Antička ulica u Niškoj tvrđavi

Antička ulica u Niškoj tvrđavi jedan je od arheoloških lokaliteta i jedinstvena prostorna ambijentalna celina na centralnom platou antičkog carskog Naisa (današnjeg Niša). Ona je javni, reprezentativni deo antičkog grada, sa svim osobinama koje odlikuje kasnoantičku – tetrahijsku arhitekturu.[1] Arheološka istraživanja na ovom lokalitetu, u Niškoj tvrđavi, koja su vršena 1984. i 1985. godine, prvi put su otkrila materijalne ostatke ove ulice i njenih zemnih ostataka. Arheološki nalazi proistekli iz ovih istraživanja ukazuju da je ova građevina na centralnom platou u Niškoj tvrđavi mogao biti izgrađeni u prvim decenijama 4. veka, i da se može dovesti u vezu sa rekonstrukcijom grada izvedenom u Konstantinovo vreme.[2]

Antička ulica u Niškoj tvrđavi
MestoNiš Srbija
Sagrađen4. vek6. vek
GraditeljRimljani
Tip struktureGradska ulica

Istorija uredi

Razvoj antičkog Naisa (današnjeg Niša) započet je s kraja 1. veka, prvo kao vojno utvrđenje na desnoj obali Nišave (na prostoru na kome su u 18. veku Osmanlije sazidale nišku Tvrđavu i Gradskom polju severno od tvrđave). Među autoritetima, vlada mišljenje da je ranorimskom gradu na desnoj obali Nišave prethodilo manje domorodačko selo (vicus), što je bilo presudno i za obrazovanje vojnog utvrđenja u njegovoj blizini.[3]

Položaj i organizacija Naisusa u antičko doba bila je uslovljena raspoloživim površinama za izgradnju naselja u središnjem delu Niške kotline. Ondašnjim graditenjima, za obrazovao i razvijao antičkog grad na raskrsnici važnih balkanskih putnih pravaca, kao najpovoljnija lokacija ukazao se meandar reke Nišave, zbog lakšeg povezivanje leve i desne obale, reke, ali boljih mogućnosti za odbranu grada. Kao posebno interesantna topografska pozicija za antičke gradidetelje bila je desna obali Nišave, jer je u odnosu na druge delove kotline bila prostrana, ravna i pogodnija za zasnivanje naselja i nekropola (možda utvrđenja).[4][5]

Na osnovu raspoložive arheološke, istorijske i epigrafske građe u razvoju gradskog naselja Nais mogu se izdvojiti:

  • Ranorimski period
  • Kasnorimski period ili grad pozne antike.[a]

Nakon osnivanja provincije Gornja Mezija, od 15. godine posle Hrista, Nais je postao, pored vojnog logora i strateški značajno civilno naselje i trgovački centar na raskrsnici puteva, ka severu jugu, zapadu i istoku Balkana.[6] Na to upućuje istorijska, epigrafska i arheološka građa koja donekle ukazuje na mogući razvoj utvrđenog antičkog grada, nakon kolonizacije Rimljana na desnoj obali Nišave (prostor današnje tvrđave). Naime oni su na tom prostoru obrazovali pored vojnog i civilno naselje kojem je dodeljen status municipija - grada sa određenim stepenom samoupravnog prava, u vreme Hadrijana (117—138).[7]

U periodu Dioklecijanove vladavine (284—305), a po svoj prilici u vreme Licinija (308—324) i Konstantina (306—337) antički Naisus doživljava procvet, naglo se razvija, a raste i broj stanovništva i vojske.[8] To je zapravo bilo doba kada je u njemu rođen čuveni rimski imperator i vojskovođa Flavije Valerije Konstantin (Konstantin Veliki), 274. godine. Tada zahvaljujući Konstantinu (vladaru cele Rimske imperije), Nais postaje snažan i neosvojiv kastrum, i značajan administrativni, ekonomski i vojni centar provincije Gornja Mezija. U drevnom Naisu Konstantin je nakon donošenja Milanskog edikta, hrišćanima dozvolio da, bez posledica, javno ispovedaju svoju veru, čime je utro put daljem razvoju jedne od najrasprostranjenijih svetskih religija. Kako je Grad već bio gusto naseljen, to je otežavalo podizanje monumentalnih građevina ili njegovu temeljnu rekonstrukciju. Verovatno da je tom prilikom izgrađen gradski bedem, a pojedine gradske četvrti rekonstruisane su za nove potrebe.

Položaj i prostranstvo arheološkog nalazišta uredi

Ovaj arheološki lokalitet sa antičkom ulicom, pozicioniran je u centralnom delu Tvrđave, na 200 metara istočno od Bali-begove džamije.[9][10][11]

Objekat antičke ulice (Nais). Arheološki lokalitet u Niškoj tvrđavi

Vidljiva trasa ulice ide na jug ka Nišavi i ulaznoj partiji u grad. Na severu, može se zamisliti tačka u kojoj se pod pravim uglom ukrštaju dve glavne ulice, vizantijski kardo i rimski dekumanus, uklapajući se u forumski prostor gde su otkriveni monumentalni objekti rimskog foruma. Ovo je potvrda njene urbanističke osmišljenosti i neprekinutog kontinuiteta, čime se bliže definiše prostor gradskog foruma.

Opis građevine uredi

Antička ulica, (lat. via decumana), u pravcu pružanja jug – sever, zapravo je istočni produžetak u sistemu većeg broja komunikacija na prostoru drevnog Naisa. Jugozapadno od ove ulice (na rastojanju od oko 200 metara), na lokalitetu kod Bali-begove džamije, otkrivena je druga slična ulica, ali smera zapad–istok.

Ulica je otkrivena severno od građevine pod svodovima, na rastojanju od oko 40 m. U osi ulice nalazi se kanal, a na južnoj strani, paralelno sa njom, portik sa stubcima i trobrodna građevina (bazilika).

Ulica je popločana kamenim pločama dimenzija; 114 h 75 cm, 118 h 95 cm, 120 h 80 cm) nepravilnog četvorougaonog oblika. Na južnoj strani ulice sačuvan je uzdignuti ivičnjak, koji se sastoji od sedam kamenih greda, spojenih jedna uz drugu.

Po središnjoj osi ulice je dublji kanal, ozidan grubo pritesanim kamenom i opekama, širine 60 cm. Uži, bočni kanal ulice (lat. cloaca), sazidan od opeke, prikupljao je atmosfersku i otpadnu vodu i preko kamenog slivnika uz ivičnjak odvodio je u glavni odvodni kanal.

Sa južne strane ulice sačuvana su dva stupca portika, dimenzija 70 h 87 cm i 85 h 85 cm, zidana od celih i fragmentovanih opeka, dok je sa severne strane neizgrađen prostor. Zidani stupci portika nižu se paralelno sa ulicom, dok je unutrašnji zid podignut za oko 30 cm od nivoa ulice.[12]

Može se pretpostaviti da je prilikom izgradnje antičke ulice, datovane u drugu polovinu 5. ili na početku 6. veka, uz izvesne korekcije, poštovan pravac već trasirane starije gradske ulice.[13][14]

Status i kategorija zaštite uredi

Zbog svog istorijskog i arheološkog značaja lokalitet je proglašen, za „Kulturno dobro od velikog značaja“ i pod brojem SK 289 uvedeno je u centralni registar spomenika kulture u Republici Srbiji. Kao osnov za upis u registar poslužilo je rešenje Zavoda za zaštitutu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS br.671/48 od 6. maja 1948. godine.[15]

Nadležni zavod koji vodi lokalni registar i brigu o ovom arheološkom lokalitetu je: Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš.

Objekat je trenutno, u jako lošem stanju i zbog nepokošene trave, smeća i neodržavanja u sve većem propadanju.

Napomene uredi

  1. ^ Dosadašnja arheološka istraživanja u niškoj tvrđavi vršena su na malim površinama i nisu odgovorila na mnoga pitanja u vezi sa nastankom i organizacijom najstarijeg rimskog naselja, dok se sa nešto više podataka može raspravljati o izgledu poznoantičkog grada.

Izvori uredi

  1. ^ Andrejević B. (1996). Spomenici Niša: zaštićena kulturna dobra od izuzetnog i velikog značaja. Niš: Prosveta
  2. ^ P. Petrović, Medijana. Rezidencija rimskih careva, Beograd 1994, 14; Idem, IMS IV, 39.
  3. ^ P. Petrović, Niš u antičko doba, Niš (1976). str. 49.
  4. ^ J. Ćirić, Prilog istorijsko-geografskom proučavanju lokacije Niša, Niškizbornik 1, Niš 1974, 28 – 29;
  5. ^ M. Kostić, Niška kotlina, Niš (1967). str. 296.
  6. ^ Simonović D. i sar. (1995). Istorija Niša U: Enciklopedija Niša: prva knjiga, Niš, Gradina:Prosveta
  7. ^ P. Petrović, Niš u antičko doba, Niš 1976,pp. 35 – 36.
  8. ^ D. Srejović, Naissus – zadužbina cara Konstantina, Rimski carski gradovi i palate u Srbiji, Galerija SANU, knj. 73, Beograd (1993). str. 57–58
  9. ^ Milić D. i sar. (1983). Istorija Niša 1: Od najstarijih vremena do oslobođenja od Turaka 1978 godine. Niš, Gradina: Prosveta
  10. ^ Grupa autora (2011). Leksikon grada Niša. Beograd
  11. ^ Mirčetić D.Ž. (2002). Istorijski arhiv Niš 1948-1998. Niš: Vuk Karadžić
  12. ^ Đurović Lj.,& Vučković N. (2013). Vodič Istorijskog arhiva Niš. Niš: Punta.
  13. ^ P. Petrović, Niš u antičko doba, Niš (1976). str. 53-55.
  14. ^ B. Andrejević, Razvitak Niša od sredine do kraja veka, Niški zbornik 1, Niš (1974). str. 62–71.
  15. ^ Antička ulica sa građevinom pod svodovima i bazilikom , Spomenici kulture u Srbiji

Literatura uredi

  • R. Ljubinković, Tvrđava, Niš-srednjovekovno naselje, Arheološki pregled 4, (Beograd 1962). 258

Spoljašnje veze uredi