Albuneja (lat. Albunea) je bila proročka nimfa i italska sibila. Bio joj je posvećen sumporoviti izvor, vodopad, pećina i gaj u blizini Tivolija, u antičko vreme znanog kao Tibur. Njeno proročište se nalazilo u blizini vodopada u Tiburu.[1]

Mitologija

uredi
 
Albuneja, freska u katedrali Svetog Ivana Evanđeliste u Tivoliju, 1483.

Albuneja, takođe znana kao Taburtin Sibila (eng. Tiburtine Sibyl). Predstavlja nimfu sumpornog izvora Albule Akva (eng. Albulae Aqua), nedaleko od Tivolija. Izvor Albule Akva je vrlo neprijatnog mirisa i pun je krečnjaka i sumpora, čija mešavina konstantno proizvodi belu penu u toj vodi, pa otuda, verovatno, i prevod naziva izvora znači "bela voda". Izvorska voda sačinjava protočno jezero reke Anio, koja je pritoka Tibra. Iznad klisure reke Anio se nalazi Albunejin hram.

Kao i ostala izvorska božanstva i nimfe, i ona je, prema verovanju, imala proročke i isceliteljske moći (pošto se verovalo da izvori predstavljaju sponu između sveta smrtnika i podzemlja). Obožavana je u davna vremena, i verovatno je poreklom staro etrursko božanstvo.

Takođe se govori da je ispisala nekoliko knjiga proročanstava, koje su ostale u Rimu pod nazivom "Sibilske knjige", ali koje su za vreme Tarkvinija Oholog prodate. Prema predanju je u koritu reke Anio pronađena Albunejina statua na kojoj je ona prikazana kako drži knjigu u ruci.

Povezivana je sa starim rimskim božanstvom Mefitis (boginja močvara) i sa grčkom boginjom Leukotejom.[2]

Reference

uredi
  1. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ thaliatook.com- Albuneja, Pristupljeno 28. 3. 2016.