Aminta II Mali (grč. Αμυντας) - makedonski kralj koji je vladao u periodu od 393. - 392. p. n. e. [1]

Aminta II
Bronzana konvanica sa likom Aminta II
Lični podaci
Puno imeΑμύντας II
Mesto rođenjaAntička Makedonija
Datum smrti392. p. n. e.
Mesto smrtiAntička Makedonija
DinastijaArgijadi
kralj Makedonije
Period393 - 392. p. n. e.
PrethodnikPauzanije
NaslednikAminta III

Aminta II je bio unuk cara Aleksandra I. Mogao je da preuzme vlast posle atentata na cara Pauzanija (Diodor, 14.89), vrativši presto dinastiji Argejada. Ubrzo nakon toga, Amintu je ubio elimski princ Derda II. [2]

Otac Aminte, Filip, bio je stariji brat kralja Perdike II, koji je uklonio Filipa sa vlasti. Odriski kralj Sitalk 429. p. n. e. napao je Makedoniju iz Trakije da bi Amintu stavio na makedonski presto. Makedonci nisu imali snage da se odupru ogromnoj vojsci, neki od njih su se zatvorili u tvrđave, neki su prešli u otvorenu borbu. Sitalk je bio primoran da povuče vojsku iz Makedonije, jer je postalo teško održavati je na neprijateljski retko naseljenoj teritoriji, štaviše, bilo je opasno ostaviti sopstveno kraljevstvo bez zaštite, okruženo ratobornim plemenima. Samo 35 godina kasnije, Aminta je uspela da zauzme tron, koji je ranije zauzeo rođeni Linkestida. Aristotel u svojoj knjizi Politika pominje da je Aminta umro od ruke Derde, princa Elimeje, regionu u gornjoj Makedoniji.

Tokom ovog nemirnog vremenskog perioda, postoji određena zabuna između nekoliko Aminta: Aminta II, sin Filipa, Aminta, sin kralja Arhelaja i Aminta III, sin Arideja.

Stari Grci su ljude sa istim imenom razlikovali imenima svojih očeva, a ako je ime oca izostavljeno u tekstu, nije lako odgonetnuti ko je ko bez upoređivanja drugih istorijskih dokumenata. Diodor kombinuje Amintu II i Amintu III u jednu osobu; postoje neosnovani navodi da je Aminta II bio sin Arhelaja i da je njega Derda ubio. Ako sledite Diodora, Aminta II (zvani Aminta III, sin Aridejev), praunuk cara Aleksandra I, ubio je Pauzanija i vladao 24 godine.

Izvori

uredi
  1. ^ Hoover, Handbook of Coins of Macedon, Part I, p. 295.
  2. ^ Thucydides, ii. 101.