Džon Hornbi (engl. John Hornby, 1880—1927) je bio je engleski istraživač, najpoznatiji po svojim ekspedicijama u arktičkom regionu severne Kanade, posebno u „Neplodnim zemljama“ na severozapadnim teritorijama Kanade.[1][2][3] Hornbi je rođen u bogatoj porodici u Engleskoj; njegov otac, A. N. Hornbi, dva puta je bio kapiten Engleske u test kriketu. Džon je emigrirao u Kanadu 1904.

Džon Hornbi
Datum rođenja1880
Datum smrti1927

Hornbijevo prvo putovanje na Arktik bilo je u region Velikog medvedskog jezera 1908. godine i razvio je snažnu fascinaciju kanadskom arktičkom divljinom. Osim povremenih putovanja u Edmonton i učestvovanja u Prvom svetskom ratu, Hornbi je proveo ostatak života u kanadskoj divljini.

Hornbi se prijavio u vojnu jedinicu „19. Alberta Dragons” da bi se borio tokom Prvog svetskog rata, gde je upoznao Normana Luboka Robinsona, koji će kasnije raditi sa njim na severu Kanade.[1][2][3]Robinsonovi časopisi opisuju njihov zajednički rad, a Robinson je snimio fotografije Hornbija na nekim od njihovih izleta u divljinu. Hornbi je kasnije prebačen u britansku armiju a služio je samo do 1917. godine, kada je zbog ranjavanja bio otpušten iz službe.

Džon Hornbi i Norman Robinson sa psima na zaleđenoj reci.

Postao je poznat kao „pustinjak severa“ zbog svojih napora da živi od zemlje sa ograničenim zalihama.[1] Godine 1923. Hornbi se udružio sa Englezom Džejms Čarls Kričel Bulokom (1898—1953) u nastojanju da provede čitavu godinu na Arktiku u blizini Hadsonovog zaliva živeći od zemlje bez zaliha, osim oružja. Par je jedva preživeo, a dnevnici Kričela Buloka činili su osnovu knjige Malkolma Voldrona Snežni čovek: Džon Hornbi u neplodnim zemljama, koja je prvi put objavljena 1931. godine. Nalazi u arhivi u Engleskoj otkrili su pisma koja je Bulok sastavio u rukopis kako bi ispričao priču iz svoje perspektive. Njegov rukopis je bio osnova za knjigu Pisma iz neplodnih zemalja, objavljene 2020. godine.

Koliba Džona Hornbija na reci Telon kako se pojavila 1978

Hornbi je, 1926. godine, pokušao da provede godinu dana na mestu pored reke Telon sa svojim 18-godišnjim rođakom Edgarom Kristijanom i još jednim mladićem, Haroldom Adlardom.[1] Nažalost, trio je propustio migraciju karibua ka jugu i stoga nije imao dovoljno hrane da preživi zimu. Hornbi je umro od gladi zajedno sa svojim saputnicima 1927. godine. Grobovi trojice muškaraca mogu se i danas naći pored reke Telon.

Hornbi je u izveštaju nakon njegove ekspedicije sa Kričel Bulokom preporučio da oblasti u blizini reka Telon i Hanberi budu stvorene kao rezervat za divlje životinje. Telon Gejm Sankšuari je osnovan 1927. godine, a preimenovan u Rezervat za životinje Telon 1956. godine. Ovo područje ostaje srce najveće divljine u Severnoj Americi. Objavljivanje Voldronove knjige pokazalo se uspešnim i izazvalo je dalje interesovanje za kanadski sever.


Reference

uredi

Literatura

uredi
  • James Charles Critchell Bullock (2020). Letters from the Barren Lands. Germany. ISBN 978-1071378977. 
  • Pierre Berton, "Prisoners of the North", Anchor Canada, 2005
  • Waldron, Malcolm (1997) [1931]. Snow Man: John Hornby in the Barren Lands. Kodansha America. ISBN 978-0-7735-1710-3. 
  • George Erickson, True North. Toronto: Thomas Allen, 2000
  • George Whalley, The Legend of John Hornby. Toronto: Macmillan of Canada, 1962.
  • Christian, Edgar Vernon (1980). George Whalley, ur. Death in the Barren Ground. Ottawa: Oberon Press. ISBN 978-0887503467. 
  • Clive Powell-Williams, Cold Burial: A Journey into the Wilderness. London: Viking, 2001.
  • Elizabeth Hay, Late Nights on Air. Toronto: McClelland & Stewart, 2007.
  • Matthew Sturm, Finding The Arctic. Fairbanks: University of Alaska Press, 2012 (chap. 12 pp: 217-234 )
  • Hap Wilson, “Dance of the Deadmen” A Story of Innocence, Idealism & Courage, Victoria: Freisen Press, 2019

Spoljašnje veze

uredi