Људи (film)
Ljudi (engl. The Men) je film Freda Zinemana iz 1950. u kojem se govori o teško povređenom veteranu iz Drugog svetskog rata koji nastoji da se ponovo uključi u zajednicu. Smešten uglavnom na paraplegičarskom odeljenju bolnice VA, u filmu glumi Marlon Brando (u njegovom filmskom debiju) kao bivši vojni vojnik po imenu Ken koji je zbog ratne povrede paralizovan i koristi invalidska kolica. Pateći od depresije i narušenog samopoimanja, Ken se bori da prihvati svoj invaliditet i svoju potrebu da prihvati brigu drugih, uključujući i svoju verenicu/ženu.
Ljudi | |
---|---|
Žanr | drama |
Režija | Fred Zineman |
Scenario | Karl Forman |
Producent | Stenli Krejmer |
Glavne uloge | Marlon Brando Tereza Rajt Everet Sloun Džek Veb |
Muzika | Dimitri Tiomkin |
Producentska kuća | United Artists |
Godina | 1950. |
Trajanje | 85 minuta |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski |
IMDb veza |
Film je režirao Fred Zineman, a scenario je napisao Karl Forman, producirao Stenli Krejmer, a glumili su Tereza Rajt i Everet Sloun. Dobio je uglavnom pozitivne kritike i nominaciju za Oskara za scenario.
Zaplet
urediFilm počinje štampanom posvetom:[1]
„ | U svim ratovima, od početka istorije, bilo je ljudi koji su se borili dva puta. Prvi put su se borili toljagom, mačem ili mitraljezom. Drugi put nisu imali ništa od ovog oružja. Ipak, ova [druga borba] je daleko bila najveća bitka. Borilo se sa nepokolebljivom verom i sirovom hrabrošću i na kraju je pobeda postignuta. Ovo je priča o takvoj grupi muškaraca. Njima je posvećen ovaj film. | ” |
Tokom Drugog svetskog rata, poručnika američke vojske Kena Viločeka je snajperista upucao u leđa i povredio mu kičmenu moždinu. U godinama koje slede, suočava se sa nizom stalnih borbi u prihvatanju svog stanja, rehabilitaciji i ponovnom ulasku u društvo. Film se takođe fokusira na izazove sa kojima se suočavaju Ken i Elen, njegova verenica, kao pojedinci i kao par, pre i posle venčanja. Takođe naglašava događaje u životima drugih muškaraca u bolnici VA, od svadbene proslave do iznenadne smrti od meningitisa. Dr Brok predvodi tim lekara, medicinskih sestara i fizioterapeuta. Pred kraj filma, kada ga Ken optužuje da ne razume poteškoće koje prete njegovom braku, Brok govori Kenu o sopstvenoj frustraciji: „Nikada ne mogu da vidim da pacijent odlazi odavde, nikada. Mogu da održim čoveka u životu, ali u svom srcu oseća da sam ga izneverio. Osećaš se tako, zar ne? Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na to.” On otkriva da je specijalizaciju za paraplegiju počeo pre 18 godina, nakon što mu je supruga povređena u saobraćajnoj nesreći. „Paraplegija je tada bila nova oblast. Barem nije morala da pati predugo... Dao bih sve što znam da ću je, kad odem kući, zateći tamo, kako me čeka, u invalidskim kolicima.“ On ne može obećati da će sve uspeti sa Elen, ali ako ona voli Kena, a on se ponaša dobro i šanse su dobre. U svakom slučaju, doktor govori da Ken ima mnogo da živi, i to mora da radi za sebe.
Ken se vozi do kuće Eleninih roditelja, malo dalje od bolnice, vadi svoja invalidska kolica i penje se strmom stazom od cigle sve dok ga stepenica ne blokira. Elen izlazi. „Prešlao si dug put“, kaže ona. „Želiš li da ti pomognem da se popneš uz stepenice?“ On odgovara: „Molim te“. Film se završava dugim snimkom kako mu Elen pomaže da ugura svoja invalidska kolica u kuću.
Glumci
uredi- Marlon Brando kao Ken Viloček
- Tereza Rajt kao Elen
- Everet Sloun kao dr Brok
- Džek Veb kao Norm
- Ričard Erdman kao Leo
- Artur Hurado kao anđeo
- Virdžinija Farmer kao medicinska sestra Robins
- Doroti Tri kao Elenina majka
- Hauard Sent Džon kao Elenin otac
Mnogi pacijenti i osoblje[2] u bolnici Birmingham Veterans Administration Hospital u Van Najsu, Kalifornija, gde je veći deo filma snimljen.[3]
Reference
uredi- ^ Huebner, Andrew J. (2011-12-01). The Warrior Image: Soldiers in American Culture from the Second World War to the Vietnam Era (na jeziku: engleski). University of North Carolina Press. ISBN 978-0-8078-6821-8.
- ^ „The Men”. www.tcm.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-18.
- ^ „Historic California Posts: Birmingham General Hospital”. militarymuseum.org. Pristupljeno 2023-02-18.