Aizu (jap. 会津, translit. Aizu) je najzapadnija od tri regije prefekture Fukušime u Japanu (ostale dve regije su Nakadori u centru i Hamadori na istoku). Po popisu od 1. oktobra 2010. imala je populaciju od 291.838 ljudi.[1]Njen glavni grad je Aizu-Vakamacu.

Aizu 会津
Zamak Curuga u glavnom gradu okruga Aizu – Aizu-Vakamacu
SedištePrefektura Fukušima, Japan
Jezikjapanski
Stanovništvo291838 (1. oktobar 2010)

Tokom Edo perioda, Aizu je bio deo samoupravljajuće feudalne oblasti (Aizu han)[2]

Istorija uredi

 
Iskrcavanje Aizu vojnika u Fušimi pre bitke na Toba-Fušimi.
 
Spomenik Bjakotai samurajima

Poslednji daimjoi Aizu oblasti bili su iz porodice Hošina koje su u 17. veku, od strane glave porodice Hošina Misamicua, usvojili vanbračnog sina drugog Tokugava šoguna Tokugave Hidetade. Zbog ove usluge šogunatu dobili su razne olakšice prema hanu uključujući i povećan budžet kad se ova porodica konačno stacionirala kao vladajuće telo u oblasti Aizu. Njihovo finansiranje do sredine 17. veka iznosila je 240,000 koku-a, a usvojeni sin Hošina Macajuki, čiji je polubrat bio Tokugava Iemicu uzdizao se na političkim pozicijama sve do titule regenta tada maloletnom četvrtom Tokugava šogunu Tokugave Iecuni. Zahvaljujući dobrim odnosima, do kraja 17. veka porodici Hošina je dozvoljeno da upotrebljava Tokugavin amblem i prezime Macudaira pa je od tada klan prozvan Aizu-Macudaira dok je prezime Hošino korišćeno samo za potpisivanje dokumenata koji se tiču unutrašnjih poslova u zemlji.

Godine 1822, direktna porodična Hošina-Macudaira loza izumire sa smrću sedmog feudalnog gospodara Katahira sa svojih 15 godina. Njega je nasledio osmi gospodar Katataka koji je bio šesti rođak i član Takasu linije iz klana Mito ali i on umire bez naslednika 1852. godine pa ga na poziciji zamenjuje jedan od njegovih pranećaka, kasnije poznati Katamori čiji su preci do kraja Bošin rata vodili ovu oblast. Osoba koja je trenutno na čelu porodice Tokugava – Tokugava Cunenari, takođe vuče poreklo iz oblasti Aizu.

Zbog svih veza sa šogunatom, ova oblast je bila lojalna i posvećena feudalnoj vladavini čak i u njenoj najvećoj krizi i očiglednom gubitku vlasti u Meidži obnovi.

Van toga okrug Aizu je bio poznat po svojim samurajima veštim u borilačkim veštinama koja je uvek imala na raspolaganju oko 5000 spremnih ratnika za borbu. Zbog toga je često dobijala zadatak čuvanja granica kako na severu (Sahalin), tako i na jugu. Takođe u periodu dolaska admirala Metju Perija Aizu je bio taj koji je bio zadužen za operacije obezbeđenja oko luke prestoničkog grada Eda.

Oblast je imala dva tipa zvaničnih pravila za svoju vojsku, jednu za komandire (将長禁令 shōchō kinrei) i jednu za vojnike (士卒禁令 shisotsu kinrei), napisanih 1790—ih, koji su predstavljali set profesionalnih, modernih standarda za vojnu organizaciju i operaciju. U svoj delu „za vojnike“ bila su dva pravila koja su se štitila ljudska prava štiteći neprijateljske civile i to 70 godina pre Ženevske konvencije 1864. godine:

 
Obeležje pešadije okruga Aizu tokom kraja Edo perioda i Bošin rata.
  • 敵地といえども猥りに田畑を踏荒らすべからざる事。

"Bez obzira da li pripada neprijatelju, zabranjeno je gaziti i uništavati tuđa pirinčana polja."

  • 敵地に入って、婦女を犯し、老幼を害し、墳墓を荒らし、民家を焼き、猥りに畜類を殺し、米金を掠取り、故なく林木を伐り、作毛を刈取べからざる事。

"U neprijateljskoj teritoriji izričito je zabranjeno silovanje žena, povređivanje starih i dece, skrnavljenje grobova, spaljivanje domova, klanje stoke, otimanje novca i pirinča, seča drveća bez razloga i krađa prinosa iz polja."

Tokom mandata devete generacije feudalnog gospodara Macudaire Katamorija, okrug je poslao veliki deo svojih trupa za Kjoto gde je Katamori služio kao neka vrsta vojnog savetnika (Kjoto Šugošoku). Pokoravajući se naređenjima šogunata, služio je i kao patronat i zvaničan supervizor policijske jedinice Šinsengumi a sve u cilju potisnjavanja pobune među samurajima koji su traživi ponovno ustoličenje cara kao glavne vladajuće figure Japana. Sukobljavajući se sa okrugom Čošu, a kasnije i sa njenim saveznikom Sacumom, Katamori se sa aktuelnim šogunom Tokugavom Jošinobuom povukao sa vlasti 1868. godine. Međutim novo oformljena vlast pod pokroviteljstvom cara, koja se sastojala od ljudi iz Čošu-Sacuma oblasti zahteva kaznu za Katamorija i okrug Aizu koje svrstava u „neprijatelje dvora“. Izbija Bošin rat i okrug Aizu postaje bojno polje za većinu bitaka u ovom sukobu. Vidno nadjačana i brojem i opremljenošću vojnika, Aizu ovaj rat gubi u oktobru 1868. i kao feudalna oblast, prestaje da postoji.

Tokom bitke za Aizu, čuvena Aizu jedinica Bjakotai ("Beli tigrovi"), koja se sastojala od mladih, većinom u tinejdžerskim godinama, samuraja, zbog toka borbe izvršava ritualno samoubistvo - sepuku na Imori brdu.

Poznate ličnosti iz okruga Aizu uredi

Lista daimjoa okruga uredi

Ime Vladavina
Gamo Udžisato (蒲生氏郷) 1590–1595
Gamo Hidejuki (蒲生秀行) 1595–1598
 
Uesugi Kagekacu
Ime Vladavina
Uesugi Kagekacu (上杉景勝) 1598–1601
  • Gamo klan 1601-1627 (Tozama; 600.000 koku)
Ime Vladavina
Gamo Hidejuki (蒲生秀行) 1601–1612
Gamo Tadasato (蒲生忠郷) 1612–1627
Ime Vladavina
Kato Jošiaki (加藤嘉明) 1627–1631
Kato Akinari (加藤明成) 1631–1643
 
Macudaira Katamori
  •   Hošina/Macudaira klan 1643-1868 (Šinpan; 230,000->280.000 kokua)
Ime Vladavina
Hošina Masajuki (保科正之) 1643–1669
Hošina Masacune (保科正経) 1669–1681
Macudaira Masakata (松平正容) 1681–1731
Macudaira Katasada (松平容貞) 1731–1750
Macudaira Katanobu (松平容頌) 1750–1805
Macudaira Kataoki (松平容住) 1805
Macudaira Katahiro (松平容衆) 1806–1822
Macudaira Katataka (松平容敬) 1822–1852
Macudaira Katamori (松平容保) 1852–1868
Macudaira Nobunori (松平喜徳) 1868—1891.

Reference uredi

 
Mapa Japana, 1789. godine sa popisom svih hanova
  1. ^ 福島県企画調整部総計調査課 (27. 12. 2010). „Arhivirana kopija” 平成22年国勢調査速報-福島県の人口・世帯数- (na jeziku: Japanese). Fukushima Prefecture. Arhivirano iz originala 30. 05. 2012. g. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  2. ^ Deal 2005, str. 81
  3. ^ „会津人物事典”. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 28. 12. 2015. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi