Đorđe Mitrović (1870–1940) bio je dragačevski kamenorezac iz Tijanja. Pripada grupi manje poznatih, ali cenjenih klesara. Jedini je kome je u spomenik uklesano da je bio „kamenopisac”.[1]

Đorđe Mitrović
Lični podaci
Puno imeĐorđe V. Mitrović
Datum rođenja1870.
Mesto rođenjaTijanje, Kneževina Srbija
Datum smrti1940.(1940-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (69/70 god.)
Mesto smrtiTijanje, Kraljevina Jugoslavija
Umetnički rad
PoljeKlesarstvo
PravacKamenorezaštvo zapadne Srbije

Život uredi

 
Krajputaši u Tijanju
 
Krajputaš Savku Milovankoviću

O životu ovog majstora malo se zna, osim da je bio „knjigoljubac”, što potvrđuju dugi epitafi koje je urezivao na nadgrobnike i krajputaše.[1]

Delo uredi

Pripada grupi majstora koji su se ugledali na delo samoukog Živka Jaćimovića, rodonačelnika puhovskog klesarskog kruga. Spomenike je izrađivao od peščara iz lokalnog majdana kamena.[2]

Odlikuje ga dobar zanatski rad, ali bez posebnog nadahnuća. Na spomenike je urezivao krstove i Raspeća sa anatomski precizno prikazanim Hristom.[1] Uklesani ornamenti, alati i predmeti svedoče o zanimanjima i socijalnom statusu pokojnika.

Potpisivao se crnom bojom (Dostanića groblje u Turici, Zeoke).[3]

Epitafi uredi

Karakteristični su natpisi na krajputašima palim ratnicima:


Krajputaš Savku Milovankoviću (†1876) (Tijanje)

Ovaj spomenik
pokazuje ime krabrog voinika
I-ve čete Dragačevskog bataljona
SAVKA MILOVANKOVIĆA
iz Tijanja
koi pogibe na Suvom rtu
17. jula 1876 god.
boreći se s Turcima
za veru i otačastvo srpsko:
Spomenik podiže sinovac njegov
Mića Milovanković iz Tijanja
Pisa Đorđe V. Mitrović[4][5]


Krajputaš Milutinu Gavriloviću (†1913) (Tijanje)

Ovaj spomenik
pokazuje našeg brata
MILUTINA GAVRILOVIĆA
iz Tijanja
bivšeg hrabrog vojnika
4 čete 1 bataljona 10 pešadijskog puka
stalnog kadra
koji ratova protiv Turaka 1912.god.
Poginu za dobro otadžbine
u borbi protiv Arnauta
u selu Vasjatu u Arbaniji
13 septembra 1913 g.
u 21 godini svoje mladosti.
Bog da ga prosti.
Spomen mu podigoše:
brat Miljko; žena Dragojla;
sin Dragiša i kćer Desanka
u 1921 g.
Pisa Đorđe V. Mitrović
16–9–[1]921 g.[4][5]

Izvori uredi

  1. ^ a b v Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  2. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  3. ^ Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  4. ^ a b Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  5. ^ a b Popović, Radenko (1992). Zeoke, Puhovo, Tijanje : [sela Dragačeva]. Beograd: Odbor za proučavanje sela SANU. 

Literatura uredi

  • Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir. 
  • Popović, Radenko (1992). Zeoke, Puhovo, Tijanje : [sela Dragačeva]. Beograd: Odbor za proučavanje sela SANU. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Stojić, Nikola (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2, dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.