Bazilika Emilija (lat. Basilica Aemilia) je bazilika koju je 176. p. n. e. izgradio Marko Emilije Lepid, po kojem je i dobila ime, i Marko Fulvije Nobilior za vreme Rimske republike. Bazilika je potpuno rekonstruisana 34. p. n. e., te ponovno popravljena nakon požara 14. p. n. e. i 22. n. e. Bazilika Emilija se smatrala jednom od najlepših građevina u Rimu. Koristila se za trgovinu na severnoj strani rimskog foruma. Na mramornom podu se i danas mogu videti zeleni odrazi istopljenih bronzanih novčića koji su se otopili kad je Rim napadnut i zapaljen 410. n. e.

Bazilika Emlija crtež
Ostaci bazilike Emilije

Bazilika je bila je oko 94 m široka i 24 m duboka.[1] Imala je duple paralelne hodnike koji su se protezali od zapada prema severu od centralnog broda te jedan hodnik od istoka prema jugu sa druge strane centralnog broda. Red trgovina je bio na južnoj strani okrenut prema rimskom forumu. Bazilika je takođe imala i dvospratni balkon.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Bazilika Emilija”. Znanje sveta. Arhivirano iz originala 12. 06. 2020. g. Pristupljeno 19. 1. 2020. 

Spoljašnje veze

uredi