Ser Džon Evans (engl. Sir John Evans; 17. novembar 1823 — 31. maj 1908) bio je engleski arheolog i geolog.

Džon Evans
Lični podaci
Puno imeSer Džon Evans
Datum rođenja(1823-11-17)17. novembar 1823.
Mesto rođenjaBakingemšir, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti31. maj 1908.(1908-05-31) (84 god.)
Mesto smrtiBerkemsted, Ujedinjeno Kraljevstvo
Naučni rad
InstitucijaBritanski muzej

Biografija uredi

Džon Evans, sin sveštenika Artura Benonija Evansa, je rođen na Britvelskom dvoru u Bakingemširu. Dugo je bio industrijski menadžer koji je radio za njegovog ujaka i kasnijeg tasta Džona Dikinsona (1782—1869) u Hemel Hempstedu. Evans je takođe bio i poznati antikvar, arheolog i numizmatičar.

Evans je od 1885. do 1892. godine bio predsednik Antikvarskog društva Londona i predsednik Numizmatičkog društva od 1874. do njegove smrti. Bio je i predsednik Geološkog društva Londona od 1877. do 1876. godine, Kraljevskog antropološkog instituta Velike Britanije i Irske od 1877. do 1879. godine, Društva hemijske industrije od 1891. do 1893. godine i Britanskog društva za napredak nauke od 1897. do 1898. godine. Izabran je za člana Kraljevskog društva 1864. godine i dvadeset godina (1878—1898) je bio blagajnik društva.[1]

Kao predsednik Antikvarskog društva je bioex officio staratelj Britanskog muzeja, a kasnije je postao trajni staratelj. Dobio je nekoliko počasnih diploma različitih univerziteta i bio je dopisni član Francuskog instituta. Evans je bio i kolekcionar i većinu njegove arheološke kolekcije je njegov sin Artur donirao Ašmolean muzeju u Oksfordu gde je radio.[2] Njegova biblioteka je postala sastavni deo Bodlean biblioteke.[3] Evans je takođe i vršio iskopavanja; kolekciju predmeta iz gvozdenog doba koje su Evans i Džon Labok iskopali u Halštatu se danas nalazi u Britanskom muzeju.[4][5]

Živio je u Berkemstedu gde je i preminuo 1908. godine.[6]

Dela uredi

Evans je publikovao tri monografije:

  • Novčići drevnih britona (eng. The Coins of the Ancient Britons) - 1864
  • Dredni kameni implementi, oružje i ornamenti Velike Britanije (eng. The Ancient Stone Implements, Weapons and Ornaments of Great Britain) - 1872
  • Drevni bronzani implementi, oružje i ornamenti Velike Britanije i Irske (eng. The Ancient Bronze Implements, Weapons and Ornaments of Great Britain and Ireland) - 1881

Porodica uredi

 
Džon Evans u poznim godinama

Evans se oženio tri puta, bio udovac dva puta i imao šestoro dece. Njegova prva žena je bila Harijet En Dikinson i zajedno su imali petoro dece:

  • Ser Artur Evans (1851–1941), kustosa Ašmolean muzeja i otkrivača Minojske kulture.
  • Luis Evans (1853–1930), koji je nastavio porodični posa i skupljao naučne instrumente koji su postali osnova za nastanak Muzeja istorije nauke u Oksfordu.
  • (Filip) Norman Ecans (1854–1893), koji je postao hemičar nakon rada u porodičnoj firmi.
  • Alis Evans (1856–1882), koja je preminula relativno mlada
  • Harijet En Evans (1857–1938)

Harijet je preminula 1. januara 1858. godine i on se potom oženio sa svojom rođakom, Franses Filips (1826–1890).

Evans se 9. jula 1892. godine oženio sa Marijom Milington Letburi (1856–1944) i imali su ćerku, Džoan Evans, koja je bila uvažena istoričarka umetnosti koja se bavila srednjovekovnom engleskom i francuskom umetnošću. Džoana je objavila autobiografsku knjigu Vreme i slučajnost: Priča Artura Evansa i njegovih prethodnika (eng. Time and Chance: The Story of Arthur Evans and His Forebears) 1943. godine gde je pisala o Arturu i Džonu.

Reference uredi

  1. ^ Sir John Evans: Learned Societies and Awards Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. jul 2018). University of Oxford, Ashmolean Museum, 2009
  2. ^ Sir John Evans's collections of artefacts – British Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. avgust 2018). University of Oxford, Ashmolean Museum, 2009.
  3. ^ Evans's Book Collection Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. mart 2018). University of Oxford, Ashmolean Museum, 2009.
  4. ^ British Museum Collection
  5. ^ British Museum Collection
  6. ^ „The Mansion, Berkhamsted”. British listed buildings. Pristupljeno 11. 10. 2015. 

Publikacije uredi

Spoljašnje veze uredi