Crkva Svetog Dimitrija u Markovoj Sušici

Crkva Sveti Dimitrije je glavna crkva Markovog manastira koja se nalazi u blizini Skoplja.

Crkva Svetog Dimitrija
Osnovni podaci
Osnivanje1345 - 1377
MestoMarkova Sušica, Severna Makedonija

Izgrađen je sredinom 14. veka, 1345. godine od strane srpskih srednjovekovnih vladara kralja Vukašina i kralja Marka. Kralj Marko bio je ktitor crkve koja nosi njegovo ime.

Opis uredi

 
Freska na ulaznim vratima

Crkva je sagrađena od kamena i maltera. Unitar crkve postoji Galerija, horovi i biskupski presto.

Ikonostas se sastoji iz tri nivoa i završava sa krstom. Izlaz na južnoj strani crkve oslikava Svetog velikomučenika Dimitrija i Svetu Petku. Kupola je oslikana freskama stradanja Isusa Hrista.

Na južnim vratima nalazi se „Ulazak u Jerusalim“. Na suprotnoj strani je scena „Skupština svetaca“ koja je predstavljena u dva nivoa. u nastavku je predstavljena skup fresaka lika Presvete Bogorodice, sva njena čuda i sveti apostoli. Carske dveri na ikonostasu, utađeni su od drveta u plitkom duborezu sa pozlateom. U sredini se nalaze „Blagovesti“.

U prvom redu ikonostasa su ikone svetitelja i praznika: Ikona Bogorodice sa Isusom Hristom, Sveti velikomučenik Dimitrije, Isus Hrist i Sveti Jovan Krstitelj. Centralno na drugom delu ikonostasa je Tajna večera.

Na desnoj strani trećeg reda ikonostasa je ikona scene Vaznesenja Hristovog i Vaznesenja presvete Bogorodice.

Na severnom zidu nalaze se portreti osnivača crkve. Ove slike su dosta oštećene. Zbog oštećenja fresaka teško je pretpostaviti koje portrete predstavljaju.

Unutar crkve Sveti Dimitrije, nalazi se grob prvog šefa obnovljene autokefalne Makedonske pravoslavne crkve, arhiepiskopa ohridskog.[1]

Istorijat uredi

 
Ikonostasot i oltar

Crkva Sveti Dimitrije nekada je bila katedrala Eparhije Skoplja koji je bila posvećena mučeniku Dimitriju.

Nalazi se na desnoj strani reke Vardar na tvrđavi Kale u Skoplju. Vekovima je uspešno odoleva istorijskim događajima i razornim zemljotresima u Skoplju i okolini.

Mesto na kome se danas nalazi crkva, preteča je starijeg hrama koji datira iz 16 veka. Od 1727. godine, sadašlja crkva spominjala se kao katedrala. Napuštena je 1960. godine.

Nastala je u srednjem veku. Nalazi se u Skopskoj mitropoliji Pećke patrijaršije.

Sveti Dimitrije je jedna od retkih crkava koje su izbegle podmetanje požara od strane Pilikomina, 25. oktobra 1689. Renovirana je više puta: 1825, 1864, 1886, 1894. i 1896 godine.

Skopska Eparhija 1767. godine, nakon ukidanja Ohridske Arhiepiskopije pala je pod grčku Carigradsku patrijaršiju 1872. godine i pod vlašću Bugarske egzarhije.

Restauracija uredi

U periodu od 1886. do 1894. godine je renovirana i proširena. Crkva je sagrađena u obliku broda. Tokom restauracije u velikom broju oštećene su stare freske i bitni detalji koje su bile važne za crkvu.

Nakon renoviranja koji je uradio Dame, sin čuvenog Andreja Damjanova crkve je dobila današnji izgled. Zatim dobija i novu sliku ikona, ofarban drvenog ikonostasa od strane poznatog umetnika Dimitrija Papradiškog. U periodu 1907/1908 na crkvi je izgrađen crkveni toranj.

Legenda uredi

Prema legendi Hram Svetog Dimitrija u selu Markovo Crkva sagradili su izbegli monasi iz Markovog manastira kod Skoplja, negde u prvoj polovini 15. veka, ali su kasnije mnogobrojne prepravke dovele do nedoumice o originalnoj varijanti izgradnje.

Za njeno zidanje vezane su dve narodne priče:

  • Prva legenda kaže da su nekada bila tri brata: Marko, Petko i Stepan. Imali su veliko bogatstvo. Kada su braća Marko i Stepan otišli ​​na Kosovo, naredili su Petku da izabere tri mesta u okolini i da svakom bratu sazida po jednu crkvu, jer nisu očekivali da se vrate. Petko je sebi sazidao crkvu u Petci, Marku u selu Markova crkva, a Stepanu U Stepanju. Ali, kako je njegova bila veća od ove dve, braća su ga po povratku proklela, te njegova crkva nikada nije zaživela, a ove dve su večito služile.
  • Po drugoj priči crkvu u selu svetog Marka i u Stepanju zidao je neki velikaš o svom trošku, pa je ove dve dovršio, a Bašku nije hteo, jer mu preduzimač nije ispunio ugovor.

Posle Kosovske bitke i propasti srpske države, crkva je napuštena i bila je u ruševinama sve do 1827. godine. U kamenoj ploči, koja je uzidana u crkvi, stajao je natpis: „Obnovi se ovaj hram u ime Oca, Sina i Svjatago Duha pod vladom Knjaza Srbskoga Miloša Obrenovića – Teodorovića, pomoću gospodina Jevrema Obrenovića, žitelja šabačkog, nastojavanjem jereja Sretena Radosavljevića“.

Neosporno je da je ova crkva u nekim arhitektonskim elementima vrlo bliska hramu manastira Pustinje: odvajanje oltarskog prostora zidanim ikonostasom, vitak i visok tambur kupole, kao i oživljavanje fasada širokim lezenama, tako da se slična grupi građevina koju čine crkvene manastirske ćelije i pustinjska crkva, s tim da je hram sv. Dimitrija nešto stariji. Gornji delovi građevine upućuju neke od autora na to da hram u Markovoj crkvi treba vezati za grupu moravskih crkava.[2]

Događaji uredi

Februara 2012. godine, dogodilo se pravo čudo. Na centralnom delu ikonostasa, zlatna boja je postala veoma vidljiva. Neobjašnjena pojava se nastavila i na ostalim ikonama i freskama koje su počele sa sijaju i izgledaju kao da ih je neko čistio.

Na ikonama se prvo pojavila crvena boja koja je kasnije prelazila u zlatnu. Ikone su se „čistile“ od vrha prema donjem delu.

Poglavar kanonski nepriznate Makedonske pravoslavne crkve, arhiepiskop Stefan je došao i posetio crkvu Svetog Dimitrija, ali nije ništa želeo da komentariše.[3]

Izvori uredi

  1. ^ Kultura Makedonije
  2. ^ „Osamdeset crkava”. Arhivirano iz originala 27. 02. 2017. g. Pristupljeno 22. 05. 2016. 
  3. ^ Ikone zasijale iz nepoznatog razloga

Spoljašnje veze uredi