Bavarski planinski krvoslednik

Bavarski planinski krvoslednik

Zemlja porekla
 Nemačka
Klasifikacija i standardi
FCI: Grupa 6 Goniči, tragači po krvi i srodne rase Sekcija 2 #217 standard
AKC: FSS (Foundation Stock Service) - Grupa čistokrvnih rasa koje AKS još nije priznao u potpunosti standard
KC(UK): Goniči standard
UKS: Tragači po krvi (krvoslednici) standard

Bavarski planinski krvoslednik (nem. Bayerischer Gebirgsschweißhund) je pas srednje veličine poreklom iz Nemačke. Još od ranih 1900-tih godina koristi se za pronalazak ranjenih životinja. Ova pasmina nastala je ukrštanjem većeg hanoverskog krvoslednika sa manjim tirolskim goničem, a u sebi ima i krvi alpskog brak jazavičara. Nastala je iz potrebe za lakšim i manje robusnim psom koji će moći pratiti čak i hladni trag divljači (jelena, srne, divokoze) u planinskim područjima.[1] Ovo je veoma živahan i hrabar pas, vezan za svog vlasnika, a uzdržan prema strancima.[2]

Bavarski planinski krvoslednik

Osnovno uredi

  • Mužjak
    • Visina od 47 do 52 cm
    • Težina od 20 do 30 kg
  • Ženka
    • Visina od 44 do 48 cm
    • Težina od 17 do 25 kg

Istorija uredi

Bavarski planinski krvoslednik se koristi za potragu ranjene divljači od strane lovca. Ovo je tragač po krvi koji prati trag u planinskim područjima. Poreklom je iz Nemačke i pretpostavlja se da je razvijen 1870-tih godina. Svi goniči su preteče lovačkih pasa zvanih braken. Tragači po krvi su nastali od najmirnjih i najpokornih brakena, stvarajući krvoslednike i pse na povodniku. Ovi psi su usko uzgajani od kraja 18. do početka 19. veka. Tokom ovog perioda nastaje i hanoverski krvoslednik. Pošto su prethodne lovačke metode zastarele, lovci su uvideli potrebu za istinskim krvoslednicima. Puške su bile naprednije i preciznije na većim udaljenostima. Hanoverski krvoslednik je bio pretežak i nije imao sposobnost niti istrajnost da juri ranjene životinje, naročito u planinskim regionima. Bavarski planinski krvoslednik je stvoren od strane barona Karg-Bebenburga iz Rajhenhala. On je iskoristio hanoverskog krvoslednika i tirolskog goniča kako bi stvorio bavarskog planinskog krvoslednika. Pošto se bavarski planinski krvoslednik odlično pokazao na teškom terenu, postao je primarni izbor za profesionalne lovce. Godine 1912. klub bavarskih planinskih krvoslednika je osnovan i nalazi se u Minhenu. Ovo je jedini klub posvećen ovoj rasi u Nemačkoj.[3]

Karakteristike psa uredi

Narav uredi

Bavarski planinski krvoslednik je inteligentan pas. Aktivan je i odgovara mu veliko dvorište gde može da trči i da se igra sa vlasnikom. Veoma je odan svojoj ljudskoj porodici i voli da im udovolji. Pošto ima puno energije, draže mu je igranje od maženja u kući. Imaju izražen lovački instinkt pošto su za te potrebe i uzgajani. Nisu psi čuvari i prilično su tihi, ali ipak rezervisani prema strancima, iako nisu agresivni prema ljudima. Dobro se slažu sa ostalim psima.[4]

Opšti izgled uredi

Bavarski planinski krvoslednik je srednje veliki pas, veoma pokretan i mišićav. Telo je nešto duže od visine. Oči su tamno braon ili nešto svetlije, ima jasan, prozoran izraz. Uši su nešto preko srednje dužine, ali dopiru najviše do nosa. Teške, usađene visoko i široko, zaobljene na donjem delu, padaju bez uvrtanja, priležuće. Rep je srednje dug, dopire najviše do skočnog zgloba, često tamnije crven. Dlaka je gusta, ravno priležuća, srednje oštra, sa malo sjaja. Finija na glavi i ušima, oštrija i duža na stomaku, nogama i repu. Boja dlake je tamnocrvena, jelenjecrvena, crvenabraon, crvenožuta, takođe bledožuta do boje zemičke, crvenosiva, kao zimska dlaka srndaća, takođe plamena ili tamnocrvena. Na leđima je osnovna boja češće intezivnija. Njuška i uši su tamniji. Dozvoljene su male svetlije grudne fleke.[5]

Nega i zdravlje uredi

Ovaj pas se stalno i prilično mnogo linja, tako da mu je neophodno svakodnevno četkanje tokom čitave godine. Međutim, ne treba mu profesionalna nega, a kupati ga treba samo kada je to apsolutno neophodno. Uši treba čistiti jednom nedeljno, kako bi se sprečile i uočile infekcije ušiju. Nokte podrezivati po potrebi.[6]

Sa bavarskim planinskim krvoslednikom se povezuje veoma mali broj zdravstvenih problema. Nažalost, veliki broj pripadnika ove rase boluje od displazije kuka i laktova. Može se javiti i infekcija ušiju.[6]

Životni vek ove pasmine je od 12 do 14 godina.[7]

Reference uredi

  1. ^ „Bavarski planinski krvoslednik - karakteristike”. Svetski tragač pasa (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2020-09-10. 
  2. ^ „Bavarski planinski krvoslednik - informacije”. Mezimci. Pristupljeno 2020-09-10. 
  3. ^ „Bavarski planinski krvoslednik - činjenice i informacije”. Veg Voking (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-10. 
  4. ^ „Bavarski planinski krvoslednik - fotografije, karakteristike i činjenice”. Dog tajm (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-10. 
  5. ^ „Bavarski planinski krvoslednik”. Kinološki savez Republike Srbije (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-09-10. 
  6. ^ a b „Bavarski planinski krvoslednik - informacije, karakteristike i zdravstveni problemi”. Dog zon (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-10. 
  7. ^ „Životni vek planinskog bavarskog krvoslednika”. Životni vek životinja (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-10. 

Spoljašnje veze uredi