Umetnički film (ili arthaus film) je obično nezavisan film, usmeren na tržišnu nišu, a ne na publiku masovnog tržišta.[1] To je „namenjeno da bude ozbiljno, umetničko delo, često eksperimentalno i nije dizajnirano za masovnu privlačnost“,[2] „napravljeno prvenstveno iz estetskih razloga, a ne iz komercijalne dobiti“,[3] i sadrži „nekonvencionalan ili veoma simboličan sadržaj“.[4]

Karl Teodor Drajer fotografisan 1965. godine, koji je režirao poznati film iz 1928. Strast Jovanke Orleanke.

Filmski kritičari i naučnici filmskih studija obično definišu umetnički film kao „formalne kvalitete koji ga označavaju drugačijim od mejnstrim holivudskih filmova“.[5] Ovi kvaliteti mogu uključivati (između ostalih elemenata): osećaj za socijalni realizam; naglasak na autorskoj izražajnosti reditelja; i fokus na misli, snove ili motivacije likova, za razliku od odvijanja jasne priče vođene ciljevima. Filmski naučnik Dejvid Bordvel opisuje umetnički bioskop kao „filmski žanr, sa sopstvenim posebnim konvencijama“.[6]

Producenti umetničkih filmova obično predstavljaju svoje filmove u posebnim pozorištima (repertoarski bioskopi ili, u SAD, umetnički bioskopi) i na filmskim festivalima. Termin umetnički film se mnogo više koristi u Severnoj Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji, u poređenju sa kontinentalnom Evropom, gde se umesto njih koriste termini autorski filmovi i nacionalni bioskop (npr. Nemački nacionalni bioskop). Budući da su namenjeni maloj publici koja se bavi nišom tržišnom publikom, umetnički filmovi retko dobijaju finansijsku podršku koja bi omogućila velike produkcijske budžete povezane sa široko objavljenim blokbaster filmovima. Reditelji umetničkih filmova nadoknađuju ova ograničenja stvaranjem drugačijeg tipa filma, onog koji obično koristi manje poznate filmske glumce (ili čak glumce amatere) i skromne setove za pravljenje filmova koji se mnogo više fokusiraju na razvoj ideja, istražujući nove narativne tehnike , i pokušavajući nove konvencije snimanja filmova.

Takvi filmovi su u oštroj suprotnosti sa mejnstrim blokbaster filmovima, koji su obično više usmereni ka linearnom pripovedanju i mejnstrim zabavi. Filmski kritičar Rodžer Ibert nazvao je Čungking ekspres, kritičarski hvaljen umetnički film iz 1994. godine, „u velikoj meri cerebralnim iskustvom“ u kome čovek uživa „zbog onoga što zna o filmu“.[7] Međutim, neki umetnički filmovi mogu proširiti svoju privlačnost nudeći određene elemente poznatijih žanrova kao što su dokumentarac ili biografija. Za promociju, umetnički filmovi se oslanjaju na publicitet dobijen iz kritika filmskih kritičara; diskusija o filmu od strane umetničkih kolumnista, komentatora i blogera; i promocija od usta do usta od strane članova publike. Pošto umetnički filmovi imaju male početne troškove ulaganja, potrebno je da se dopadnu samo malom delu mejnstrim publike da bi postali finansijski održivi.

Istorija uredi

Preteče umetničkih filmova su italijanski nemi film Pakao (1911), Netolerancija D. V. Grifita (1916) i dela ruskog filmskog stvaraoca Sergeja Ajzenštajna, koji su decenijama uticali na razvoj evropskih kinematografskih pokreta.[8][9][10] Ajzenštajnov film Bojni brod Potemkin (1925) bio je revolucionarni propagandni film koji je koristio da testira svoje teorije o korišćenju filmske montaže kako bi proizveo najveći emocionalni odziv publike. Međunarodna kritička reputacija koju je Ajzenštajn stekao ovim filmom omogućila mu je da režira Oktobar kao deo velike proslave 10. godišnjice Oktobarske revolucije 1917. Kasnije je režirao Generalnu liniju 1929. godine.

Reference uredi

  1. ^ „Art film definition”. MSN Encarta. Arhivirano iz originala 25. 5. 2011. g. Pristupljeno 23. 1. 2007. 
  2. ^ The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth Edition. Houghton Mifflin Company: 2009.
  3. ^ Random House Kernerman Webster's College Dictionary. Random House: 2010.
  4. ^ „Art film”. Dictionary.com. Pristupljeno 21. 4. 2015. 
  5. ^ Wilinsky, Barbara (2001). „Sure Seaters: The Emergence of Art House Cinema”. Journal of Popular Film & Television. University of Minnesota. 32: 171. 
  6. ^ Barry, Keith (2007). Film Genres: From Iconography to Ideology. Wallflower Press. str. 1. 
  7. ^ Ebert, Roger (15. 3. 1996). „Chungking Express Movie Review (1996)”. Chicago Sun-Times. Pristupljeno 22. 2. 2018 — preko rogerebert.com. 
  8. ^ Siska, William C. (1980). Modernism in the narrative cinema: the art film as a genre. Arno Press. 
  9. ^ Manchel, Frank (1990). Film study: an analytical bibliography. Fairleigh Dickinson University Press. str. 118. 
  10. ^ Peter Bondanella (2009). A History of Italian Cinema. A&C Black. ISBN 9781441160690.