Apeirofobija (od starogrčkog:stgrč. απειρος απειρος) je fobija od beskonačnosti ili večnosti, koja izaziva nelagodnost, a ponekad i napade panike[1].

Najčešće se javlja u adolescenciji ili ranije i trenutno nije poznato kako se normalno razvija tokom vremena. Apeirofobija može biti uzrokovana egzistencijalnim strahom od večnog života ili zaboravom nakon smrti. Zbog toga se često povezuje sa tanatofobijom (strahom od umiranja)[2]. Kao i druge fobije, apeirofobija može biti povezana sa stanjima mentalnog zdravlja kao što su anksiozni poremećaji ili opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Postoji vrlo malo istraživanja o ovoj fobiji. Uprkos tome što ga Američko udruženje psihijatara ne prepoznaje posebno u DSM-5, ono ispunjava njihove kriterijume za specifičnu fobiju, koja je vrsta anksioznog poremećaja. Ne postoje poznate metode lečenja koje su posebno dizajnirane za lečenje apeirofobije[3].

Izvori

uredi
  1. ^ Wiese, Eva; Abubshait, Aziz; Azarian, Bobby; Blumberg, Eric J. (2018-03-22). „Brain stimulation to left prefrontal cortex modulates mechanisms of social attention”. dx.doi.org. Pristupljeno 2024-06-25. 
  2. ^ Muzychko, Liudmyla (2023). „PSYCHOLOGICAL RESOURCES OF THE PERSONALITY AND ITS RESILIENCY”. Social and Practical Psychology Journal (1): 28—33. doi:10.32782/psy-2023-1-5. 
  3. ^ Bennett, Christina (2017-08-10). „Psych Intervention Affects Fear of Recurrence Among Young Survivors”. Oncology Times. 39 (15): 38—39. ISSN 0276-2234. doi:10.1097/01.cot.0000524383.82909.4d.