Akroosteoliza (AO), falangealna osteoliza je erozija i degradacija kosti u distalnim falangama (prsta ili prstima) šake ili stopala. AO može biti uzrokovana osnovnim inflamatornim stanjem (infekcije, genetski poremećaj i problemi sa endokrinim sistemom).

Rane promene kod akroosteolize mogu se otkriti rendgenskim snimkom. Na ovom radiografu postoji rasorp cija i fragmentacija kosti u nekoliko terminalnih falangi.

Etiologija

uredi

Akroosteoliza se često viđa kod pacijenata koji imaju određena osnovna reumatska i inflamatorna stanja, koja uključu:[1]

 
Akroosteoliza kod juvenilnog idiopatskog artritisa
  • dermatomiozitis,
  • juvenilni idiopatski artritis,
  • psorijatični artritis,
  • Rejnoov fenomen,
  • skleroderma,
  • termička povreda: ekstremna hladnoća (promrzline), ekstremna toplota (opekotine, struja)
  • bulozna epidermoliza,
  • porfirija
  • lekovi: fenitoin (javlja se kod novorođenčadi epileptičnih majki lečenih fenitoinom)
  • vaskularna okluzija
  • reaktivni artritis

Akroosteoliza se takođe javlja kod:

  • ljudi koji su često upotrebljavali vibracione električne alata (kao što su pneumatske bušilice)
  • ljudi koji su bili izloženi polivinilhloridu,
  • ljudi koji su patili od povišenog nivoa paratiroidnog hormona (hiperparatiroidizam)
  • piknodisostoza,  
  • kod gitarista (zbog biomehamičkih promena).

Akroosteoliza, u nekim slučajevima (kao što je kod ljudi koji imaju inflamatorna stanja kao što su skleroderma ili teška Rajnodova bolest), može biti praćena povezanim stanjem poznatim kao digitalna ishemija. Ovde tkivo ne dobija dovoljan protok krvi, a može doći do odumiranja ćelija kože što rezultuje ulceracijama na ekstremitetima. U drugim slučajevima, akro-osteoliza možda nije povezana sa digitalnom ishemijom.

Osnovni mehanizam resorpcije kosti je uglavnom nepoznat, iako postoje neki dokazi za vaskularne promene koje dovode do pojačane osteoklastične aktivnosti. Iako se akroosteoliza može javiti kao izolovana idiopatska bolest, njeno prisustvo bi trebalo da podstakne kliničara da dobije ciljanu anamnezu i obavi fizički pregled kako bi potražio osnovnu etiologiju.

Pretpostavlja se da određeni obrazac akroosteolize može ukazivati na osnovnu etiologiju, pri čemu se resorpcija češće primećuje kod sistemske skleroze, ishemije, hiperparatiroidizma i neuroloških poremećaja, a destrukcija distalnog interfalangealnog zgloba se češće primećuje kod inflamatornih bolesti, posebno psorijatični, artritis.[2]

Dosadašnja literatura uglavnom opisuje akroosteolizu kod odrasle populacije. Iako neka od stanja povezanih sa akro-osteolizom, kao što su reumatološke bolesti, mogu obuhvatiti starosne granice, pristup diferencijalnoj dijagnozi može biti donekle drugačiji kod pedijatrijskih pacijenata, pri čemu je manja verovatnoća da će deca imati izloženost životnoj sredini i tešku neuropatiju, i veća je verovatnoća da će imati osnovni genetski poremećaj.

Klinička slika

uredi

Najčešći simptom je bol u prstima na rukama ili nogama. Ako postoji povezana digitalna ishemija, može doći i do promene boje ili pucanja kože.

Dijagnoza

uredi

Rendgenski snimci su zlatni standard za otkrivanje akroosteolize.[1] Opisana su dva radiografska obrasca akro-osteolize:[2]

  • resorpcija terminalne falange (češće)
  • destrukcija proksimalnog kraja distalne falange koja uzrokuje transverzalnu osteolizu kroz njenu osovinu.

Diferencijalna dijagnoza

uredi

Iako je akroosteoliza retka, njeno prisustvo bi trebalo da podstakne kliničara da razmotri diferencijalnu dijagnozu zasnovanu na kliničkim karakteristikama i radiografskom uzorku. Genetski poremećaji su posebno relevantni u pedijatrijskom okruženju, posebno PHO i onima u porodici skeletne displazije. Od reumatskih bolesti, akro-osteoliza se može javiti kod brojnih sistemskih poremećaja, ali je najbolje opisana u okruženju PsA i SSc, od kojih se oba mogu javiti u detinjstvu i imati druge manifestacije tih stanja.

Drugi sistemski poremećaji koje treba uzeti u obzir uključuju hiperparatiroidizam i sekundarni HO u uslovima plućne ili jetrene bolesti.

Mogu se uzeti u obzir stanja koja dovode do teške senzorne neuropatije, iako je manja verovatnoća da će se oni sresti u pedijatrijskom okruženju.

Na kraju, unilateralna akroosteoliza treba da podstakne kliničara da razmotri spinalni disrafizam ako je prisutan u donjem ekstremitetu, kao i lokalne faktore kao što su trauma ili termička povreda.

Terapija

uredi

Lečenje akroosteolize se uglavnom odnosi na lečenje osnovnog stanja. U slučajevima kada istovremeno postoji akroosteoliza i smanjen dotok krvi u ekstremitete, mogu se primeniti lokalna nega rana i tretmani koji mogu povećati protok krv u obolelom ekstremitetu.

Izvori

uredi
  1. ^ a b Weerakkody, Yuranga. „Acro-osteolysis | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-07-20. 
  2. ^ a b Kemp SS, Dalinka MK, Schumacher HR. Acro-osteolysis. Etiologic and radiologic considerations. JAMA. 1986;255(15):2058–61.

Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).