Francisko Havijer Solana Madariaga (šp. Francisco Javier Solana Madariaga; Madrid, Španija, 14. jul 1942) bio je Visoki predstavnik za zajedničku spoljnu politiku i bezbednost i generalni sekretar Saveta Evropske unije (EU) i Zapadnoevropske unije.

Havijer Solana
Havijer Solana
Lični podaci
Datum rođenja(1942-07-14)14. jul 1942.(81 god.)
Mesto rođenjaMadrid, Španija
NarodnostŠpanac
Religijakatolik
ObrazovanjeComplutense University of Madrid, Univerzitet Virdžinije
UniverzitetUniverzitet Komplutense u Madridu, Univerzitet Virdžinije
ProfesijaFizičar
Politička karijera
Politička
stranka
Španska socijalistička radnička partija (PSOE)
Generalni sekretar NATO pakta
PrethodnikSerđo Balancino (v.d.)
NaslednikDžordž Robertson

Od 1959. do 1965. apsolvirao je fakultet fizike na Madridskom univerzitetu „Komplutense“. Godine 1963. je zbog svog angažmana u opozicionom pokretu protiv Fransiska Franka proteran sa fakulteta. Prvo je otišao u Holandiju a kasnije u Veliku Britaniju gdje je završio fakultet. Posle toga, živi neko vreme u SAD finansiran od stipendije Fulbrajt (engl. Fulbright), koja se uglavnom finansira iz budžeta SAD[1]. Predavao je fiziku je 1968. na Virdžinijskom univerzitetu, gde se do 1971. bavio istraživačkim radom. Iste godine se vratio u Španiju gde se zaposlio kao profesor fizike.

Oženjen je Konsepsion Himenes (šp. Concepción Gimenéz), kćerkom jednog Frankovog generala. Ima dvoje odrasle dece, sina Dijega i kćerku Vegu.

Politikom se počeo baviti u službi Felipa Gonzaleza, gde je proveo 13 godina, pre nego što je postao Generalni sekretar NATO-a, što je dužnost na kojoj je bio od 1995. do 1999. Najznačajniji događaj u ovom periodu je bilo NATO bombardovanje SRJ. Solana je imenovan da postane ministar spoljnih poslova Evropske unije 2006, ali će verovatno nastaviti da obavlja svoju trenutnu dužnost dok se ne odluči budućnost Evropske unije.

Bio je protiv NATO-a tokom početka svoje karijere, kada je i napisao 50 razloga da se kaže ne NATO-u, ali je kasnije promenio svoj stav, i u referendumu za ostanak Španije u NATO paktu 1986. se zalagao za ostanak.[2]

Reference uredi

  1. ^ Fulbarjota stipendija, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  2. ^ ANDREU MISSÉ (21. maj 2007). „La red de Solana” [Solanina mreža]. El Pais (na jeziku: španski). Pristupljeno 12. april 2021. 

Spoljašnje veze uredi