Frano Supilo

Frano Supilo (Cavtat, Austrougarska, 30. novembar 1870 — London, Ujedinjeno Kraljevstvo, 23. maj 1917) bio je hrvatski političar.

Frano Supilo
Lični podaci
Datum rođenja	(1870-11-30)30. novembar 1870.
Mesto rođenja	Cavtat, Austrougarska,
Datum smrti	23. maj 1917.(1917-05-23) (46 god.)
Mesto smrti	London, Velika Britanija

Biografija

Rođen je 30. novembra 1870. u Cavtatu u porodici Ive i Mare (rođ. Guljemović). Otac Ivo bio je zidar porijeklom iz Uskoplja (malog sela u sjeverozapadnom dijelu Konavala), a majka Mara iz Oboda kod Cavtata i vukla je porijeklo iz italijanske porodice Guljemi.

Po završetku petog razreda osnovne škole upisao se u trorazrednu građansku školu. S prijateljima je osnovao tajno društvo koje je imalo za cilj da se propagandom bori protiv njemačke prevlasti. Slogan društva bio je Dole sa svim što na Niemce sieća! Prilikom boravka prestolonasljednika Rudolfa i njegove supruge Stefanije u Dubrovniku (mart 1885), u trenutku svečanog dočeka, Supilo je odlučio da prinčevski par ne pozdravi skidanjem kape kako je bilo uobičajeno.

Po završetku građanske škole htio je da postane pomorski oficir, ali školovanje za pomorca zahtijevalo je velike novčane izdatke, koje Supilo nije mogao da izdvoji. Kada nije uspio da dobije stipedniju u februaru 1886. napustio je pomorsku školu. Početkom aprila 1887. upisao se u dvogodišnju poljoprivrednu školu. Po završetku ovog školovanja odmah se i zaposlio u ovoj školi.

Nakon pobjede srpsko-autonomaške koalicije na opštinskim izborima u Dubrovniku maja 1890. godine, stara ideja o pokretanju političkog lista ponovo je oživjela. Glavni zagovornik pokretanja lista bio je Supilo, kojem je ideja vodilja bila da se ovim listom suprotstavi navodnoj „srbijanskoj propagandi“. Supilov trud urodio je plodom i 7. februara 1891. godine je u Dubrovniku počeo da izlazi nedjeljnik Crvena Hrvatska. Ime je uzeto prema Ljetopisu Popa Dukljanina, u kojem se južna Dalmacija naziva Crvenom Hrvatskom. Kao ime izdavača u zaglavlju lista nalazilo se Supilovo ime. U to vrijeme bio je pristalica Starčevićeve Stranke prava. U prvom broju lista objavljena je programska shema lista koju piše Supilo. U tom tekstu, Supilo je zaključio kako hrvatski narod ima pravo, kao i drugi slovenski narodi, na opstanak i ujedinjenje, što bi drugi južnoslovenski narodi trebalo da razumiju i da se sa time solidarišu. Tu se konkrento osvrnuo na Srbe, koji su osporavali „Ime, razvoj i državno ujedinjenje hrvatsko“ umjesto da Hrvatima pruže pomoć. Nekoliko dana kasnije pojavio se drugi Supilov članak pod naslovom „Ispravak“, u kojem je iznio tezu o preuređenju Austrougarske iz dvojne monarhije u federalnu državu. Prema Supilu tu državu je trebalo da sačinjavaju države svih naroda koji su se nalazili u sklopu Austrougarske.

Nakon raskola u Stranci prava, Supilo je kritikovao Josipa Franka, tvrdivši kako je on začetnik opasne politike koja je pod bučnim šovinističkom frazama nastojala da hrvatsku politiku povježe sa Bečom, te da je Frank kao sluga te politike omogućavao stvaranje Hrvatske, koja bi postala sredstvo austrijskog prodora na Balkan. U januaru 1890. pokrenuo je na Sušaku Novi list, ali je u martu 1901. zbog cenzure prešao s listom u Rijeku, gdje je zakon o štampi bio nešto blaži nego u banovinskoj Hrvatskoj. Ime lista je promijenio 1907. godine u Riječki novi list. Uprkos trajnim političkim i materijalnim teškoćama sve do emigriranja u julu 1914. godine, istrajao je u štampi svog lista, koji je ubrzo postao najuticajniji opozicioni list u Hrvatskoj. Na osnovu iskustva Hrvatskog narodnog pokreta (1903—1904), u kom je aktivno sudjelovao, koncipirao je osnovne principe svoje Politike novog kursa i preko Riječke rezolucije i Hrvatsko-srpske koalicije započeo borbu za ostvarivanje svojih ideja. Supilo je bio uvjeren kako će u okviru dualističkog sukoba Mađara i Beča uspjeti da zaigra ulogu trećeg faktora, radi demokratizacije političkih prilika u Banovini.

Supilo sa Antom Trumbićem i Vinkom Milićem stvara politiku novog kursa, koja je imala za cilj da istakne neophodnost jedinstva jugoslovenskih naroda, a posebno zajedničku političku borbu Srba i Hrvata. Tim povodom doneta je Riječka rezolucija, na konferenciji u Rijeci održanoj 2. i 3. oktobra 1905. godine.

Frano Supilo

Od maja 1906. do marta 1908. godine, bio je stvarni vođa Hrvatsko-srpske koalicije. Nakon Firedjungovog procesa (1909) došao je u sukob sa Pribićeviću sklonom većinom u vođstvu i istupio iz koalicije. Nastavljajući borbu protiv prorežimske politike približio se socijalistima, a svoju dalju nacionalno-revolucionarnu aktivnost temeljio je na omladini i postao je njen glavni ideolog. Početkom jula 1914. godine otišao je u emigraciju (prvo u Italiju, a potom u Englesku), gdje je započeo svoju aktivnost za oslobođenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske i za njihovo demokratsko, ravnopravno ujedinjenje u novoj slobodnoj državnoj zajednici. U emigraciji je bio jedan od osnivača Jugoslovenskog odbora. S velikom pronicljivošću je 1915. godine prvi otkrio pripremanje Londonskog pakta i sprovodio je diplomatsku kampanju protiv njegovih antihrvatskih odredbi.

Zbog pitanja načina ujedinjenja i budućeg uređenja zajedničke države došao je u oštar sukob sa Nikolom Pašićem i početkom juna 1916. istupio je iz Jugoslovenskog odbora, jer je većina u njemu podupirala Pašića. Supilo se zalagao za federalno, a protiv centralističko-monarhističkog uređenja buduće države. Nakon istupanja iz Jugoslovenskog odbora, pa sve do svoje smrti, nastavio je diplomatsku borbu za oslobođenje i ujedinjenje južnoslovenskih zemalja na ravnopravnoj bazi. Preminuo je 23. septembra 1917. godine u Londonu. Supilovo glavno djelo je Politika u Hrvatskoj, koje čine članci iz Riječkog novog lista. Prvo izdanje je objavljeno 1911, a drugo 1953. godine.

Vidi još

• Jugoslovenski odbor