Ostrvo Saba je bogato šumama, u kojim dominira drveće mahagonije. Strm teren i prostrani blefovi koji se spuštaju gotovo pravo do ivice okeana sprečavaju stvaranje močvara mangrova i vegetaciju. Postoji osam uvala uvučenih u litice oko ostrva; Cove Bay, Spring Bay, Core Gut Bay, Fort Bay (mesto sa jedinim pristaništom), Tent Bay, Ladder Bay, Wells Bay i Cave of Rum Bay.

Budući da je ostrvo, Saba je dom brojnim endemskim vrstama, uključujući crnu sabansku iguanu (Iguana melanoderma), sabanski trkač (Alsophis rufiventris), sabanski gušter (Anolis sabanus).[5][6]

Demografija uredi

 
Jedino pristanište u Sabi, Fort Bej.

Populacija Sabe je 2017. godine bila 2.010.[7] Sabina mala veličina dovela je do prilično malog broja ostrvskih porodica. Mnoga se prezimena dele na ostrvu, a najbrojnija su Hasel i Džonson.

Poreklo većine porodica rezultat je mešanja Afrikanaca, Holanđana, Engleza i Škota. Stanovništvo takođe delimično potiče od Iraca koji su prognani iz te zemlje nakon pristupanja engleskog kralja Čarlsa I 1625. godine. Čarls je ove Irce prognao na Karibe u pokušaju da uguši pobunu nakon što je prisilno nabavio njihove zemlje za svoje škotske plemićke pristalice.

Istorijski gledano, Sabom se trgovalo među mnogim evropskim narodima koji su se borili za vlast u regionu. Robovi iz Afrike takođe su uvoženi da rade na Sabi. Poslednjih godina Saba je postala dom velike grupe iseljenika i oko 250 imigranata koji su ili studenti ili nastavnici na Medicinskom fakultetu Univerziteta Saba.

Na ostrvu se govore engleski i holandski jezik, koji su i službeni jezici. Stanovnici Sabe su uglavnom katolici (45%), zatim oni koji pripadaju hrišćanskoj denominaciji (18%), anglikanci (9%), muslimani (6%) i ostali.

U Sabi (kao i u Boneru i Svetom Eustahiju), brak istopolnih parova je legalan. Zakon je stupio na snagu 10. oktobra 2012.[8]

Ekonomija uredi

Od 2011. godine, američki dolar je zvanična valuta Sabe,[9] zamenjujući holandski antilski gulden.

Poljoprivreda na Sabi se prvenstveno sastoji od stočarstva i uzgajanja povrća, posebno krompira. Čipka saba, takođe poznata i kao „špansko delo“, se još uvek se proizvodi na ostrvu.

Turistička industrija sada više doprinosi ekonomiji ostrva nego bilo koji drugi sektor. Svake godine ima oko 25.000 posetilaca. Saba ima brojne gostionice, hotele, vikendice i restorane. Saba je poznata kao „Neiskvarena kraljica“ Kariba.[10] Saba je posebno poznata po svom ekoturizmu, jer ima izuzetne destinacije za ronjenje, penjanje i planinarenje.

Kao i mnoga karipska ostrva, Saba je zavisna od uvoza fosilnih goriva, što je čini ranjivom na globalna kolebanja cena nafte koja direktno utiču na troškove električne energije. Snabdevanje električnom energijom zavisi od dizel elektrane koja će obezbediti 60% potražnje ostrva.[11]

Kultura uredi

Veliki deo stanovništva u Sabi je evropskog ili afričkog porekla. Međutim, nedavni porast imigracije takođe je povećao broj američkih stanovnika koji žive na ostrvu. Pojačana turistička industrija tokom poslednje dve decenije takođe je zabeležila veći američki uticaj, uključujući u domenu hrane, odeće i muzike.[12]

Životni stil na Sabi je generalno spor, sa malo noćnog života, čak i sa pojavom industrije ekoturizma u poslednjih nekoliko decenija. Sabanci su ponosni na svoju istoriju očuvanja životne sredine, nazivajući Sabu „Neiskvarenom kraljicom“. [10]

Sabanke nastavljaju da proizvode dva tradicionalna ostrvska proizvoda, Saba lejs i Saba spajs. Saba Lejs je ručno šivena čipka, koju su žene na ostrvu počele da izrađuju krajem 19. veka i od nje stvorile uspešan posao sa Sjedinjenim Državama. Saba spajs je napitak od ruma, kuvan u kombinaciji začina.

Kao i na drugim karipskim lokacijama, Sabanci organizuju godišnji karneval. Sabin karneval održava se poslednje nedelje u julu.[12]

Još jedan događaj održan u prestonici Botom je „Dan Sabe“. Ovo je nacionalni dan ostrva u kojem su sve kancelarije, škole i prodavnice zatvorene. Ostrvo slavi svoju raznolikost i kulturu kroz razne aktivnosti i parade. U Botomu se održava koncert na sportskom terenu, gde lokalni i drugi karipski umetnici dolaze da nastupaju.

Naselja uredi

Spisak naselja po broju stanovnika (2001):

Vidi još uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v „Saba History Saba History of Saba”. www.inyourpocket.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-10. 
  2. ^ „Preserving Tradition on the Island of Women and Lace”. | College of Humanities (na jeziku: engleski). 2015-09-21. Pristupljeno 2021-07-10. 
  3. ^ a b „Saba”. web.archive.org. 2006-12-30. Arhivirano iz originala 30. 12. 2006. g. Pristupljeno 2021-07-10. 
  4. ^ a b „Saba | island and Dutch special municipality, West Indies”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-10. 
  5. ^ „BirdLife Data Zone”. datazone.birdlife.org. Pristupljeno 2021-07-10. 
  6. ^ „Saba Conservation Foundation - Preserving Saba's natural and cultural heritage”. www.sabapark.org. Pristupljeno 2021-07-10. 
  7. ^ „Saba: population 2011-2020”. Statista (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-10. 
  8. ^ „Regeling - Overheid.nl | Wetten.nl”. web.archive.org. 2016-03-06. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 2021-07-10. 
  9. ^ „Nieuw geldstelsel voor Bonaire, Sint Eustatius en Saba - Plein+”. web.archive.org. 2011-07-24. Arhivirano iz originala 24. 07. 2011. g. Pristupljeno 2021-07-10. 
  10. ^ a b „Saba Tourism | Big Adventure Small Island” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-10. 
  11. ^ Global, LEDSGP. „Towards 100% sustainable energy on the Caribbean island of Saba”. LEDS Global Partnership (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-07-10. 
  12. ^ a b „Saba — History and Culture”. www.iexplore.com. Pristupljeno 2021-07-10. 

Spoljašnje veze uredi