Andronik Paleolog (protostrator)

Andronik Paleolog (srednjegrčki: Άνδρόνικος Παλαιολόγος, preminuo u Carigradu 1280. godine) bio je vizantijski aristokrata i vojskovođa druge polovine XIII veka, rođak cara Mihaila VIII Paleologa, od koga je dobio titulu protostratora. Učestvovao u pohodima na Epir i Tesaliju 1259. i 1277/78. godine.[1] Suprotstavio se unijatskoj politici cara Mihaila VIII Paleologa, zbog čega je 1278. godine, bačen u tamnicu, gde je i umro 1280. godine.[2]

Georgije Pahimer pominje da je Andronik došao sa Zapada – bio je jedan od arhonata u severozapadnoj Grčkoj, kojeg je car Mihailo VIII Paleolog u svojim pismima nazivao svojim rođakom (ekadelphus).[3] Najčešće je mišljenje da je Andronik Paleolog bio sin velikog hartulara Mihaila Paleologa, koji je bio brat oca cara Mihaila VIII Paleologa.[4] On je verovatno bio jedan od arhonata u severozapadnoj Grčkoj koji je prebegao nikejskoj vojsci posle pobede despota Jovana Paleologa u bici kod Pelagonije 1259. godine.[5] Zbog toga je dobio posebnu pažnju od cara Mihaila VIII Paleologa, koji je svog rođaka uzdigao na mesto protostratora, što se verovatno dogodilo nakon što je protostrator Aleksije Filantropin unapređen u velikog vojvodu flote.[6] Osim toga, car mu je ugovorio i brak sa udovicom velikog domestika Andronika Muzalona, koja je bila ćerka protovestijara Aleksija Raula.[7]

Godine 1277. Andronik Paleolog je zajedno sa svojim rođakom Jovanom Paleologom učestvovao u pohodu protiv tesalskog despota Jovana I Duke, koji je predvodio tesalski kefalija Manojlo Raul[8], koji je bio Andronikov zet[9]. Međutim, u sačuvanom izveštaju carskog protonotara Augirija iz 1280. godine, pominje se da su vođe pohoda prešli na stranu despota Jovana I Duke, jer su bili nezadovoljni carskom politikom koja je imala za cilj ujedinjenje sa Rimokatoličkom crkvom.[10] Posle prestanka njihovih ovlašćenja, car je poslao novu vojsku u Tesaliju, koja je opsela izdajnike, pohvatala ih i u lancima poslala u Carigrad.[11] Tu se već 1279. godine, Andronik pominje kao jedan od protivnika unije sa Rimom kojeg je car držao okovanog u tamnici, gde je Andronik Paleolog umro nešto pre 12. jula 1280. godine.[12] Kasnije je car Andronik II Paleolog naredio da se spomen na Andronika Paleologa odaje svake godine. Njegova žena, koja je bila arsenit, kasnije se izmirila sa carem Andronikom II Paleologom.[13]

Literatura

uredi
  • ((ru)) Šamgunova, T. A. (2003). Rodstvennыe i mežklanovыe svяzi pozdnevizantiйskoй aristokratii. – Antičnaя drevnostь i srednie veka (Vыp. 34). Ekaterinburg, 355 – 379, ISSN 2310-757X
  • ((en)) Cassidy, Nathan John (2004). A Translation and Historical Commentary of Book One and Book Two of the Historia of Geōrgios Pachymerēs (Thesis presented for the degree of Doctor of Philosophy of the University of Western Australia.)
  • ((fr)) Cheynet, Jean-Claude; Vannier, Jean-François (1986). Les premiers paléologues. Études Prosopographiques (online), Byzantina Sorbonensia, 5. Paris: Éditions de la Sorbonne (published online 4 septemvri 2017), doi:10.4000/books.psorbonne.1939, ISBN 9782859441104, online ISBN 9782859448295, doi:10.4000/books.psorbonne. 1927, посетен на 20 юни 2022
  • ((en)) Nicol, Donald MacGillivray (1962). The Greeks and the Union of the Churches the Report of Ogerius, Protonotarius of Michael VIII Palaiologos, in 1280. – Proceedings of the Royal Irish Academy. Section C: Archaeology, Culture, History, Literature, vol. 63 (1962 – 1964). Royal Irish Academy, 1 – 16, посетен на 26 януари 2020
  • ((de)) Trapp, Erich; Beyer, Hans-Veit; Walther, Rainer et al. (2001) [1976–1996]. 21432 Παλαιολόγος Άνδρόνικος (Palaiologos Andronikos). – Prosopographisches Lexikon der Palaiologenzeit, CD-ROM Version. Wien: Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, ISBN 3-7001-3003-1

Reference

uredi
  1. ^ Nicol 1962, pp. 11– 12; PLP, no. 21432; Cassidy 2004, pp. 239.
  2. ^ Nicol 1962, pp. 11– 12; PLP, no. 21432; Cassidy 2004, pp. 239.
  3. ^ PLP, no. 21432.
  4. ^ Nicol 1962, pp. 11; Cheynet & Vannier 1986, pp. 125, 31. — Michel Paléologue.
  5. ^ Nicol 1962, str. 11
  6. ^ Nicol 1962, pp. 11; PLP, no. 21432; Cassidy 2004, pp. 53, 239.
  7. ^ Nicol 1962, pp. 11–12; PLP, no. 21432; Cassidy 2004, pp. 53, 239.
  8. ^ Nicol 1962, pp. 6; PLP, no. 21432.
  9. ^ Šamgulova 2006, pp. 378, Rauli.
  10. ^ Nicol 1962, pp. 6; PLP, no. 21432; Cassidy 2004, pp. 239.
  11. ^ Nicol 1962, str. 6
  12. ^ Nicol 1962, pp. 6; PLP, no. 21432; Cassidy 2004, pp. 239.
  13. ^ Nicol 1962, str. 12