Jandžik
Jandžik je torba od kože i deo narodne nošnje u kojoj su se nosile pare i druge sitnice.
U Vojvodina je slična muška torba koja visi o ramenu zvana i laćarak.[1]
Jandžik je turcizma koji se u nekim izvorima pominje kao na seljačka torba ili pak torba koja se vezuje za zadnji deo sedla na konju.[2]
Izgled uredi
Jandžik torbe su saračke izrade. Pravile su se od juneće kože koja je bila bojena u žuto i crveno. Imale su dve ili tri pregrade i bile su preklopljene poklopcom sa dužom drškom.[3]
U Skopskoj Crnoj Gori zabeleženo je da su nošeni jandžici kao i torbe tarčug. U ovim krajevima jandžici su bili pravljeni od štavljene ovčije ili kozije kože. Izrađivali su ih sami pastiri.[4]
Upotreba uredi
Nosili su ih uglavnom imućniji domaćini, kada su putovali u druga mesta i kada su odlazili u pazar.
Ova vrsta torbi bila je karakteristična i za hajduke. Naime, pored hrane i odeće koju su hajduci nosili, u nju su stavljali i dragocenosti i plen.Tako je po Peri Todoroviću zabeleženo da "sav novac i dragocenosti odmah predjau harambaši, a on to sve trpa u svoj jandžik da docnije pravo podeli".[4] Narodna poezija govori o tome da je plen deljen ravnopravno i da je onaj ko je nosio torbu-torbonoša dobio jednako koliko i oni koji su plen sakupljali.[4]
Jandžik torbe ostale su u upotrebi i u peroodu uoči Prvog svetskog rata, pa je zabaležeo da su korišćene i kao školske torbe.[5]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Jandžik”. Pristupljeno 2. 11. 2019.
- ^ Andrić, Ivo (1997). Kuća na osami - Rečnik turcizma. Beograd: Prosveta. str. 368.
- ^ Bjeladinović, Jasna (1984). „Narodna nošnja u tittovoužičkom, požeškom, i kosjerićkom kraju”. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. XXXXVIII: 143—192.
- ^ a b v Aranđelović - Lazić, Jelena (1958). „Narodne torbe”. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. XXI: 99—128.
- ^ „Mihailo Milovanović”. Prvi Svetski Rat. Pristupljeno 2. 11. 2019.