Tema Armenijaka (grčki: Άρμενιακόν) je bila vizantijska tema u severozapadnoj Maloj Aziji.

θέμα Άρμενιάκων
7. vek—1073.

Tema Armenijaka oko 780. godine
RegijaMala Azija
ZemljaTurska
Događaji
Istorija 
• Uspostavljeno
7. vek
• Ukinuto
1073.

Istorija uredi

Armenijaka je jedna od četiri prvobitne teme,[1] uspostavljena sredinom 7. veka na teritoriji Male Jermenije (takođe poznate i kao Armenija Minor). Iako postoje indicije da je tema postojala još tokom vladavine cara Iraklija[2], tj. oko 629. godine, tema Armenijaka se prvi put pominje u istorijskim izvorima tokom ustanka generala Saborija 667/8. godine[3]. Sledeći put pominje se na pečatu iz 717/718. godine[4]. Tema je verovatno, kao i ostale maloazijske teme, nastala tokom prvog talasa muslimanskih osvajanja 640-tih godina[5]. Tada je vojska magistar milituma Jermenije povučena i naseljena u oblasti Ponta, Paflagonije i Kapadokije, dajući ime novonastaloj temi.[6]

Centar teme Armenijake bio je u Amaseji koja je bila i sedište stratega. U 9. veku temu je naseljavalo oko 9000 ljudi koji su živeli u 17 tvrđava. Veličina i značaj Armenijake bili su veliki, a njene snage su učestvovale u nekoliko pobuna tokom 8. veka. Zbog toga je u 9. veku tema podeljena na Harsianon i Kapadokiju. Godine 819. primorske teme Paflagonija i Haldija odvojene su od Armenijake. Tema Koloneja osnovana je 863. godine. Armenijaka je svedena na oblast zapadnog Ponta.[7][8]

Armenijaka je ostala u vizantijskim rukama do kraja 11. veka. Međutim, nakon katastrofalnog poraza Vizantije kod Mancikerta, franački plaćenici pod Ruselom od Baliola preuzeli su kontrolu nad temom kojom su upravljali nekoliko meseci. Vizantijsku vlast ponovo je uspostavio Aleksije Komnin.[9] Ubrzo su Armenijaku osvojili Seldžuci. Održalo se samo nekoliko primorskih vizantijskih uporišta. Carevi dinastije Komnin uspeli su da osvoje primorske oblasti teme, ali Armenijaka nikada nije obnovljena.

Poznati stratezi Armenijake uredi

Reference uredi

  1. ^ Ostrogorski 1969, str. 114
  2. ^ Haldon 1999, str. 315.
  3. ^ Kazhdan 1991, str. 177.
  4. ^ Ragia 2009, str. 217.
  5. ^ Haldon 1997, str. 214–216
  6. ^ Haldon 1999, str. 73, 112.
  7. ^ Kazhdan 1991, str. 177, 1138, 1579.
  8. ^ Treadgold 1995, str. 31.
  9. ^ Haldon 1999, str. 91–92, 269

Literatura uredi