Ples Fokstrot potiče iz starog plesa “Onestep”-a i “Rag”-a. Onestep je stigao u Evropu iz Amerike 1910. godine, i brzo je postao popularan zahvaljujući svojim jednostavnim pokretima. Čak se sa svojom popularnošću mogao takmičiti sa Tangom, a istisnuo je i Valcer. Za Rag je karakterističan korak koji se igra sa savijenim kolenima.

Fokstrot ples

Opis Fokstrot plesa uredi

Foxtrot je nastao u leto 1914. godine, kada je Hari Foks, kao deo svoje tačke, izvodio engl. „trotting steps to ragtime music“, i tako su ljudi njegov ples nazvali Foksov trot (engl. „Fox's Trot“).

Talentovani plesači koji su ga nasledili i doprineli su njegovom vrtoglavom razvoju i popularnosti. Fokstrot je sigurno jedno od najvećih otkrića na polju društvenog i sportskog plesa. Kombinacija brzih i sporih koraka dozvoljava više fleksibilnosti i doprinosi većem užitku, koji stare kombinacije od jednog ili dva koraka nisu dopuštale.

Fokstrot predstavlja najznačajniji razvoj u standardnim plesovima. Kombinacija brzih i sporih koraka dozvoljava više fleksibilnosti, i pruža značajno veće plesno zadovoljstvo, nego korak ili dvokorak, koji se ranije plesao. Postoji mnogo više varijanti foxtrota nego bilo kog drugog plesa, i na neki način predstavlja ples koji se najteže uči.

Engleski učitelji su radili na njegovom daljem razvoju, i 1922. godine je dobio današnju formu. Godine 1924, se razdvojio na jednu sporiju varijantu - sloufoks (engl. Slowfox), i jednu brzu pod imenom kvikstep (engl. Quickstep).

Sloufoks uredi

Sloufoks je ples u kojem se plesači neprekidno kreću po plesnom podijumu, klizajućim i dugim korakom, pritom ne odvajajući stopala od poda. Sloufoks je otmen, sa puno kontinuiranih koraka unapred i unazad po tačno utvrđenoj liniji. Veoma je tehnički zahtevan ples.

Sloufoks je zasnovan na linearnoj varijaciji, produženih, klizećih koraka, dok je kvikstep najvedriji, najveseliji društveni ples.

Muzika za sloufoks: lagana, suzdržana, melodična, pravilna. Eleganciju ovog plesa naglašava saksofon, klarinet ili violina. Takt: 4/4-ski. Tempo: 28-30 bpm.

Zbog svoje složenosti koraci sloufoksa se uči na višim nivoima i kod takmičara, jer ukoliko se dobro ne uvežba ne odražava karakter plesa koji je potreban. Drugi problem je što za slowfox treba puno prostora a to plesni podijumi na plesnim večerima i zabavama ne zadovoljavaju.

Kvikstep uredi

Kvikstep se konačno od 1927. godine ustaljuje na takmičenjima kao peti standardni ples. Posle Drugog svetskog rata se stilom mnogo menjao, tako što su ga dopunili sa poskocima i ritmičnim koracima.

Za razliku od sloufoksa, muzika za kvikstep zvuči kao brzi Foxtrot, kvikstep se smatra kao spoj između valcera i čarlstona. Ples sadrži lagane visoke pokrete stopala kao u Čarlstonu, kao i „lebdenje kroz prostor“ karakteristično za Valcer.

U plesnim školama se prvenstveno uči korak kvikstepa i to jednostavnija varijanta bez poskoka i komplikovanih brzih figura i koreografija. U takvom obliku ovo je jedan od najpraktičnijih plesova jer se može igrati na puno različitih ritmova, na primer od diska do ča ča ča. Veoma je upotrebljiv na mestima gde se ne svira i ne igra strogo plesna muzika. Takođe se može kombinovati sa korakom diska ili sentiša - bluza.

Muzika za kvikstep: izuzetno brza, vesela, virovita, virtuozna. Karakteristični instrumenti su truba i saksofon. Takt: 4/4. Tempo: 50 bpm.

Osnovni koraci uredi

Osnovni korak napred-nazad, desni okret u mestu, levi okret u mestu, desni osovinski okret, levi okret kao u tangu sa promenom ritma, levi i desni okret kao u bečkom valceru sa promenom ritma, makazice (lok step) unapred i unazad.

Ovo su osnovni koraci i figure koje se uče u plesnim školama i igraju na plesnim večerima najčešće. Tehnički nisu zahtevne kao ni osnovni korak, ali je preduslov da se on dobro uvežba, posebno kod muškaraca. Ako se dobro uvežba osnovni korak omogućava muškarcu odlično vođenje i orijentaciju u prostoru što ga čini više pokretljivim u svim pravcima.

Po pravilu, kao i ostali standardni plesovi kretanje u foxtrotu je u krug po obodu plesnog podijuma, suprotno od kretanja kazaljke na satu.

Istorija uredi

 
Plesni sport verzija fokstrota

Ples je premijerno izveden 1914. godine, brzo privukavši pažnju dueta muža i žene Vernon i Irena Kasl, koji su ovom plesu dali njegovu gracioznost i stil. Poreklo imena plesa je nejasno, iako je po jednoj teoriji ples dobio ime po svom popularizatoru, vodviljskom glumcu Hariju Foksu.[1] Dva izvora, Vernon Kasl i učitelj plesa Beti Li, smatraju da su afričko američki plesači izvor fokstrota. Kasl je video ples, koji su „plesali crnci, prema njegovom ličnom poznavanju, tokom petnaest godina, u izvesnom ekskluzivnom klubu za obojene”.[2]

V. K. Hendi („otac bluza”) napominje u svojoj autobiografiji da je njegov "The Memphis Blues" bio inspirisan fokstrotom. Tokom pauze od brzog kasl voka i jedno-koraka, muzički direktor Vernona i Irene Kasl, Džejms Ris Jurop, bi polako svirao memfis bluz. Kaslovi su bili zaintrigirani tim ritmom, i Džim je zapitao zašto oni ne kreiraju spori ples za tu muziku. Kaslovi su uveli ono što su oni u to vreme zvali „bani hag” u jednom magazinskom članku. Ubrzo nakon toga, oni su otišli u inostranstvo i, usred okeana, poslali bežičnu vezu časopisu da promeni naziv plesa iz „bani hag” u „fokstrot”.[3] Ples je naknadno standardizovao Artur Mari, u čijoj verziji on počinje da imitira pozicije tanga.

Na samom početku, fokstrot je originalno plesao u regtajm stilu. Odd kraja 1910-ih do 1940-ih, fokstrot je bio najpopularniji brzi ples, a velika većina snimaka izdatih tokom ovih godina su bili fokstroti. Valcer i tango, iako popularni, nikada nisu premašili fokstrot. Čak i popularnost lindi hopa 1940-ih nije uticala na popularnost fokstrota, budući da je mogao da se pleše uz istu muziku kao i lindi hop.

U proleće 1923. kaže se da je u Beogradu "Gotovo sav naš mlađi svet koliko ženski toliko i muški zaražen je bolešću koja se zove fostrtomanija [sic]". Konferencija direktora beogradskih gimnazija je odlučivala mogu li đaci organizovati "matinee" sa fokstrotom i drugim igrama (vanstep, šimi itd.).[4]

Kad se rokenrol prvi put pojavio tokom ranih 1950-ih, diskografske kuće nisu bile sigurne koji bi stil plesa bio najviše primjenjiv na tu muziku. Tako je, preduzeće Deka Rekords inicijalno obeležavalo svoja rokenrol izdanja kao „fokstrot”, pri čemu je najzapaženiji bio slučaj pesme „Rock Around the Clock” grupe Bil Hejli i njegove komete. Pošto je taj snimak, po nekim procenama, prodat u više od 25 miliona primeraka, „Rock Around the Clock” bi se mogao smatrati najprodavanijim „fokstrotom” svih vremena.[5]

Stilovi uredi

Tri različita stila sporog fokstrota su u uobičajenoj upotrebi među plesačima danas: američki društveni stil, američki stil kontinuiteta i internacionalni stil. Sva tri su partnerski plesovi u kojima plesači napreduju po plesnom podiju u smeru suprotnom od kazaljke na satu, a pleše se uz skoro istu muziku. Međutim, oni se značajno razlikuju po tehnici, pozicijama i figurama.

Američki društveni fokstrot uredi

Američki društveni stil[6][7][8][9][10] je bio, i donekle je još uvek jeste, široko korišćen u Sjedinjenim Državama kao društveni i partijski ples. Posebno je pogodan za ples u prepunoj prostoriji, od strane partnera koji se možda dobro poznaju, a možda i ne, i koji su možda imali ili nisu imali mnogo formalne obuke u plesu. Njegova definitivna karakteristika je da igrači zatvaraju stopala na kraju gotovo svake figure, za razliku od prelaska stopala kao u druga dva stila. Kao rezultat toga, plesači prilično sporo napreduju po prostoriji, a neke figure se mogu čak i plesati na mestu. Štaviše, skoro svaka figura počinje u približno istom položaju, pri čemu su dva partnera okrenuta jedno prema drugom u zatvorenom položaju, a muškarac počinje na levoj nozi. Pošto svaka figura tako lako i dosledno vodi u sledećoj, lideru je prilično lako da naniže više figura u hodu u redosledu koji se stalno menja. Telesni kontakt je nepotreban i generalno se ne očekuje; sve figure se mogu voditi kroz okvir koji formiraju ruke. Otuda se izbegava potencijalna socijalna nezgodnost telesnog kontakta između partnera koji se ne poznaju dobro. Pošto je američki društveni stil jedini stil dozvoljen na bronzanom (početnom) nivou plesnog takmičenja američkog stila, ovaj stil je ponekad poznat i kao „američki bronzani fokstrot”.

Američki stil kontinuiteta uredi

Američki stil kontinuiteta[11][12][13][14] se široko koristi u Sjedinjenim Državama kao takmičarski ples i kao osnova za formacijski ples i izvođačke umetnosti. To je stil koji se generalno vidi u američkim muzičkim pozorišnim produkcijama i na filmu. On se razlikuje od društvenog stila po tome što plesači prelaze stopala na kraju svake figure, umesto da ih zatvaraju. Shodno tome, plesači napreduju mnogo brže po prostoriji, na glatki, kontinuirani način koji stilu daje ime. Razlikuje se od međunarodnog stila po tome što kontakt tela nije obavezan. Ovo dozvoljava plesnim partnerima da zauzmu mnogo širi izbor pozicija i, stoga, da izvedu mnoge vrste figura koje nisu moguće u međunarodnom stilu. Kako se američki stil kontinuiteta očekuje na srebrnom nivou u plesnim takmičenjima američkog stila i iznad, ovaj stil je ponekad poznat i kao „američki srebrni fokstrot”.

Međunarodni stil uredi

Internacionalni (britanski) stil[15][16][17][18][19][20][21][22][23] se široko koristi u Evropi i Velikoj Britaniji kao društveni i takmičarski ples. Njegova definitivna karakteristika je da partneri moraju stalno održavati telesni kontakt. Shodno tome, raznolikost mogućih figura i pozicija je mnogo ograničenija nego u američkom stilu. Plesači se koncentrišu na stvaranje slike glatkog, klizajućeg pokreta po plesnom podiju. Upotreba kontakta sa telom omogućava izvođenje veoma uskih okreta, što je dodatno poboljšano širokom upotrebom okreta pete. Ova upotreba okreta pete, i napor potreban da se proizvede željeni pokret klizanja, daju internacionalnom stilu fokstrotu reputaciju kao možda najtežeg od svih balskih plesova za dobro izvođenje.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „The Fox Trot”. Streetswing's Dance History Archives. Pristupljeno 4. 2. 2009. 
  2. ^ Hawkins, Christina M. (2002). A Compilation and Analysis of the Origins of the Foxtrot in White Mainstream America (Teza). Brigham Young University Department of Dance. str. 18. Pristupljeno 14. 2. 2012. 
  3. ^ Handy, William Christopher (1941). Father of the Blues. MacMillan. str. 226. 
  4. ^ "Politika", 15. apr. 1923, str. 7
  5. ^ Frazer-Harrison, Alex (novembar 2010). „'Rock Around the Clock' Tribute”. Rockabilly Hall of Fame. Arhivirano iz originala 30. 04. 2011. g. Pristupljeno 11. 7. 2012. „For many years, the Guinness Book of World Records listed Haley's version as the top-selling pop record of all time with 25 million copies sold -- a record that stood until 1997 and which technically remains intact as Elton John's "Candle in the Wind" tribute to Princess Diana was issued a CD-single, not a vinyl 45. 
  6. ^ „American Style Foxtrot – Bronze Level”. NDCA Approved Figures, Elements, and Restrictions (Rev. July 2015 izd.). National Dance Council of America. 2015. Arhivirano iz originala 01. 07. 2018. g. Pristupljeno 2016-01-01. 
  7. ^ Archived at Ghostarchive and the Wayback Machine: „NDCA Bronze American Foxtrot”. YouTube. National Dance Council of America. 2013. Pristupljeno 2015-01-01. 
  8. ^ American Style Smooth Bronze Manual. Las Vegas, NV: DanceVision. 2015. 
  9. ^ Maranto, Jim; Maranto, Jenell (2008). American Style Smooth Syllabus: Beginning – Intermediate (Bronze) Foxtrot. Las Vegas, NV: DanceVision. 
  10. ^ Sochacki, Slawek; Stachura, Marzena (2013). American Style Smooth Foxtrot Choreography. Las Vegas, NV: DanceVision. 
  11. ^ „American Style Foxtrot – Silver Level”. NDCA Approved Figures, Elements, and Restrictions (Rev. July 2015 izd.). National Dance Council of America. 2015. Arhivirano iz originala 01. 07. 2018. g. Pristupljeno 2016-01-01. 
  12. ^ American Style Smooth Silver Manual. Las Vegas, NV: DanceVision. 2015. 
  13. ^ Maranto, Jim; Maranto, Jenell (2008). American Style Smooth Syllabus: Advanced I (Silver) Foxtrot. Las Vegas, NV: DanceVision. 
  14. ^ Maranto, Jim; Maranto, Jenell (2008). American Style Smooth Syllabus: Advanced II (Gold) Foxtrot. Las Vegas, NV: DanceVision. 
  15. ^ Moore, Alex; Imperial Society of Teachers of Dance (2002). The Ballroom Technique (10th izd.). London: A & C Black Publishers Limited. 
  16. ^ Archived at Ghostarchive and the Wayback Machine: „NDCA Bronze International Foxtrot”. YouTube. National Dance Council of America. 2013. Pristupljeno 2015-01-01. 
  17. ^ Archived at Ghostarchive and the Wayback Machine: „NDCA Silver International Foxtrot”. YouTube. National Dance Council of America. 2013. Pristupljeno 2015-01-01. 
  18. ^ Bronze International Style Standard Manual. Las Vegas, NV: DanceVision. 2015. 
  19. ^ Silver International Style Standard Manual. Las Vegas, NV: DanceVision. 2015. 
  20. ^ Gold International Style Standard Manual. Las Vegas, NV: DanceVision. 2015. 
  21. ^ Veyrasset, Victor; Smith, Heather (2008). International Style Standard Syllabus: Beginning-Intermediate (Bronze) Foxtrot. Las Vegas, NV: DanceVision. 
  22. ^ Veyrasset, Victor; Smith, Heather (2008). International Style Standard Syllabus: Advanced I (Silver) Foxtrot. Las Vegas, NV: DanceVision. 
  23. ^ Veyrasset, Victor; Smith, Heather (2008). International Style Standard Syllabus: Advanced II (Gold) Foxtrot. Las Vegas, NV: DanceVision. 

Literatura uredi

  • Handy, William Christopher (1941). Father of the Blues. MacMillan. str. 226. 
  • Abra, Allison. "Going to the palais: a social and cultural history of dancing and dance halls in Britain, 1918–1960." Contemporary British History (Sep 2016) 30#3 pp. 432–433.
  • Blogg, Martin. Dance and the Christian Faith: A Form of Knowing, The Lutterworth Press (2011), ISBN 978-0-7188-9249-4
  • Carter, A. (1998) The Routledge Dance Studies Reader. Routledge. ISBN 0-415-16447-8.
  • Cohen, S, J. (1992) Dance As a Theatre Art: Source Readings in Dance History from 1581 to the Present. Princeton Book Co. ISBN 0-87127-173-7.
  • Daly, A. (2002) Critical Gestures: Writings on Dance and Culture. Wesleyan University Press. ISBN 0-8195-6566-0.
  • Miller, James, L. (1986) Measures of Wisdom: The Cosmic Dance in Classical and Christian Antiquity, University of Toronto Press. ISBN 0-8020-2553-6.

Spoljašnje veze uredi