Bab el Džabija (arap. باب الجابية‎; Kapija vodenog korita) je jedna od sedam drevnih gradskih kapija Damaska, Sirija. Tokom rimske ere kapija je posvećena Marsu.[1] Bab el Džabija je bio glavni ulaz na zapadnu stranu grada. Kapija se otvara kod mesta poznatog ka Medat Pašin Suk (suk-pijačna četvrt), koji je moderna zapadna polovina ulice nazvane Prava ulica, rimska arterija u pravcu istok-zapad (decumanus), koja ga još uvek povezuje sa Bab Šarkirom (Rimska "Kapija sunca").[2]Sadašnje ime kapije datira iz omejadskog perioda i dolazi od imena Džabija sa Golanske visoravni, po nazivu nekadašnjeg glavnog grada Gasanida, saveznika Rimskog carstva i Vizantijskog carstva.[3]

Bab el Džabija

Istorija uredi

Tokom rimskog vremena kapija je bila tipična tripartitna kapija sa tri ulaza; centralni kolovoz za vozila na točkovima, sa dva ulaza za pešake.[4] Blizu kapije je nekad stajalo Rimski Hram Jupitera i Pozorište Iroda Velikog (moderni Bait el Akad).[5] Damask je osvojen tokom muslimanske invazije u rašidunskom periodu. Tokom opsade Damaska, muslimanski general Abu Ubaida ibn el Džarra, mirno je ušao u Damasku kroz ovu kapiju 18. septembra 634. godine. Susreo je snage Halida ibn el Valida, koje su silom ušli iz grada Bab Šarki, na pola puta u ulici nazvanoj Damaska prava ulica, blizu današnje Marijamske katedrale u Damasku.[6]Pod muslimanskom vladom, kapija je delimično blokirana, osim malog pešačkog otvora. Obnovljena je tokom vladavine Nur ad Din Zangia, a kao datum je upisan 567. Hidžra (1171-1172). Drugi natpisi otkrivaju da je ponovo renovirana pod Ajubidskim sultanom El Malikom el Mu'azamom, a opet pod Mamelucima u 687. Hidžri (1288-1289).

Reference uredi

  1. ^ „Bab Al-Jabieh”. Love Damascus. Pristupljeno 31. 10. 2017. 
  2. ^ Wallace & Williams 1998, str. 163
  3. ^ Toponymy, Monuments, Historical Geography and Frontier Studies. 21. Dumbarton Oaks. 2002. str. 102. ISBN 978-0-88402-284-8. 
  4. ^ Joud Allah, Fatima. باب الجابية في دمشق (na jeziku: Arabic). Discover Syria. Pristupljeno 19. 2. 2011. 
  5. ^ „The Straight Street”. Tullab wa Shabab. 03. 02. 2011. Pristupljeno 19. 2. 2011. 
  6. ^ Burns 2005, str. 99

Literatura uredi