Hematokrit (Ht ili HCT), takođe poznat i po drugim imenima, volumenski je procenat (vol%) crvenih krvnih zrnaca u krvi. Normalan nivo je 40% kod muškaraca i 31% kod žena.[1] Smatra se dijelom potpune krvne slike, zajedno sa nivoom hemoglobina, bijelim krvnim zrncima i krvnim pločicama. S obzirom na to da je uloga crvenih krvnih zrnaca prenos kiseonika od pluća do tkiva,[2] nivo hematokrita u krvi može se koristiti kao procjena sposobnosti prenosa kiseonika. Nivo hematokrita može da ukazuje na određenu bolest. Abnormalno nizak nivo može da ukaže na anemiju, dok je abnormalno visok nivo hematokrita policitemija.[3]

Hematokrit
Komponente krvi
Identifikatori
MeSHD006400
Anatomska terminologija

Imena uredi

Za hematokrit koriste se i druga imena, kao su procenat upakovanih zrnaca (PCV), procenat crvenih krvnih zrnaca (VPRC) ili procenat nivoa eritrocita (EVF). Naziv hematokrit nastao je od antičko grčke riječi haima (grč. αἷμα; dosl. krv) i krites (grč. κριτής; dosl. procjena), i u bukvalnom prevodu znači "odvojiti krv.[4][5] Otkriven je 1891. godine od strane švedskog fiziologa — Magnusa Bliha.[6][7][8]

Metode mjerenja uredi

 
Dijagram procenta krvnih zrnaca.

Sa modernom laboratorijskom opremom, hematokrit se računa pomoću automatskog analizatora i ne računa se direktno; određuje se umnožavanjem crvenih krvnih zrnaca. Hematokrit je tačniji ukoliko sadrži male količine krvne plazme između crvenih krvnih zrnaca. Vrijednost hematokrita u procentima može se dobiti utrostručavanjem hemoglobina u g / dl i odbacivanjem jedinice.[9]

Nivo hematokrita takođe se može odrediti centrifugovanjem heparinske krvi u kapilarnoj cjevčici.[10] Ovo razdvaja krv u slojeve. Obim upakovanih crvenih krvnih zrnaca podijeljen je ukupnim obimom krvnog uzorka. S obzirom na to da se koriste tube, ovo može da se izračuna merenjem dužine slojeva.

Još jedan način za izračunavanje nivoa hematokrita je optička metoda kao što je spektrofotometrija.[11] Kroz različite spektrofotometrije, razlika u optičkoj gustini uzorka krvi kroz mala stakla na talasnoj dužini za deoksimoglobin i oksimoglobin, proizvod luminalnog prečnika i hematokrit stvaraju linearni odnos, koji se koristi za računanje nivoa hematokrita.[12]

Postoje određeni rizici i posljedice koje prate testiranje hematokrita, zbog toga što se krv vadi iz subjekta. Subjekat može da iskusi više nego normalnu količinu hemohagina, hematoma, nesvjesticu i moguću infekciju.[13]

Dok se poznati nivo hematokrita koristi da bi se odredilo stanje, može da potraje dok hematokrit bude mjera koncentracije crvenih krvnih zrnaca u uzorku krvi. Ne računa se za masu crvenih krvnih zrnaca i promjene u masi mogu izmijeniti nivo hematokrita ili proći nezapaženo dok utiče na kondiciju subjekta.[14]

Reference uredi

  1. ^ Purves, William K.; Sadava, David; Orians, Gordon H.; Heller, H. Craig (2004). Life: The Science of Biology (7. izd.). Sunderland, Mass: Sinauer Associates. str. 954. ISBN 978-0-7167-9856-9. 
  2. ^ „Eritrociti ili crvena krvna zrnca”. lekar-savetnik.com. Pristupljeno 6. 6. 2018. 
  3. ^ „Non-Invasive Detection of Hematocrit”. Arhivirano iz originala 15. 2. 2015. g. Pristupljeno 6. 6. 2018. 
  4. ^ „Hematokrit”. Arhivirano iz originala 14. 2. 2018. g. Pristupljeno 6. 6. 2018. 
  5. ^ „Hematocrit, definition of hematocrit by Medical dictionary”. Pristupljeno 5. 6. 2018. 
  6. ^ Blix, M.; Hedin, S. G. (1891). „Der Haematokrit”. Zeitschrift für Analytische Chemie (na jeziku: nemački). 30 (1): 652—54. doi:10.1007/BF01592182. 
  7. ^ Hedin, S. G. (1891). „Der Hämatokrit, ein neuer Apparat zur Untersuchung des Blute”. Skandinavisches Archiv für Physiologie (na jeziku: nemački). 2 (1): 134—40. doi:10.1111/j.1748-1716.1891.tb00578.x. 
  8. ^ Reiser, Stanley Joel (1981). Medicine and the Reign of Technology. Cambridge University Press. str. 133. 
  9. ^ „Hematocrit (HCT) or Packed Cell Volume (PCV)”. Arhivirano iz originala 2. 1. 2008. g. 
  10. ^ „Hematocrit”. Encyclopedia of Surgery: A Guide for Patients and Caregivers. Arhivirano iz originala 12. 06. 2006. g. Pristupljeno 06. 06. 2018. 
  11. ^ „Method and apparatus for improving the accuracy of noninvasive hematocrit measurements”. Arhivirano iz originala 14. 2. 2015. g. Pristupljeno 6. 6. 2018. 
  12. ^ Lipowsky, Herbert H.; Usami, Shunichi; Chien, Shu; Pittman, Roland N. (1982). „Hematocrit determination in small bore tubes by differential spectrophotometry”. Microvascular Research. 24 (1): 42—55. PMID 7121311. doi:10.1016/0026-2862(82)90041-3. 
  13. ^ MedlinePlus enciklopedia Hematocrit
  14. ^ Greer, John P. (2009). Wintrobe's Clinical Hematology. 1. Lippincott Williams & Wilkins. 


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).