Među svim sportovima u Turskoj, najpopularniji je fudbal.[1] Najbolji turski timovi uključuju Fenerbahče, Galatasaraj i Bešiktaš. Galatasaraj je 2000. godine osvojio UEFA Ligu Evrope i UEFA superkup. Dve godine kasnije, turska reprezentacija završila je na trećem mestu u finalu Svetskog prvenstva 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, dok je 2008. stigla do polufinala Evropskog prvenstva 2008. Olimpijski stadion Ataturk u Istanbulu bio je domaćin finala UEFA Lige šampiona 2005, dok je stadion Šukru Saradžoglu u Istanbulu bio domaćin finala UEFA kupa 2009.

Ostali popularni sportovi uključuju košarku i odbojku. Turska je bila domaćin finala Evropskog prvenstvoa 2001. i Svetskog prvenstva 2010, a muška reprezentacija je na oba događaja završila na drugom mestu. Reprezentacija je takođe stigla do četvrtfinala Svetskog prvenstva 2006. i 2014. Na klupskom nivou, Anadolu Efes (tada poznat kao Efes Pilsen) osvojio je kup Radivoja Koraća 1996. godine, završio je na drugom mestu u kupa Rajmunda Saporte 1993. i plasirao u fajnal for Evrolige 2000. i 2001.[2] Takođe, Bešiktaš je pobedio na FIBA Evročelendžu sezone 2011—12. sa samo jednim porazom, uključujući sve faze turnira.[3] Fenerbahče je osvojio prestižnu Evroligu kao prvi i jedini turski klub ikada u sezoni 2016—17.[4] Turski košarkaši kao što su Mehmet Okur, Hidajet Turkoglu i Ersan Iljasova takođe su bili uspešni u NBA ligi.

Ženske odbojkaške ekipe Fenerbahče, Edžzadžibaši i Vakifbank, osvojile su brojne titule UEFA Lige šampiona. Vakifbank je trenutno jedna od najboljih odbojkaških ekipa na svetu, trostruki pobednik Svetskog prvenstva i četvorostruki pobednik Evropskog prvenstva. Žuto-crni tim je ujedno i najuspešniji sportski tim Turske u međunarodnoj areni sa titulom najmeđunarodnijeg trofejnog (9) nosioca Turske. Fenerbahče je takođe osvojio Ligu šampiona u svetu kao prvi turski klub ikada 2010.[5] Turska ženska košarkaška reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu 2011, dok je ženska nacionalna odbojkaška reprezentacija dospela na šesto mesto na Svetskom prvenstvu 2010. i osvojila bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 2011. godine.

Turski sportisti su nedavno postigli uspeh na evropskom nivou: Elvan Abejlegese je osvojila zlatnu medalju na 10.000 metara i srebrnu na 5000 metara, Alemitu Bekele Degfa je osvojila zlatnu medalju na 5000 metara i Nevin Janit je osvojio zlatnu medalju na 100 metara sa preponama u Evropskom prvenstvu 2010. Na Evropskom prvenstvu u atletici u dvorani 2011. Kemal Kojundžu osvojio je srebro na 1500 metara, a Halil Akaš bronzu na 3000 metara.

Tradicionalni turski sport je rvanje u ulju, popularan još od Osmanskog carstva.[6] Jedrene je domaćin godišnjeg turnira u rvanju u ulju Kırkpınar od 1361. godine.[7] Popularni su i međunarodni stilovi rvanja kojima upravlja Svetska rvačka unija poput rvanja slobodnim stilom i rvanje grčko-rimskim stilom, s tim što su mnogi rvači osvojili mnoge Evropske, Svetske i Olimpijske titule pojedinačno i kao reprezentacije.[8] Još jedan popularan sport u kojem su Turci bili međunarodno uspešni je dizanje tegova

Fudbal uredi

 

Turska se poslednjih decenija istakla u brojnim sportskim oblastima. Fudbal je doživeo brzu transformaciju donoseći mu treće mesto na željenom Svetskom prvenstvu 2002. Među domaćim timovima dominiraju Bešiktaš, Fenerbahče i Galatasaraj. Od njih, evropski trijumf Fenerbahča usledio je u sada već neaktivnom Balkanskom kupu 1968. Galatasaraj je postigao uspeh nakon devedesetih, osvojivši UEFA Ligu Evrope 2000. i UEFA superkup. Poslednjih godina Turska je imala mnoge igrače u uspešnim inostranim timovima, uključujući Inter Milano, Barselonu, Parmu, Milano i Bajern Minhen, između ostalog. Pored slanja igrača u inostranstvo, turska liga je takođe privukla igrače u Tursku. Igrači svetske klase kao što su Pjer van Hojdonk, Mario Žardel, Nikola Anelka, Džon Karu, Milan Baroš, Radomir Antić, Oskar Kordoba, Linkoln, Mateja Kežman, Žoze Kleberson, Roberto Karlos, Zoran Simović, Frank de Bur, Đovani dos Santos, Frank Riberi, Hari Kjuel, Danijel Gviza, Guti, Rikardo Kvarežma, George Hađi, Žo, Abdul Kader Keita, Šabani Nonda, Lukas Nil, Lorik Cana, Giga Popesku, Žerom Roten i mnogi drugi su igrali u Turskoj.

Košarka uredi

 
Turska je osvojila srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu 2010.

Košarka takođe stiče popularnost u Turskoj. Reprezentacija je zauzela drugo mesto na Evropskom prvenstvu 2001. u Istanbulu, kao i deveto mesto na Svetskom prvenstvu 2002. Nekoliko turskih državljana, među kojima su Ersan Iljasova, Hidajet Turkoglu, Mehmet Okur, Semih Erden, Omer Ašik i Enes Kanter, postigli su uspeh u Nacionalnoj košarkaškoj asocijaciji Severne Amerike, koja se generalno smatra vodećom svetskom ligom. Najveći uspeh u međunarodnoj košarci postigao je kada je bila domaćin Svetskog prvenstva 2010. završivši na drugom mestu nakon SAD-a. Takođe se plasirala u četvrtfinale na Svetskom prvenstvu 2006. ostvarivši šesto mesto. Turska je ponovo stigla do četvrtfinala osam godina kasnije na Svetskom kupu 2014. Ženska reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu 2011. Galatasaraj je osvojio FIBA Evročelendž 2008—09, završio je na trećem mestu istog takmičenja 2007—08, a takođe je bio vicešampion UEFA superkupa 2009. Fenerbahče je osvojio Evroligu kao prvi i jedini turski klub ikada u sezoni 2016—17.[4]

Odbojka uredi

Odbojka, posebno ženska odbojka je popularan sport u Turskoj. Nedavno je ženska reprezentacija postigla šesto mesto na Svetskom prvenstvu 2010. u Japanu i osvojile bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 2011. u Srbiji. Reprezentacija je osvojila tri prvenstva bez poraza na Svetskom prvenstvu 2013, 2017. i 2018, četiri prvenstva u CEV UEFA Ligi šampiona 2011, 2013, 2017. i 2018. i zlatnu medalju u Challenge Cup i FIVB sezoni 2007—08. Još jedan istaknuti turski ženski odbojkaški klub je Fenerbahče, koji je osvojio Svetsko prvenstvo 2010,[5] srebrnu medalju u CEV UEFA Ligi šampiona sezone 2009—10. i završio je na trećem mestu tokom sezone 2010—11.

 
Reprezentacija Turske.

Rukomet uredi

Jeliz Ozel iz Ankare turski je rukometaš koji se smatra jednim od najboljih svetskih plejmejkera iz ženskog rukometa svog vremena.

Atletika uredi

 
Ramil Gulijev osvojio je zlato u muškoj trci na 200 metara na Svetskom prvenstvu 2017.

Sureja Ajhan je postigla svetski rekord na 1500 metara 2003. Elvan Abejlegese postavila je novi rekord na 5000 metara 2004. Na Evropskom prvenstvu 2010. Alemitu Bekele Degfa i Elvan Abejlegese osvojili su srebrne medalje na 5000 metara, a Elvan Abejlegese zlatnu medalju na 10.000 metara. Nevin Janit je osvojiLA prvo Evropsko prvenstvo u sprint trci za Tursku osvojivši zlato na 100 metara sa preponama. Na Evropskom prvenstvu u dvorani 2011. Kemal Kojundžu osvojio je srebro na 1500 metara, a Halil Akaš bronzu na 3000 metara. Godine 2017. Ramil Gulijev iz Fenerbahča osvojio je prvu zlatnu medalju Turske u trci na 200 metara na Svetskom prvenstvu 2017, kao drugi sportista belac u istoriji.[9]

Rukomet na pesku uredi

Svetsko prvenstvo 2010. održano je između 23. i 27. juna u Antaliji. Reprezentacija je dva puta osvojila srebrnu medalju na Svetskim prvenstvima 2004. i 2006, a bronzanu medalju 2010. Ženska reprezentacija takođe je osvojila srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu 2004.

Mačevanje uredi

Turska je bila domaćin Svetskog prvenstva 2009. održanog od 30. septembra do 8. oktobra u Antaliji.

Ribolov uredi

Ribolov se ne može obavljati ni sa jednog čamca bez dozvole, čak ni za amatere. Dozvola se dobija prijavom, dostavljanjem lične karte i plaćanjem naknade od 150 turskih lira za dve godine. Odeljenje za ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnih poslova dostavljaju detalje o ribolovnim zonama, minimalnim veličinama i broju riba koje se mogu uloviti po osobi. Egejsko i Sredozemno more su bogata ribolovna područja.

Letenje uredi

U Turskoj su česti vazduhoplovno jedriličarstvo, zmajarstvo, padobranstvo i paraglajding. Najčešći su u Eskišehiru, Pamukali i Istanbulu.

Moto-sport uredi

Moto-sport je postao popularan u poslednje vreme, posebno nakon uključivanja relija Turske u FIA kalendar svetskog reli šampionata 2003.[10] i uključivanja Velike nagrade Turske u trkački kalendar Formule 1.[11] Drugi važni godišnji moto-sportski događaji koji se održavaju na trkačkoj stazi u istanbulskom parku uključuju MotoGP, FIA Svetsko prvenstvo, GP2 seriju i Le Mans seriju. Surfovanje, snoubording, skejtbording, paraglajding i drugi ekstremni sportovi svake godine postaju sve popularniji.

Staza koja se nalazi u Istanbulu ima kapacitet za sedenje 155.000 ljudi (najveća u Evropi), duga je nešto više od 5340 metara i vozi se u smeru suprotnom od kazaljke na satu. Dizajnirao ju je Herman Tilke.

Kenan Sofuoglu postao je svetski šampion u Supersportu tri puta 2007, 2010. i 2012.

Splavarenje uredi

Turske reke omogućavaju uslove za vožnju kanuom i rafting, kako za početnike tako i za iskusne sportiste. Neki od reka koje omogućavaju splavarenje su Koruh, Barhal, Berta, Firtina, Kolakli, Koprukaj, Manavgat, Zmaj, Goksu (Silifke), Zamanti, Goksu (Feke), Kizil i Dalaman Kaji.

Ragbi liga uredi

Ragbi liga je relativno novi sport u Turskoj, do sada pet klubova čini ragbi ligu, a članstvo u Evropskoj federaciji očekuje se za nekoliko meseci.[12]

Ragbi junion uredi

Ragbi junion je u Turskoj mali, ali razvijajući sport. Upravno telo je turska ragbi federacija, koja he postala jedinstveno telo 2011. i primljena je u Ragbi Evropu u julu 2012.

Krstarenja uredi

Turska ima četiri granična mora: Crno more, Mramorno more, Egejsko more i Sredozemno more, pa je krstarenje tako popularan sport. Guleti su tradicionalne motorne jahte koje postaju sve popularnije.

Dizanje tegova uredi

Dizanje tegova je još jedan popularan sport, kojim redovno osvajaju zlatne medalje na Olimpijskim igrama. Najpoznatiji sportisti su Naim Sulejmanoglu i Halil Mutlu, koji prestavljaju samo dva od četiri dizača tegova na svetu koji su na tri Olimpijske igre osvojili tri zlatne medalje, a među ženama Nurdžan Tajlan oborila je jedan svetski rekord.

Jedrenje na dasci uredi

Ležišta oko Češme, Alačati, Bodruma, poluostrva Datča, kao i Istanbula pružaju idealne uslove za jedrenje na dasci. Čagla Kubat predstavlja Tursku u ovom sportu.

Rvanje uredi

Rvanje se u Turskoj smatra „sportom predaka”, a predstavlja ga ponajviše godišnji Kırkpınar turnir u rvanju na ulju.

Zajedno sa raznim visoko cenjenim stilovima narodnog rvanja uveliko se vežba i olimpijsko rvanje. Grčko-rimski stil rvanja je manje popularan zbog sličnosti rvanja slobodnim stilom sa narodnim rvanjem.

Turska trenutno ima samo jednu profesionalnu rvačku promociju Turkish Power Wrestling osnovanu 2010. godine.

Svetsko prvenstvo u rvanju održano je u Turskoj 1957, 1974, 1994, 1999. i 2011. Turski tim je osvojio muško prvenstvo u slobodnom stilu 1951, 1954, 1957, 1966. i 1994. i grčko-rimski stil prvenstva za muškarce 2006. i 2009. godine.

Reference uredi

  1. ^ Burak Sansal (2006). „Sports in Turkey”. allaboutturkey.com. Pristupljeno 2006-12-13. 
  2. ^ Historic achievements of the Efes Pilsen Basketball Team Arhivirano 2008-05-03 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ EuroChallenge 2012 Final Four
  4. ^ a b „Fenerbahce Istanbul joins list of EuroLeague champions!”. Euroleague.net. Pristupljeno 11. 12. 2017. 
  5. ^ a b „Fenerbahce crowned Women's Club World champions”. www.fivb.org. Arhivirano iz originala 16. 12. 2017. g. Pristupljeno 21. 10. 2017. 
  6. ^ Burak Sansal (2006). „Oiled Wrestling”. allaboutturkey.com. Pristupljeno 2006-12-13. 
  7. ^ „Kırkpınar Oiled Wrestling Tournament: History”. Arhivirano iz originala 01. 08. 2008. g. Pristupljeno 26. 04. 2021. 
  8. ^ FILA Wrestling Database
  9. ^ „Turkey win their first ever gold at World Championship”. Sky Sports. 11. 8. 2017. 
  10. ^ WRC Rally of Turkey: Brief event history Arhivirano 2008-05-31 na sajtu Wayback Machine
  11. ^ BBC Sport: Formula 1 circuit guide: Istanbul, Turkey
  12. ^ „Arhivirana kopija”. 2016. Arhivirano iz originala 11. 12. 2017. g. Pristupljeno 2016-06-09. 

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Sport u Turskoj na Vikimedijinoj ostavi