Aljaski haski

Alternativna imena

Zemlja porekla

Klasifikacija i standardi

Ovu rasu ne priznaje nijedan značajan kinološki savez

Aljaski haski se ne smatra čistokrvnom rasom. Definiše ga samo njegova uloga, a to je izuzetna efikasnost kao zaprežnog psa. Haski je mešavina različitih severnjačkih pasmina, izabranih isključivo na osnovu sposobnosti za vuču. Aljaski haski je prvi svetski izbor za trke psećih zaprega. Nijedna čistokrvna severnjačka pasmina ne može da dostigne brzinu aljaskog haskija. Zbog brzine i izdržljivosti, aljaski haski se ukršta i sa goničima i lovačkim psima.

Osnovno

Mužjak
- Visina od 58 do 66 cm
- Težina od 21 do 25 кг
Ženka
- Visina od 58 do 66 cm
- Težina od 17 do 19 кг

Aljaski haski

Istorija

Aljaski haski, iako nije priznat kao pasmina, potiče iz ukrštanja više različitih rasa. Svrha uzgajanja aljaskog haskija je da se stvori što bolji radni pas, tako da poreklo zavisi od tačne svrhe za koju se aljaski haski upotrebljava. Za trke psećih zaprega, aljaski haski se ukršta sa čistokrvnim goničima ili lovačkim psima. Aljaske haskije su razvili mašeri iz različitih domoradačkih pasa Inuita. Neke od glavnih rasa, koje su korištene za nastajanje aljaskih haskija, su eskimski pas, sibirski haski, nemački kratkodlaki ptičar.^[1]

Karakteristike psa

Narav

Odgajaju se zbog svoje volje, snage, brzine i izdržljivosti. Za zaprežnog psa je želja za radom od presudne važnosti. Aljaski haskiji su veoma popularni ljubimci na Aljasci, gde ih je lako nabaviti od profesionalnih mašera. Mladi aljaski haskiji su veoma dobri ljubimci, ako im se obezbedi adekvatan prostor za igru i trčanje. Međutim, njihova potreba za trčanjem i aktivnošću čini ih veoma lošim izborom za stanovnike urbanih naselja. Haski kome je dosadno će često trčati u krug i divljati po dvorištu. Ako se ostave sami u kući na duže vreme, često će iz dosade napraviti neverovatan lom.^[2]

Izgled

Aljaski haskiji mogu biti bilo koje boje ili šare. Oči im, takođe, mogu biti raznobojne, a najčešće su svetloplave. Dlaka je kratka do srednje duga, nikada previše duga. Pri veoma hladnim uslovima, aljaskim haskijima se obično montira zaštitni kaputić za telo i stomak, koji ih greju. Prilikom prelaska dužih i težih deonica potrebne su i "pseće čizmice", koje štite šape od povreda.

Imaju dobar vid i nos jer su se ukrštali sa goničima-hrtovima. Plivanje i donošenje nije prirodno za aljaske haskije, ali mogu skočiti do 1,80 m u visinu iz sedećeg položaja.^[3]

Nega i zdravlje

Dlaka aljaskog ovčara ne zahteva neku posebnu negu, niti česta kupanja. Linjanje je jednom godišnje, u proleće. Aljaski haski je veoma aktivan pas, pa je za njega idealno domaćinstvo sa velikim dvorištem.

Generalno, aljaski haski je zdrava rasa, ali mogu se javiti hipotireodizam, progresivna atrofija mrežnjače, urođena deformacija ždrela.^[4]

Ova rasa živi u proseku od 10 do 15 godina, a ženka ošteni od 4 do 10 štenaca.^[5]