Jednakost

Jednakost je list koje je pokrenut u Novom Sadu 1872. godine kao odgovor na zabranu Radenika u kneževini Srbiji.

Naslovna strana prvog i jedinog broja lista Jednakost, 1872.god.

U vreme emigrantskog boravka Svetozara Markovića u Novom Sadu u Beogradu je zabranjen socijalistički list Radnik. U pokušaju da se Radnik zameni nekim novim socijalističkim glasilom u Novom Sadu na inicijativu Đoke Mijatovića održan je sastanak vojvođanskih socijalista, kao i emigranata socijalističkih stremljenja među kojima su bili: Svetozar Marković, Sreta Anđelković, Vasa Pelagić i Manojlo Hrvaćanin. Ideja je bila da novo glasilo srpskih socijalista "Jednakost" izlazi tri puta nedeljno i da po svom formatu bude kao i zabranjeni Radnik.

Za urednika Jednakosti izabran je Đoka Mijatović. Prvi broj izašao je 1. juna 1872. godine.

Gradonačelnik Novog Sada prosledio je ministru unutrašnjih poslova Ugarske informaciju o pokretanju lista Jednakost:

"...Đorđe Mijatović, svršeni pravnik, koji se prošle godine vratio kući sa svoga puta po Americi i koji je sin ovdašnjeg bogatog zemljoposednika, prijavio je 15. o.m. svojim podneskom Gradskom načelništvu, da pod imenom "Jednakost" namerava uređivati i izdavati jedan politički dnevni list, i to na osnovu "Programa" koji je ovde priključen. Sudeći po s članadržini "Programa", urednik se prikazuje kao kandidat za državnu ludnicu, te tako ovaj list, po svojim socijaldemokratskim načelima neće imati nikakve budućnosti. Dozvolu zamoljenu za izdavanje dotičnog dnevnog lista daću, u smislu zakonskog člana XVIII od 1848, III zaglavlja, 30 člana, tek onda kada se bude deponovala kaucija od 5000 forinti u gotovom novcu, propisana u članu 2 navedenog zakonskog člana, o čemu visokom Ministartstvu neću propustiti da pokorno ne podnesem izveštaj, po zvaničnoj dužnosti. Gradonačelnik Mačvanski".

List je u prvom broju objavio program glasila pod naslovom "Jednaka prava, jednake dužnosti i jednake slobode za sve".

Đoka Mijatović

"Ne leđima ogromne većine radnog sveta leži jedan ogroman teret, a tej teret se zove "državni poredak". Narodu se obično govori: "državni poredak stvoren je zato da vas čuva i brani - da vaša prava niko ne dirne, radite vi samo, izdržavajte i održavajte državni poredak, a za ostalo se ne brinite". I narod plaća milijone krvavo zarađene u znoju svog lica, daje stotine iljade svojih sinova - žrtvuje svoje telo i svoju krv da se održi taj tajanstveni, njemu ne poznati "državni poredak". Baca sve to kao u mutnu vodu, i ne vidi nikakva ploda. Sa raznih strana pozivaju na njegov patrijotizam i njegovu svest, a pozivlju ga na borbu, hvale ga što je junački odbranio svoja prava, a narod gleda začuđeno oko sebe, pita: gde su ta prava i gde su blagodeti tih prava, za koja se on bori od toliko godina? Njegov kućni prag prelazi samo svakidanja briga za svakidanji leb - posećuju ga još finansijska egzekucija i regrutska komisija; ali svetlost slobode i sreće što je uživa razvijen, osiguran čovek, ne posećuje nikako njegov dom".

Svetozar Marković, 1869.g., izvor: Fotomuzej

List Jednakost preneo je na svojim stranicama i 14 tačaka u kojima su sadržani zahtevi socijalističkog pokreta:

1. Ukidanje stojaće vojske i uvađanje opšteg narodnog oružnja, s pravom da narodni vojnici svoje starešine sebi biraju.
2. Opšte pravo glasanja i povratak municipalnih ustanova, s dodatkom da se svaki novi zakon pred ceo narod ima doneti i tek s odobrenjem narodnim da kao zakon u život može stupiti
3. Umanjenje plate sviju velikih činovnika na 3000 forinti
4. Umanjenje broja činovnika na neophodan broj
5. Pravo da svaki građanin opštine i županije zakonske predloge može podnositi
6. Uvađanje progresivne sisteme poreza tj. što je veća suma prihoda, da veći procenat plaća
7. Oslobođenje od sveke poreze, koji imaju dohod ispod 400 forinata ili čija zasluga tu sumu ne nadmašuje
8. Da se nikom zbog duga nepokretna dobra ne mogu prodati, koje posedniku prihod do 400 forinata osiguravaju
9. Opšta, besplatna, obavezna nastava
10. Nagrada roditeljima, koji bi od dece za to vreme pomoći mogli imati
11. Ograničenje časova radnika na 8 sahati kako u fabrikama, tako i po poljima i drugim mestima
12. Izvestan deo državnog prihoda opredeljuje se godišnje na podizanje narodnih fabrika, zemljodelskih zadruga
13. Drugi deo određuje se na izdržavanje svih bogalja i nemoćnika koji nisu u stanju da se izdržavaju
14. Potpuno pravo govora, pisanja, sastajanja, udruživanja, itd.

Iako se u ovom programu iznose ideje socijalističkog pokreta, pada u oči da se nigde, ni na jednom jedinom mestu, ne spominje ni socijalizam, ni socijalistički pokret, ni socijalistički program, ni socijalistički organ, pa čak ni samo reč: socijalistički. Ova taktika se daje objasniti time što se očevidno htela dati celom pokretu strogo legalna forma. Da je reč o nekoj vrsti nastavka zabranjenog Radnika govori i činjenica da je redakcija u prvom broju Jednakosti jasno naglasila da će na novom listu raditi celokupna redakcija Radnika, lista "koji je je sa istim pravcem izlazio u Srbiji".

Pokretači lista Jednakost na čelu sa Đokom Mijatovićem i Svetozarom Markovićem pokušali su da za potrebe štapanje lista nabave štampariju, ali su apeli za sakupljanje novca ostali neuslišeni.

Redakcija je u listu Zastava 21.6.1872. objavila da "zbog nekih iznenadnih privatnih okolnosti list Jednakost neće moći izlaziti do 1. septembra o.g.". Međutim i nakon toga list Jednakost nije nastavio sa izlaženjem.

Sam Đoka Mijatović naveo je u jednom pismu da "i ja sam odustao od lista - jer prosto nije mu vreme da onda izlazi, a drugo baš ne bi imali ni vremena piskarati".