Aleksej Balabanov
Aleksej Oktjabrinovič Balabanov[1] (rus. Alekséй Oktяbrínovič Balabánov) (25. februara 1959. u Sverdlovsku, SSSR — 18. maja 2013. u Sestrorecku, Sankt-Peterburg, Rusija) — sovjetski i ruski režiser, scenarista i producent. Član Evropske filmse akademije. Jedan od osnivača filmske kompanije STV. Autor filmova Brat i Brat 2, kao i drugih poznatih ostvarenja, među kojima su «Voйna», «Žmurki», «Mne ne bolьno», «Gruz 200», «Morfiй», «Kočegar» i «Я tože hoču». Dobitnik je nagrade Nika za režiju filma «Pro urodov i lюdeй».
Biografija uredi
Balabanov je rođen 25 februara 1959. godine u Sverdlovsku[2]. Otac Oktjabrin Sergejevič (rus. Oktяbrin Sergeevič) po profesiji bio je novinar i filmski scenarista. Majka Inga Aleksandrovna po profesiji je bila doktor medicinskih nauka i profesor.
Osnovnu i srednju školu Balabanov je završio u Sverdlovsku. Više obrazovanje stekao je na fakultetu za prevodioce pedagoškog instituta za strane jezike (rus. Gorьkovskiй pedagogičeskiй institut inostrannыh яzыkov) u Njižnjem Novgorodu.
Porodica uredi
Balabanov ima dva braka iza sebe:
- Sa prvom suprugom Irinom ima sina Fjodora (rus. Fёdor Alekseevič Balabanov)
- Sa drugom suprugom Nadeždom (rus. Nadežda Aleksandrovna Vasilьeva) ima sina Petra (rus. Pёtr Alekseevič Balabanov)
Filmografija uredi
Radnja i teme filmova uredi
Radnja većine Balabanovih filmova[3] odigrava se u Rusiji krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20 veka.
Protagonisti filmova su često autsajderi, sa margina društva koji tragaju za svojim mestom u društvu.
Godina | Tip | Naziv | Uloga |
---|---|---|---|
1987 | kratkometražni | Ranьše bыlo drugoe vremя | režiser i scenarista |
1988 | kratkometražni | U menя net druga, ili One step beyond | režiser i scenarista |
1989 | kratkometražni | Nastя i Egor | režiser i scenarista |
1989 | dokumentarni | O vozdušnom letanii v Rossii | režiser |
1991 | film | Sčastlivыe dni | režiser i scenarista |
1991 | film | Pograničnый konflikt | scenarista |
1994 | film | Zamok | režiser i scenarista |
1994 | film | Otkroveniя neznakomcu | producent |
1995 | kratkometražni | Trofimъ (deo ombibusa «Pribыtie poezda») | režiser, scenarista i glumac |
1995 | dokumentarni | Sergeй Эйzenšteйn. Avtobiografiя | prodюser |
1997 | film | Brat | režiser i scenarista |
1998 | film | Pro urodov i lюdeй | režiser i scenarista |
2000 | film | Brat 2 | režiser, scenarista i glumac |
2002 | film | Voйna | režiser i scenarista |
2002 | kratkometražni | Reka (nezavršen) | režiser, scenarista i narator |
2005 | film | Žmurki | režiser i scenarista |
2006 | film | Mne ne bolьno | režiser |
2007 | film | Gruz 200 | režiser i scenarista |
2008 | film | Morfiй | režiser |
2010 | film | Kočegar | režiser i scenarista |
2012 | film | Я tože hoču | režiser, scenarista i glumac |
Reference uredi
- ^ „Balabanov Alekseй Oktяbrinovič — biografiя režissera, ličnaя žiznь, foto, filьmы”. Kulьtura.RF (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-01-08.
- ^ „Balabanov Alekseй Oktяbrinovič”. www.lenfilm.ru. Pristupljeno 2023-01-08.
- ^ Jegorov, Oleg. „Mračni i skandalozni: Šest filmova ruskog reditelja Alekseja Balabanova koje treba da pogledate”. Russia Beyond Srbija (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-01-08.
Spoljašnje veze uredi
Aleksej Balabanov na sajtu IMDb (jezik: engleski)
Aleksej Balabanov na sajtu Kinopoisk (jezik: ruski)